Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-436/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika LAVČEVIĆ - MEHANIZACIJA d.o.o. iz Splita, Stinice 16, OIB: 62641419845, zastupanog po punomoćniku FK, dipl. iur. zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-201/2021-13 od 7. ožujka 2024., dana 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-201/2021-13 od 7. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja LK za naknadu troška nastalog povodom žalbe i zahtjevu tuženika LAVČEVIĆ - MEHANIZACIJA d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 39,82 EUR–a na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020. godinu, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. prosinca 2022. pa do isplate, kao i za naknadu troška parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 33,18 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 91,59 EUR–a.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 6,64 EUR–a.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 25. travnja 2023. (list 48-51 spisa), da mu tuženik na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020. godinu, i to konkretno za siječanj i veljaču 2020. (1/6 godine), isplati iznos od 39,82 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. prosinca 2022. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama u tome dijelu.

7. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. srpnja 2006. te da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove tehničara,

- da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 29. veljače 2020.,

- da je odredbom iz čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i Dodatka Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo (''Narodne novine'' broj 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18 – u daljnjem tekstu: KU) ugovoreno da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn (238,90 EUR–a[1] ), a da je odredbom iz čl. 47. st. 2. KU–a ugovoreno da se jednokratni dodatak na plaću iz čl. 47. st. 1. KU–a isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu (st. 2.),

- da je odredbom iz čl. 2. st. 1. KU–a ugovoreno da se KU primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom, a da je odredbom iz čl. 2. st. 2. KU–a ugovoreno da se KU primjenjuje na radnike svih struka kod tih pravnih osoba kada ih KU obostrano obvezuje,

- da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2020. godinu.

8. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da se odredbe iz čl. 47. KU–a ne primjenjuju na radnike tuženika, pa tako ni na tuženika, budući da djelatnost tuženika, imajući u vidu obavijest Državnog zavoda za statistiku i Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti, ne spada u građevinarstvo,

- da se na tuženika, neovisno o tome što je u sudskom registru trgovačkog suda kao jedna od djelatnosti tuženika upisana i djelatnost građenja, ne primjenjuju odredbe KU–a jer pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju nužno obavljati, dok Državni zavod za statistiku daje stvaran prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju,

- da, kako se na područje djelovanja tuženika u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe KU–a, tako tužitelju ne pripada pravo na isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2020. godinu na temelju odredaba iz čl. 47. KU–a.

9. Nadalje, odredbom iz čl. 1. st. 1. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji (''Narodne novine'' broj 98/94 – u daljnjem tekstu: ZNK) propisano je da se podaci koji su od značenja za usmjeravanje društvenoga i gospodarskog razvitka te podaci o stanju i kretanjima u pojedinim područjima društvenoga i gospodarskog života u Republici Hrvatskoj prikupljaju, upisuju, obrađuju i iskazuju po djelatnostima prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (u daljnjem tekstu: Nacionalna klasifikacija), a odredbom iz čl. 1. st. 2. ZNK–a propisano je da se Nacionalna klasifikacija ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba.

10. Uzimajući u obzir da se podaci koji se u smislu odredbe iz čl. 1. st. 1. ZNK–a upisuju, obrađuju i iskazuju po djelatnostima prema Nacionalnoj klasifikaciji ne smiju koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba u smislu odredbe iz čl. 1. st. 2. ZNK–a, nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da se odredbe iz čl. 47. KU–a ne primjenjuju na tuženika jer djelatnost tuženika, imajući u vidu obavijest Državnog zavoda za statistiku i Nacionalnu klasifikaciju, ne spada u građevinarstvo, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

11. Slijedom svega navedenog, imajući pri tome u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

12. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatak na koji mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno pravilno primijeniti odredbe iz čl. 47. KU–a, u svezi čl. 2. KU–a na utvrđeno činjenično stanje, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

13. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe i zahtjeva tuženika za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu valja dodati da će o istima, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović