Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-3/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐT, radi dva kaznena djela iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem K-1940/2021 od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optužena ĐT proglašena je krivom radi dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, u vezi s člankom 51. KZ/11, te su joj za dva kaznena djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te je potom optuženoj ĐT izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora koja je optuženoj izrečena neće izvršiti, ako optužena u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj ĐT će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. rujna 2021. do 4. studenog 2021.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08 optužena ĐT je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik, pobijajući je zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se usvoji žalba i pobijana presuda preinači na način da se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te da se okrivljenu osudi na uvjetnu kaznu zatvora sa rokom provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine, uz izricanje predložene sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja iz članka 73. KZ/11.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik presudu pobija isključivo zbog odluke o kazni, pa tako ističe i tvrdi kako je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju izrekao blažu kaznu od one s kojom se okrivljena suglasila, posebno što ne postoje olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje takve kazne, odnosno da sud nije uzeo u obzir postojanje više otegotnih okolnosti.

8. Kako je žalba državnog odvjetnika usmjerena na odluku o kaznenoj sankciji, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud na strani optužene pravilno cijenio olakotne okolnosti i to raniju kaznenu neosuđivanost, priznanje počinjenje kaznenih djela i izražavanje kajanja, dok nije našao postojanje otegotnih okolnosti na strani optužene.

9. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne okolnosti, te nepostojanje otegotnih okolnosti na strani optužene, ovaj sud smatra da su utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, za dva kaznena djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci i izrečena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, predstavlja primjerenu kaznu, koja kazna je blaža od predložene s kojom se optužena suglasila, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženu i sve druge da ne čine kazneno djelo.

10. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženu i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optužena počinjenjem kaznenih djela nanijela društvu u cjelini.

11. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio nepotrebnim izricati predložene sigurnosne mjere sa kojima se optužena suglasila, smatrajući da će se i bez toga postići svrha budući da je optužena svjesna da se treba pridržavati uvjeta da ne čini nova kaznena djela kako ne bi došlo do opoziva uvjetne osude.

12. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08 to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić