Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4750/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru, protiv 1. tuženika ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tuženika FN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao zakonskih nasljednika pok. ĆN OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oba zastupani po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku u Splitu, te 3. tuženika ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 5. tuženice NN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja, te u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja FN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao zakonskih nasljednika pok. ĆN OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oba zastupani po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. tuženice NN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-13/2024-5 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika ŽN i 2. tuženika LN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-13/2024-5 od 6. svibnja 2024.

II. Odbija se žalba 3. tuženika ZN, 4. tuženika PN i 5. tuženice NN i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik zemljišta u površni od 410 m² koje predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] z.u 1943 k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je na grafičkom prikazu, kao sastavnom dijelu nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Ante Duvančića od 15. veljače 2018. g., označen kao lik A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, i A, te se tužitelj ovlašćuje na temelju presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Kaštela izvršiti cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] z.u 1943. k. o. [katastarska općina] tako da se od označenog dijela zemljišta u površini od 410 m² formira nova čestica zemlje koja će se upisati u novi z.u. s uknjižbom prava vlasništva na ime tužitelja.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iz pripojenog predmeta P 2964/16 koji glasi:

„Ovlašćuju se tužitelji pod 1) ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem presude izvršiti uknjižbu svog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela (i to tužitelja pod 1) ŽN za 1/3 dijela i tužitelja pod 2) FN za 2/3 dijela) u odnosu na tuženike pod 3) ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4) PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 5) NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednike upisanog vlasnika RN, Franina, uz istovremeno brisanje tog prava za ½ s imena RN, Franina odnosno tuženika pod 3), 4) i 5) kao njegovih nasljednika.

III. Dužni su tuženici pod 1), 2), 3), 4) i 5) isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 6.572,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 6. svibnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli 1. i 2. tuženici ŽN i FN iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP) uz prijedlog da se preinači i njihov tužbeni zahtjev prihvati, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok 3., 4. i 5. tuženici istu presudu pobijaju u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači na način da se samo 1. i 2. tuženici obvežu na plaćanje parničnog troška tužitelju HN.

3. U svojim odgovorima na žalbe tužitelj i 1. i 2. tuženici osporavaju osnovanost žalbenih navoda suprotne strane i predlažu žalbu suprotne strane odbiti kao neosnovanu.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja HN upravljen prema tuženicima za utvrđenje da je isključivi vlasnik točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem kupoprodaje i dosjelosti, te tužbeni zahtjev ŽN i FN kao tužitelja upravljen prema 3., 4. i 5. tuženicima radi utvrđenja prava vlasništva na ½ dijela iste nekretnine, koji su u zemljišnim knjigama upisani na ime 3., 4. i 5. tuženika.

6. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj HN tvrdi da su njegovi roditelji 22.12.1970. prilikom kupnje čest. 420/1 i čest 420/3 k. o. [katastarska općina] od prodavatelja HNZ odmah uvedeni u posjed tih nekretnina, kao i dijela čest. 416/1 k. o. [katastarska općina] u površini od 311 čh, koji je prodavatelj do tada posjedovao kao svoj.

7. Prvostupanjski sud na ovaj parnični predmet spojio je parnični predmet prvostupanjskog suda, poslovni broj P-2964/2016 u pravnoj stvari tužitelja ŽN i FN, kao zakonskih nasljednika iza pok. ĆN, protiv 3., 4. i 5. tuženika ZN, PN i NN kao zakonskih nasljednika iza pok. RN, radi utvrđenje da je ½ čest. 416/1 k. o. [katastarska općina] na kojoj je bio upisan njihov prednik ĐN, vlasništvo 1. i 2. tužitelja temeljem Kupoprodajnog ugovora od 5.11.1980., kojim je njihov pok. otac KN kupio od prednika tuženika pok. TN. a oca ĐN cijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja je u bitnome utvrdio:

- da su u zemljišnim knjigama u vrijeme podnošenja tužbe kao suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bili upisani ĆN u ½ dijela i ĐN u ½ dijela, a nakon njihove smrti na suvlasničkom dijelu ĆN upisani su 1. i 2. tuženici, kao njezini nasljednici, a na suvlasničkom dijelu pok. Špire Novaka 3., 4. i 5. tuženici ZN, PN i NN, rođ. PN, kao njegovi zakonski nasljednici;

- da su Kupoprodajnim ugovorom od 22.12.1970. roditelji tužitelja H i BN kupili od prodavatelja HNZ čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 5858 m2;

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 5.11.1980. otac 1. i 2. tuženika KN kupio od prodavatelja TN cijelu čest. zem. [katastarska čestica] (kao i čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina];

- da je stalni sudski vještak za geodeziju dipl. ing. Ante Duvančić u svom nalazu i mišljenju od 15. veljače 2018. (list 70-76 spis) utvrdio da sporni realni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja voćnjak i maslinik na geodetskoj skici lica mjesta označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 410 m2, kojemu je istočna granica dijelom kameni zid od srušenog gospodarskog objekta i betonski zid, a dalje prema jugu granica je suhozid – podzida do željezničke pruge, i da granicu prema zapadu predstavlja betonski zid, dok južnu granicu predstavlja rub pojasa željezničke pruge, te da se u jugoistočnom dijelu predmeta spora nalazi stari bunar s pumpom i kamenica zapadno od bunara;

- da iz prijepisa posjedovnog lista za spornu nekretninu čest. 416/1 proizlazi da su kao posjednici sporne nekretnine upisani ĐN (prednik 2-5 tuženika) u ½ dijela i 1. i 2. tuženici – tužitelji FN i ŽN svaki u 1/3 dijela;

- da su se 1. i 2. tuženici u međuvremenu temeljem rješenja o nasljeđivanju uknjižili kao vlasnici na ½ dijela čest. 416/1 iza njihove majke ĆN i to 1. tuženik u 1/3, a 2. tuženik i 2/3 dijela.

9. Utvrdivši na temelju svih provedenih dokaza da su roditelji tužitelja kupnjom čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [adresa] 22.12.1970. istovremeno od strane prodavatelja HNZ bili uvedeni i u posjed spornog točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojemu se nalazi bunar, površine 410 m2 i da granicu s nekretninom tuženika čini kameni suhozid – zidić, te da su posjed nesmetano nastavili i nakon 1980. godine kada je cijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio otac 1. i 2. tuženika KN od TN, te da je posjed tužitelja i njegovih prednika (roditelja tužitelja i prodavatelja HNZ) započeo najkasnije 1950 godine, te bio istinit i pošten i trajao 30 godina, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima do 1980. godine temeljem dosjelosti stekao točno određeni realni dio sporne nekretnine označen u nalazu vještaka geodeta slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, A., te da je u smislu odredbi čl. 160 st. 1., 161. i 162. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19 – dalje: ZOP) ovlašten na temelju navedene presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave izvršiti cijepanje predmetne čestice i formirati novu, te je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u toč. I. izreke. Ujedno je, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja ŽN i FN, koji je spojen na ovu parnicu zaključio da su nasljednici prodavatelja TN [adresa] očito ostali pogrešno upisani u zemljišnim knjigama za određenom realni dio čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 410 m2 čiji je vlasnik je HN, a kako taj preostali dio nekretnine nisu određeno naveli, njihov je tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je odlučeno kao u toč. II. izreke pobijane presude.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, obzirom na utvrđenje da je dosjedanje tužitelja i njegovih prednika započelo najmanje 1950. godine, sukladno odredbi čl. 388. st. 1. i 2. ZV treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja su se primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO-a, i konačno prema važećim odredbama ZV-a.

12. Paragrafi 1460. do 1471. OGZ određuju uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću prema kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.) time da opisani uvjeti moraju postojati cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosijedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Prema paragrafu 1468. OGZ rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama temeljem redovne dosjelosti bio je 30 godina, time da je isti sukladno načelnom mišljenju Proširene sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. skraćen na 20 godina, dok je prema paragrafu 1472. OGZ rok za izvanrednu dosjelost bio 40 godina, a temeljem kojih su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja ZOVO-a.

13. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. ZOVO-a, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi stavka 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

14. Na temelju odredbe članka 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom je članka 159. st. 2. ZV propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

15. Suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tuženika prvostupanjski sud u ponovljenom je postupku otklonio bitnu povredu odredba parničnog postupka počinjenu prilikom donošenja ranije presude (ukinute) kada je bio zaključio da je posjed stranaka zajednički zbog činjenice da tužitelj samo par puta godišnje dolazi iz Njemačke u Hrvatsku, gdje od 1969. živi i radi, te je utvrdio isključivi tužitelje spornog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], točno određenog na skici vještaka Ante Duvančića, te da je okolnost da tužitelj živi i radi u Njemačkoj omogućila 1. i 2. tuženicima da nakon smrti SN neovlašteno počnu svojatati posjed tužitelja, pa su tako za vrijeme tužiteljeve odsutnosti tijekom trajanja ovoga postupka obzidali bunar koji je u tužiteljevu posjedu, bez njegova znanja i odobrenja.

16. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su roditelji tužitelja H i BN Kupoprodajnim ugovorom od 22.12.1970. od prodavatelja HNZ pored čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uvedeni i u sporni realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji od tada nesmetano posjeduju kao svoj. Naime, upravo iz iskaza 4. tuženika PN proizlazi da su još u njegovu djetinjstvu (svjedok je iskazivao u dobi od 76 godina) njegov otac ĐN PN i njegov stric TN obrađivali obje nekretnine sjeverno od željezničke pruge, koje međusobno graniče, od kojih je jednu kasnije kupio otac 1. i 2. tuženika KN, a drugu je ŽNZ prodao tužiteljevim roditeljima, i da je između tih nekretnina postojala visinska razlika, time da je granicu činio kameni zidić, te da je još vrlo davno sporni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] prvo koristio kao svoj SN, koji ga je kosio i na njemu izgradio bunar, čemu se njegov stric TN nikada nije protivio, niti ga je u tome sprječavao, a na isti način posjed spornog dijela nekretnine nesmetano su nastavili koristiti tužiteljevi roditelji i tužitelj kao svoje, nakon kupoprodaje nekretnina od SN.

17. Stoga je sud osnovano poklonio vjeru tužitelju da su njegovi roditelji uvedeni u posjed spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] upravo od strane prodavatelja SN, koji je prije njih bio u dugogodišnjem samostalnom i nesmetanom posjedu iste, te ju održavao i na njoj vrlo davno izgradio bunar, što je u svom iskazu potvrdio svjedok DN, navodeći kako je orao sporni dio nekretnine za SN i da se tome nikada nije protivio TN, te da je od 1970. do 1981. kada su roditelji tužitelja kupili traktor, njima orao sporni dio nekretnine.

18. Zato je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja i njegovih prednika istinit i pošten i da je zajedno sa svojim prednicima stekao vlasništvo točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] z.u 1943 k. o. [katastarska općina], pobliže opisanog u toč. I. pobijane presude. Ujedno je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 160. - 162. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) tužitelju dana ovlast na temelju odluke suda na cijepanje (parcelaciju) i formiranje nove katastarske čestice, koje provodi katastar u upravnom postupku u kojemu se utvrđuje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za parcelaciju.

19. Tužbeni zahtjev 1. i 2. tuženika iz parnice P-2946/16 spojene na ovaj predmet radi jedinstvenog raspravljanja uz valjane je razloge odbijen kao neosnovan. Pritom sudu prvog stupnja valja ukazati da je rješenje o prekidu postupka koje je taj sud donio do okončanja parnice u predmetu P-2964/16 ovaj drugostupanjski sud ukinuo iz razloga, jer parnični sud nije ovlašten prekidati postupak u smislu odredbe čl. 213. st. 1. ZPP ako se on ne vodi između istih stranaka, te nije vezan pravomoćnom odlukom donesenom u drugom postupku, a tužitelj HN u parnici P-2964/16 nije bio stranka.

20. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na realnom točno određenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 410 m2, koji je na skici vještaka geodeta označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, i A prihvaćen, a 1. i 2. tuženici tužbenim zahtjevom traže da se temeljem presude uknjiže na preostaloj ½ dijela iste nekretnine, bez da su izdvojili taj realni dio na kojemu je tužitelj vlasnik, to takav zahtjev 1. i 2. tužitelja nije osnovan, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tuženici neutemeljeno prigovaraju. Pogrešno 3., 4, i 5. tuženici smatraju da nisu u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak, jer su u odnosu na njega izgubili parnicu, a stranka koja izgubi parnicu dužna je drugoj strani naknadi troškove izazvane vođenjem postupka.

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš