REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1349/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti, OIB: 95847257607, Ilica 85, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Branki Ivani Starčević, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-163/2024-3 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1217/2020-35 od 16. prosinca 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-163/2024-3 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1217/2020-35 od 16. prosinca 2022. navodeći dva pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da oba naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Na prvo postavljeno pitanje, kojim tužitelj preispituje na kome je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja, odgovor daje sam Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) u odredbi članka 135. st. 3. koji je pravilno primijenjen u pobijanoj presudi.
3.2. Drugo postavljeno pitanje, kojim tužitelj preispituje je li potrebno utvrditi odgovornost radnika za neispunjenje radnih obveza koje predstavljaju razlog za otkazivanje ugovora o radu, radi skrivljenog ponašanja, nije važno, jer po općim pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i 221.a ZPP radnik koji tvrdi da za neispunjenje radne obveze ima opravdani razlog mora iznijeti i dokazati činjenice koje opravdavaju neispunjenje ugovorom o radu preuzete obveze, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje opravdanih razloga, zbog kojih nije ispunio obveze iz radnog odnosa, koje mu se stavljaju na teret.
4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP riješeno kao u toč. I. izreke.
5. Nadalje razmatrajući prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da tužitelji svojim navodima iznesenim u prijedlogu kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Sadržaj tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji, niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
