Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3169/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice CA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ani Čule, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ad/1. LA, sada nepoznatog prebivališta i boravišta (ranije iz [adresa]), ad/2. tuženice OA, sada nepoznatog prebivališta i boravišta (ranije iz [adresa]), i ad/3. tuženice CAF, sada nepoznatog prebivališta i boravišta (ranije iz [adresa]), svi zastupani po privremenom zastupniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić- Gradu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P- 442/2022-38 od 10.svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu poslovni broj P-442/2022-38 od 10.svibnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

Obrazloženje

1.Presudom prvog stupnja suđeno je:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica CA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina površine 378 m2 što je tuženi LA, u zemljišnim knjigama na adresi [adresa] dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime i za korist tužiteljice CA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini.

Utvrđuje se da je tužiteljica CA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina površine 946 m2 što su tužene OA (r. C), u zemljišnim knjigama na adresi [adresa] i CAF (r. CAF), u zemljišnim knjigama na adresi [adresa] dužne priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime i za korist tužiteljice CA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Ivanić-Gradu da temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama, a u roku od 15 dana.“

2.Protiv navedene presude žali se tužiteljica.

3.Tužiteljica se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24.- dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4.Žalba tužiteljice je osnovana.

5.Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi:

-da su tuženice ad/2. i ad/3. suvlasništvo nekretnine kč. br. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 946 m2 stekle nasljeđivanjem iza pok. DA na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 1989., koji je pak vlasništvo te nekretnine stekao u postupku komasacije

-da je tuženik ad/1. vlasništvo kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 378 m2 stekao u postupku komasacije

-da su očevidom uz sudjelovanje vještaka geodetske struke 5. ožujka 2024. identificirane nekretnine koje su predmet postupka kao u tužbi, uz korekciju što je očevidom utvrđeno da na kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 946 m2 u suvlasništvu tuženica ad/2. i ad/3. u naravi postoje dvije građevine, od kojih niti jedna nije upisana u zemljišnoj knjizi (list 5) dok je u katastru upisana samo jedna , dok na kčbr. [katastarska čestica] vinograd mladina sa 378 m2 u vlasništvu tuženika ad/1. postoji jedna građevina, koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, i koje građevine je vještak ucrtao u skicu očevida.

6. Sud prvog stupnja, ocjenom navedenih isprava , kao i iskaza svjedoka ĆA i FA utvrđuje da je tužiteljica od smrti svojeg oca u siječnju 1990. doista u posjedu spornih nekretnina, međutim, tužiteljica nije dokazala na koji je način njen pok. otac i pravni prednik UA eventualno stekao posjed spornih nekretnina, odnosno tko ga je, kada i na koji način uveo u posjed tih nekretnina niti tužiteljica u svojem iskazu uopće ne navodi tko je, kada i na koji način nju uveo u posjed spornih nekretnina. Dapače, iz iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi zaključak da se posjed tužiteljice temelji jedino na pukoj činjenici da su zemljišnoknjižni vlasnici (ovdje tuženi) odsutni. Nadalje, tužiteljica nije dokazala bilo kakav pravni temelj svojeg posjeda spornih nekretnina niti je na koji način objasnila, još manje dokazala, zbog čega smatra da joj uopće pripada pravo na posjed spornih nekretnina. Pored toga, ako je vlasništvo spornih nekretnina doista za života stekao sada pok. otac tužiteljice UA, tužiteljica u tom slučaju nije objasnila na koji je način njen otac vlasništvo spornih nekretnina prenio upravo na nju, jer je imao još potomaka. Navedenome se još može dodati da niti tužiteljica niti njen sada pok. otac u katastru nekretnina nisu evidentirani niti su bili evidentirani kao posjednik bilo koje od spornih nekretnina.

7. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala da bi njezin posjed imao kvalitete na način da bi u smislu čl. 159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15.- dalje: ZV) dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

8.Tužiteljica žalbom osporava pravilnost odluke suda prvog stupnja u bitnom navodeći da je njezin otac bio izvanknjižni vlasnik jer je predmetne nekretnine kupio od tuženika ad/1. do ad/3 , a koji Ugovori nisu provedeni u zemljišnim knjigama niti ih tužiteljica posjeduje. No, u tu svrhu je dostavljena izjava pok. oca da su nekretnine kupljenje od tuženica ad/2. i ad/3., ukazujući na iskaze svjedoka ĆA i FA. Osim toga, tužiteljica navodi da se nesporno nalazi u pojedu predmetnih nekretnina još od 90.-tih godina, a niti nju niti njezinog prednika nitko nije ometao u vršenju posjeda, dok preko 30 godina uredno održava kako unutrašnjost kuća (kleti) tako i okućnicu u što je tijekom godina uložila znatna materijalna sredstva, smatrajući da je to njezino nasljedstvo.

9.Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

10.Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

11.Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, potrebno je bar poštenje posjednika koje se poštenje presumira. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten. Za vrijeme kada je i počeo posjed prednika tužiteljice, a i same tužiteljice bio je na snazi Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list" 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj: 53/91, 92/94 - ZOVO, koji je vrijedio do 01. siječnja 1997.), i odredbom čl. 28. st. 2. bilo propisano da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina a st. 4. da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Za dosjelost se zahtjeva samostalan, istinit i pošten posjed. Za vrijeme važenja ZOVO-a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO), odnosno sada odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV- a) a prema st. 5. čl. 18. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotnim. Nadalje, odredbom čl. 388. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drugačije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i pristanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.).

12.Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari dok je st. 2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjednik pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom tri godine a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a st. 3. istog članka propisano da samostalan posjednik nekretnine kojemu je posjed bar pošten stječe se dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjeda.

13.Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed ima određene kvalitete, stječe pravo vlasništva te stvari. Posjed može biti različite kakvoće, što uvjetuje različite vrste dosjelosti; redovnu, utemeljenu na zakonitom, istinitom i savjesnom/poštenom posjedu te izvanrednu, utemeljenu na posjedu koji je samo savjestan/ pošten.

14.Prema tome, za stjecanje prava vlasništva nije nužno da posjed bude i zakonit (pravni temelj posjedovanja).

15.Vodeći računa o zakonskom uređenju da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu odrađenog neprekidnog trajanja, te da se savjesnost/poštenje ( i samostalnost) posjeda pretpostavlja, dakle da se radi o pravnoj pretpostavci koja se temelji na stavu da je neka činjenica istinita, sve dok se ne dokaže suprotno. Posjed je savjestan/pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za savjesnost/poštenje je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Nasljednik postaje savjesnim/poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan/nepošten posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (VSH Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

16.Kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokazati da postoje činjenica i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji savjesnog/ poštenog posjeda.

17.Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazilo bi da se prednik tužiteljice, sada pok. UA nalazi u pojedu predmetnih nekretnina još od 80-tih godina, dok se tužiteljica nakon očeve smrti u siječnju 1990. godine, nalazi u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, dakle do podnošenje tužbe više od 30 godina.

18.Prema ocjeni ovog suda, ocjena savjesnosti posjeda tužiteljice i njezinog pravnog prednika ovisi o njihovom saznanju, odnosno mogućnosti saznanja o postojanju takvih okolnosti iz kojih bi mogli pouzdano izvesti zaključak da predmetne nekretnine koje posjeduju, nisu njihovo vlasništvo.

19.Tijekom ovog postupka tuženici ad/.1. do ad/3 nisu tvrdili niti predložili sudu dokaze na okolnost zle vjere tužiteljice i njezinog prednika u smislu pribavljanja posjeda predmetne nekretnine silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a nesavjesnost (nepoštenje posjednika). Ujedno, valja reći da iz provedenih dokaza proizlazi da tužiteljici i njezinom predniku nitko nije osporavao posjed sporne nekretnine.

20.Slijedom iznesenog, zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa suda prvog stupnja ostale su neutvrđene odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je na temelju odredbe čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

21.U ponovnom postupku sud prvog stupnja će raspraviti i utvrditi sve odlučne okolnosti u smislu trajanja i kvalitete posjeda tužiteljice za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću nakon čega će donijeti novu i zakonitu odluku kojom će ujedno i odlučiti o troškovima žalbenog postupka ( čl.166.st.1. ZPP).

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović