REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-128/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Brod plin d.o.o., OIB 93572453653, iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 5, protiv prvotuženice ČVG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ramona Karakaš Kovačević, odvjetnica u Slavonskom Brodu i drugotuženika ČV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šimunović & Bošnjak Milić u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 147/20-2 od 17. siječnja 2020., kojom je potvrđene presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-49/2019-13 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-147/20-2 od 17. siječnja 2020. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-49/2019-13 od 30. listopada 2019. pod točkom I., II. i III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je plati nalog, sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke iz Slavonskoga Broda, poslovni broj Ovrv- 5049/2018 od 28. studenoga 2018. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (točka I.), naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženici parnični trošak u iznosu od 675,00 kn (točka II.), naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 50,00 kn (točka III.) te je odbijen zahtjev drugotuženika za isplatom troškova postupka u iznosu od 1.093,75 kn (točka IV.).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1897/2020-2 od 19. studenoga 2020. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pitanja:

„Je li krajnji kupac i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužan opskrbljivaču energije plaćati fiksnu naknadu koja se odnosi na trošak snage?“.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, temeljem odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena. Predlaže tužitelj preinačiti pobijane odluke. Tužitelj traži troškove revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju, tuženici osporavaju revizijske navode i predlažu ju odbiti. Tuženici potražuju troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu, s osnova naknade za obračunati trošak snage, tzv. fiksni trošak, i to nakon što su se tuženici izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade.

8. Sporno je jesu li tuženici u obvezi platiti utuženu tražbinu za razdoblje od veljače 2018. do listopada 2018.

9. Prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim, nakon što je utvrdio da su se tuženici izdvojili iz sustava toplinskog grijanja, iz sustava korištenja tople vode, te da tužitelj više nije tuženicima isporučivao toplinsku energiju u utuženom vremenskom periodu, i to pozivom na odredbu čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15 i 76/18 - dalje: ZTTE) koja propisuje da tuženik u slučaju kada se izdvojio iz sustava centralnog grijanja, nije dužan plaćati i troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Drugostupanjski je sud prihvatio utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskoga suda, pri čemu se pozvao i na odredbe čl. 3. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i dr. - dalje: ZOO) načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelo jednake vrijednosti činidaba.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Pitanje u odnosu na kojeg je dopuštena revizija odnosi se na postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava. Naime, tužitelj smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su ne dovodeći u pitanje da su tuženici kao kupci koji su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava u obvezi plaćati ostale troškove, zaključili da je trošak snage sastavni dio toplinske energije, a ne ostali trošak koji ima u vidu odredba čl. 45. st. 3. ZTTE-a.

13. U ovosudnoj odluci broj Rev-485/2021-2 od 18. srpnja 2023. navodi se:

„Tužitelj ima pravo naplaćivati tuženiku sve ostale troškove osim troškova toplinske energije, dakle, ima pravo naplaćivati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, odnosno fiksni trošak toplinske energije i nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a.“.

14. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi neprihvatljivim pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o tome da tuženici ne bi bili u obvezi plaćati troškove fiksne naknade koja se odnosi na trošak snage, a nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava.

15. Na navedeno upućuje i mišljenje Vlade Republike Hrvatske, povodom prijedloga kluba zastupnika Hrvatskih laburista - Stranke rada za izmjenu i dopunu Zakona o tržištu toplinske energije od 26. travnja 2016. kojom se između ostaloga predlaže neplaćanje naknade za instaliranu snagu. Tako se u tom mišljenju, u kojem se prijedlog ne prihvaća, navodi da je prijedlog neprihvatljiv iz razloga što se prilikom projektiranja zgrade, ugradnji i korištenje toplinskog sustava računalo i sa snagom potrebnom za funkcioniranje sustava izdvojenog krajnjeg kupca. Sukladno tome, potrebno je da i onaj krajnji kupac koji se izdvojio iz toplinskog sustava buduće uključen u troškove plaćanja naknade za instaliranu snagu.

16. Prema tome, tuženici su dužni i nakon izdvajanja plaćati fiksnu naknadu koja se odnosi na trošak snage.

17. Takav se odgovor temelji na shvaćanju suda Europske unije izraženom u presudi 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17 (tako i ovaj sud u Rev- 485/2021-2 od 18. srpnja 2023., Rev-416/2023-3 od 13. rujna 2023. i dr.).

18. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

19. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili visinu tužbenog zahtjeva, to nema mjesta preinaci presude već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u parnici, ukinuta je odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije, ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić