Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R 866-2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice TZ, iz [adresa], 1. Bukovački Ogranak 5, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] , II. tužiteljice DZ, iz [adresa], 1. Bukovački Ogranak 5, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ĐZ iz [adresa], 1. Bukovački Ogranak 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tvrtku Dobriniću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika Siemens d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 12673471493, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3200/2021-45 od 4. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3200/2021-45 od 4. rujna 2024. u dijelu pod točkom I., II., III., VII. i VIII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. do III. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 44.727,59 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 43.798,53 EUR počev od 15. prosinca 2018., a na iznos od 929,06 EUR počev od 4. rujna 2024. sve do isplate (točka I. izreke), II. tužiteljici isplatiti iznos od 30.128,07 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 29.862,62 EUR počev od 15. prosinca 2018., a na

Poslovni broj Gž R 866-2024-3

iznos od 265,45 EUR počev od 4. rujna 2024. sve do isplate (točka II. Izreke) te III. tužitelju isplatiti iznos od 31.720,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 29.862,62 EUR počev od 15. prosinca 2018., a na iznos od 1.858,13 EUR počev od 4. rujna 2024. sve do isplate (točka III. izreke). Nadalje odbijen je zahtjev I. tužiteljice za platež zateznih kamata na iznos glavnice od 929,06 EUR za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 3. rujna 2024. (točka IV. izreke), zahtjev II. tužiteljice za platež zateznih kamata na iznos glavnice od 265,45 EUR za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 3. rujna 2024. (točka V. izreke) te zahtjev III. tužitelja za platež zateznih kamata na iznos glavnice od 1.858,13 EUR za razdoblje od 15. prosinca 2018. do 3. rujna 2024. (točka VI. Izreke).

Naloženo je tuženiku naknaditi I. do III. tužiteljima troškove postupka u iznosu 21.880,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2024. do isplate (točka VII. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka VIII. izreke).

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv navedene presude, iz sadržaja koje proizlazi da pobija predmetnu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I., II., III., VII. i VIII. izreke i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u činjenici što je izreka prvostupanjske presude protivna njezinim obrazloženju, a i sadržaj obrazloženja suprotan je sadržaju spisa. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu cjelokupnog parničnog troška tuženiku, uključujući i trošak žalbe u iznosu od 2.005,00 EUR, uvećano za PDV i trošak pristojbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tužiteljima.

4.. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a budući da je presuda razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tuženik u žalbi.

6. Iz ostalih navoda žalbe tuženika proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

Poslovni broj Gž R 866-2024-3

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete uslijed smrti bliske osobe, sada pokojnog PZ, supruga I. tužiteljice, a oca II. I III. tužitelja, koja smrt je uzrokovana profesionalnim oboljenjem.

8. Pošavši od utvrđenja da je uslijed liječenja karcinoma pluća od koje bolesti je pravni prednik tužitelja PZ obolio za vrijeme rada kod tuženika, kao posljedica se razvio i rak debelog crijeva koje liječenje je bilo onemogućeno zbog razvoja srčanog popuštanja koje je nastalo zbog toksičnog djelovanja lijekova koje je primao za vrijeme liječenja karcinoma pluća, pri čemu je sa visokom vjerojatnošću utvrđena i povezanost razvoja raka debelog crijeva sa dugogodišnjom izloženošću prednika tužitelja azbestu i drugim toksičnim tvarima te zbog čega je oboljenje od raka debelog crijeva 12 godina nakon prestanka rada kod tuženika u uzročnoj vezi s tim radom, sud prvog stupnja je smrt prednika tužitelja našao uzročno posljedično povezanom sa karcinomom pluća od kojeg je prednik tužitelja obolio za vrijeme rada kod tuženika, te je stoga tužiteljima dosudio zahtijevani iznos neimovinske štete po osnovi duševnih boli zbog smrti bliske osobe i imovinske štete za troškove pogreba, crnine, kupnje vijenaca, karmina, ukopa i dr., a to pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. i čl. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje: ZOO).

9. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-473/05 od 10. svibnja 2006. obvezan tuženiku isplatiti na ime naknade štete PZ iznos od 820.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2006. pa do isplate. U tom postupku je utvrđeno da postoji uzročno- posljedična veza između rada pravnog prednika tužitelja PZ kod tuženika i njegovog oboljenja (zloćudni tumor bronha za gornji režanj lijevo), profesionalne bolesti od koje se liječio kemoterapijom, kao i da je u tom postupku utvrđeno da se radi o neizlječivoj bolesti sa smrtnim ishodom.

11. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna uzročno posljedična veza između dugogodišnje izloženosti pravnog prednika tužitelja azbestu i drugim kancerogenim tvarima za vrijeme rada kod tuženika, uslijed koje izloženosti je dokazano obolio od zloćudnog tumora bronha za gornji režanj (profesionalna bolest) s njegovom smrću koja je nastupila 24. siječnja 2018., posljedično čemu je i nadalje sporno pitanje osnove, a i visine utužene tražbine.

12. Prvostupanjski sud je na spornu okolnost uzročno-posljedične veze proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Renati Dobrila Dintinjana, spec, onkologije i interne medicine.

Poslovni broj Gž R 866-2024-3

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Renate Dobrila – Dintinjana (onkologija i interna medicina) od 29. rujna 2023. proizlazi da je pravni prednik tužitelja 2003. dokazano obolio od adenokarcinoma lijevog plućnog krila i to je bio tumor koji je bio prošireni, jer je zahvatio velike krvne žile i dao je metastaze u kosti, a koji je bio uzrokovan izloženošću azbestu i drugim kancerogenim tvarima, a koja uzročno-posljedična veza između azbesta i karcinoma pluća je dokazana u pravomoćno okončanom postupku Pr-473/2005. On je do razvoja bolesti dugi niz godina radio sa štetnim plinovima, parama, staklenim vlaknima, odnosno vunom, keramičkim prahom, azbestom, smolama, aralditom, trikloepilenom, aluminijem, bakrom, srebrom itd. bez adekvatne zaštite i u neodgovarajućim prostorima. Nadalje iz nalaza proizlazi da je dokazano da postoje karcinomi za koje se sa sigurnošću zna da su uvjetovani azbestom, a za druge karcinome, među kojima je i rak debelog crijeva, je dokazano da su potencijalno vezani uz azbest, s tim da sam azbest za 14% podiže rizik za nastanak raka debelog crijeva. Sve prethodno navedene tvari i otrovi s kojima je pokojnik radio, svaka po sebi, ima određeni stupanj stvaranja karcinogeneze, a udružene sasvim sigurno imaju sinergistički učinak. Vještak ukazuje da je već od 2000. utvrđena povezanost triklorepilena i raka debelog crijeva, a potom je povezala dodatno utjecaj aluminija na faktor rasta vaskularnog endotela. Vaskularni endotelni čimbenik rasta je pa skoro najvažniji čimbenik u započinjanju prelaska inertne nakupine tumorskih stanica u tumor koji će početi rasti i davati metastaze. Dodatno, spojevi aluminija preko matrixmetaloproteinaze pospješuju metastaziranje. Dodatno je obrazložila i utjecaj araldita, a koji imaju svaki svoju ulogu u procesu kancerogeneze. Pravni prednik tužitelja se razbolio od adenokarcinoma lijevog plućnog krila 2003. i to je bio tumor koji je bio prošireni, jer je zahvatio velike krvne žile i dao je metastaze u kosti. Izloženost azbestu i drugim kancerogenim tvarima može uzrokovati karcinogenezu raka debelog crijeva i nastanak karcinoma i do 15 godina nakon izloženosti toksičnim kemikalijama.

Iako se ovdje razmak od 12 godina može učiniti predugim za nastanak karcinoma, proces nastajanja raka debelog crijeva u pravilu je dugačak proces koji traje preko adenom – karcinom sekvence prijelaza vioznog adenoma u sam karcinom otprilike 10 - 15 godina. Za razliku od navedenog, uobičajenog načina progresije karcinogeneze raka debelog crijeva, tumori koji se razvijaju CIN signalni put napreduju izrazito brzo i potrebno je samo 1-3 godine da se tumor razvije. Nakon što se rak razvije u debelom crijevu, njegovo napredovanje će varirati ovisno o staničnom sustavu tumora i drugim čimbenicima, kao što su dob i cjelokupno zdravlje pacijenta. Pravni prednik tužitelja za vrijeme dok se liječio od adenokarcinoma pluća je dobio 12 ciklusa PE protokola (cisplatina i etoposide) i zračenje nad samim tumorom i metastazama u kralježnici i rebrima i sasvim sigurno je dobio dio zračenja u području srca. Ta njegova bolest je bila smrtonosna, međutim on je preživio dovoljno dugo da je 2015. razvio drugi tumor adenokarcinom rektuma, kada je započelo liječenje na način da je pacijent dobio neoadjuvantnu kemoradioterapiju te je operiran, u tri segmenta jetre su mu izvađene metastaze. Nakon toga je nastavljeno liječenje sa folfoks protokolom uz bevacizumab, biološku terapiju, te je primio ukupno 24 takva ciklusa dok se nije razvilo srčano popuštanje 2016. te je terapija prekinuta jer je ejekciona frakcija bila 30% i on je bio životno ugrožen. Prekid terapije je doveo do kompletnog proširenja bolesti, u studenom 2017. ejekciona frakcija je bila 50% no daljnjom obradom je nađena progresija broja metastaskih promjena u jetri, brojeva i veličine kao i u plućima te je 19. siječnja 2018. zaprimljen u bolnicu, a 24. siječnja 2018. je preminuo. U konkretnom slučaju ne može se isključiti, Poslovni broj Gž R 866-2024-3

odnosno postoji velika vjerojatnost da su svi ranije navedeni karcinogeni doveli i do razvoja ne samo raka pluća nego i raka debelog crijeva. Ovdje nema 100% sigurnosti, ali postoji visoka vjerojatnost. Ono što je 100% je činjenica da je liječenje pokojnika u slučaju raka debelog crijeva bilo vrlo otežano i dijelom onemogućeno zbog razvoja srčanog popuštanja uvjetovanog i prethodnom primjenom kemoradioterapije. Njegov ishod bi bio drugačiji da se mogao liječiti. Da je to bio njegov prvi tumor on bi dobio prvu, drugu, treću i četvrtu kemoterapiju i mogao bi dugo živjeti. Njemu je liječenje bilo onemogućeno zbog liječenja prvog tumora. Između liječenja karcinoma pluća od 2003-2005. pa do 2015. kada je pokojniku dijagnosticiram karcinom debelog crijeva postoji uzročna veza u popuštanju srca, odnosno razvoja toksične kardiomiopatije, odnosno oštećenje srčanog mišića. Posljedica kemoterapije i radioterapije se ne vide odmah, nego nakon niza godina, a pogotovo u situaciji kada se na taj organ opet djeluje sa toksičnim tvarima, jer je kemoterapija toksična. Ta veza je tu jasna. Pravni prednik tužitelja je sasvim sigurno imao oštećenje jetre od prve kemoterapije što isto olakšava metastaziranje, a sasvim sigurno je oštećenje jetre imao i zbog toga što je bio u doticaju sa kancerogenim tvarima, plus je dobio kemoterapiju koja je dodatno oštetila jetru na mikroskopskom nivou. Zaključno iz nalaza i mišljenja proizlazi da izloženost azbestu i drugim ranije spomenutim kancerogenim tvarima može uzrokovati karcinogenezu raka debelog crijeva i nastanak karcinoma i do 15 godina nakon izloženosti toksičnim kemikalijama. Liječenje pravnog prednika tužitelja bilo je izrazito remećeno i dugotrajno onemogućeno poradi razvoja srčanog popuštanja koje je najvjerojatnije nastalo uslijed toksičnog djelovanja lijekova koje je pokojnik primao za liječenje raka pluća.To je dovelo do proširenja bolesti raka debelog crijeva i do smrtnog ishoda te je i navedeno poveznica s prethodnim rakom pluća koji je nastao poradi dugotrajne izloženosti azbestu i drugim toksičnim tvarima. Smrtni ishod uvjetovan je diseminacijom raka debelog crijeva. Sam nastanak raka debelog crijeva je sa visokom vjerojatnošću povezan s dugogodišnjom izloženošću azbestu i drugim toksičnim tvarima, a dodatno je smrtnom ishodu doprinijela nemogućnost adekvatnog liječenja raka debelog crijeva.

14. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utemeljio odluku na rezultatu gore navedenog vještačenja, obzirom je isto provedeno sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP-a, sveobuhvatno i obrazloženo te je vještak prilikom usmenog očitovanja u potpunosti argumentirano otklonio osnovanost prigovora na nalaz i mišljenje. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem, a za što je dao dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima i nadalje osporava zaključke vještaka dr. Renate Dobrila Dintinjana, spec, onkologije i interne medicine, valja reći da ti navodi nisu osnovani. Vještak dr. Renate Dobrila Dintinjana, spec, onkologije i interne medicine se u pisanom nalazu i mišljenju, a potom prilikom usmenog očitovanja jasno, stručno, detaljno i nedvosmisleno očitovala iz kojih razloga smatra smrt prednika tužitelja uzročno posljedično povezanom sa dugotrajnom izloženošću pokojnog PZ nizu kancerogenih tvari na radu kod tuženika, a bez adekvatne zaštite i u neodgovarajućim prostorima. Iz njezinog nalaza i mišljenja je za zaključiti da je u obzir uzela svu dokumentaciju koja prileži spisu, stoga navodi

Poslovni broj Gž R 866-2024-3

tuženika da se njezin nalaz i mišljenje ne temelji na dokumentaciji koja prileži spisu nisu osnovani, a k tome ničim argumentirani.

16. Nisu točni žalbeni navodi da vještak relativizira duljinu radnog odnosa u kojem je prednik tužitelja bio izložen štetnim tvarima (15 ili 20 godina) jer je vještak objasnio da rad sa toksičnim tvarima i u neprimjerenom toksičnom okruženju već od godine, dvije pa na više može dovesti do štetnih posljedica po organizam. Nadalje u odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu navedenog uzroka smrti u Otpusnici KBC Rebro (list 64 spisa), valja reći da je točno da je u Otpusnici KBC Rebro navedena iznenadna srčana smrt, no vještačenjem u ovom postupku je sasvim jasno utvrđeno da je prednik tužitelja umro zbog višestrukog organskog zatajenja koje je uzrokovano metastazama raka debelog crijeva od kojeg je bolovao, a u prilog koje tvrdnje ide nalaz UZV četiri dana prije smrti, iz kojeg proizlazi da je jetra otišla u zatajenje zbog toga što je bila ispunjena presadnicama raka debelog crijeva, a na nakon insuficijencije jetre slijedi encefalopatija, otkazivanje bubrega i kompletno urušavanje organizma i dolazi do zastoja srca. Stoga ovdje, po stavu ovog suda drugog stupnja, nije moguće zaključivati da je pravni prednik tužitelja preminuo zbog srčanih tegoba, a isto bi bilo i krajnje neprimjereno. U odnosu na navod vezano za nepostojanje recidiva, valja ukazati da je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidan razvoj bolesti karcinoma debelog crijeva, argumentiran je učinak profesionalne bolesti od koje je obolio prednik tužitelja, utjecaj terapijskog liječenja te bolesti na stanje organizma i mogućnost razvoja nove bolesti, vremenski odmak za mogućnost oboljenja od ove vrste karcinoma preko adenom-karcinom sekvence prijelaza viloznog adenoma u sam karcinom debelog crijeva u vremensku periodu od 10-15 godina, iz čega je nedvojbeno za zaključiti o osporenoj uzročnoj vezi.

17. Stoga, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utemeljio odluku na rezultatu provedenog medicinskog vještačenja te se ovaj sud slaže sa ocjenom prvostupanjskog suda da je u cijelosti utvrđena pravno relevantna uzročno posljedična između smrti prednika tužitelja PZ i njegove dugogodišnje izloženosti azbestu i drugim kancerogenim tvarima kojima je bio dugotrajno izložen na radu kod tuženika, te slijedom toga tuženik neosnovano poriče svoju odgovornost za štetu koju su tužitelji pretrpjeli smrću bliske osobe (supruga i oca).

18. Nadalje sporna je pravilnost primjene materijalnoga prava u pobijanoj odluci o iznosu pravične naknade za neimovinsku i imovinsku nenovčanu štetu.

19. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (prema odredbi čl. 356. ZPP-a).

20. Sud prvog stupnja je I. tužiteljici na ime duševnih boli zbog ime gubitka supruga dosudio pravičnu novčanu naknadu i iznosu od 43.798,53 EUR, a II. i III. tužiteljima po istoj osnovi duševnih boli zbog gubitka oca iznos od po 29.862,62 EUR svakome.

21. Dosuđeni iznosi i po ocjeni ovog suda predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju tužitelji trpe zbog smrti bliske osobe te je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja te štete pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. Poslovni broj Gž R 866-2024-3

1101. st. 1. ZOO-a. Odluku o visini pravične novčane naknade sud je donio sukladno Pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02. u primjeni Zakona o obveznim odnosima na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%.

22. Nadalje sud prvog stupnja je saslušanjem tužitelja utvrdio kako je I. tužiteljica imala troškove kupnje lijesa, muzike, novina, svećenika, križa, prijevoza, mise, vijenca i sve što ide u to u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, a 2.000,00 kuna je potrošila na crninu (hlače, majicu i sako) koju je nosila još tri godine, II tužiteljica je imala troškove žalobne odjeće (sako, crne hlače, košulju, cipele, crni kaput) i tatinog vijenca (u iznosu od 400,00 kuna). Utvrđeno je da je III. tužitelj imao troškove ukopa i iskopa, zaštitu okolnog spomenika, same troškove groblja i njihove pristojbe u iznosu od ukupno 3.000,00 kn, troškove karmina u iznosu od 9.000,00 kuna koji su se održali u buffet-u Orkan gdje je bilo oko 50-60 ljudi, te troškove kupnje žalobne odjeće (odijelo, kaput, košulja i cipele).

23. Pravilno je sud prvog stupnja cijeneći iskaze I. do III. tužitelja, na čije iskaze nije bilo primjedbi, na temelju članka 1093. st. 1. ZOO-a u svezi sa čl. 223. ZPP-a dosudio tužiteljima zahtijevane iznose imovinske nenovčane štete budući se i po stavu ovog suda radi o uobičajenim troškovima pogreba, na koju štetu je pravilno dosudio zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, budući je primjenom odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete odredio prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

24. U odnosu na troškove postupka ističe se da ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ispituje odluku prvostupanjskog suda samo u granicama razloga određenih u žalbi. Prema tome, nije osnovana žalba tuženika u odnosu na troškove postupka, budući tuženik nije određeno naveo razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, već su njegovi navodi paušalni.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, budući je njegova žalba u cijelosti neosnovana.

27. I. do III. tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu budući se ne radi o trošku koji bi bio neophodan (čl. 154. u svezi sa čl. 155. st. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić