REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3643/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marinku Brajku i Marinu Brajku, odvjetnicima iz Đakova, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10b, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužitelj podnio protiv odluke o troškovima sadržane u toč. II. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-929/2023-3 od 20. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 122/2022-24 od 11. rujna 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu odluke koji se odnosi na trošak postupka, a u kojem nije uspio u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/20 i 13/27 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja, ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Prvo i treće postavljeno pravno pitanje polaze od pretpostavke da je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim restitucijskim zahtjevom za isplatu, što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima i dosudi učinjenima po pobijanoj odluci, čime taj sud nije ni izrazio pravno shvaćanje koje bi se pobijalo tako koncipiranim pravnim pitanjima, pa ta pravna pitanja nemaju utjecaj na odluku u sporu.
6. Odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje bi ovisio o okolnostima svakog konkretnog slučaja i o konkretno određenim uspjehom u sporu. Taj se uspjeh u sporu u tom pitanju ne definira ni u kvantitativnom, a ni u kvalitativnom (pa tako ni u ukupnom) smislu, te sud ne može u odnosu na to pitanje izraziti načelno pravno shvaćanje i uspostaviti jedinstven pravni standard primjenjiv u drugim podudarnim (a u pitanju se, dakle, ne navodi dostatnih elemenata za ocjenu buduće činjenične podudarnosti) slučajevima – što predstavlja osnovni smisao pravnog lijeka čije se dopuštenje predlaže. To pitanje, dakle, ostaje nedostatno određeno, potpuno ovisno o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja i zato ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi – valjalo je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
8. Što se tiče navoda iz prijedloga koja se odnosi na povredu prava vlasništva (kroz nedosudu troškova postupka u punom iznosu) zajamčenog čl. 48. Ustava, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud smatra da se odluke nižestupanjskih sudova, koje predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tuženika, temelje na izričitoj odredbi čl. 154. ZPP koja određuje razmjerno određivanje troška postupka u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu i da su stoga zakonite.
8.1. Navedena odredba teži postizanju cilja u javnom (općem) interesu – da se i protivna strana zaštiti od postavljanja prekomjerno visokih tužbenih zahtjeva.
8.2. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuli prekomjeran teret tužitelju. To osobito uzimajući u obzir tužitelju dosuđeni glavni dio tužbenog zahtjeva zajedno sa zateznim kamatama, naspram dosuđenog mu (ali i odbijenog) troška postupka.
8.3.Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
9. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo do povrede prava na pristup suđenju ovaj sud utvrđuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je došlo do povrede prava na pristup sudu, unatoč tome što je morao snositi razmjerni dio troškova, razmjeran uspjehu u sporu. Prethodno uz obvezu, kao što je gore navedeno, da se ukupni uspjeh u sporu, pa tako i određivanje razmjernih troškova ne gleda samo u kvalitativnom smislu, nego se mora utvrditi i cjelokupna iscrpljenost raspravljanja i dokazivanja u pogledu utvrđivanja kvalitativnog aspekta uspjeha u sporu.
10. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog navodne arbitrarnosti nižestupanjskih odluka, ovaj sud iz dostavljenih dijelova spisa ne vidi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – pozivanjem na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
