REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-973/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ana-Mariji Leško Blažić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga iz Zagreba, Domobranska 4, OIB: 17335217356, zastupanog po punomoćniku Filipu Gradišeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-673/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 52/2023-23 od 5. lipnja 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-673/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-52/2023-23 od 5. lipnja 2024., s time da je u prijedlogu naznačila pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Može li opstati (je li dopuštena i zakonita) odluka poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena bez prethodnog omogućavanja radniku prava na obranu iz odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o radu u slučaju kad je poslodavac u odluci kao razloge zbog kojih smatra da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini naveo razloge postojanje kojih nije uspio dokazati tijekom postupka, ili je u tom slučaju riječ o nedopuštenoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu?
2. Obvezuje li odredba čl. 119. st. 2. Zakona o radu (sintagmom „dužan omogućiti obranu“) poslodavca, prije odluke o uskrati ili omogućavanju obrane radniku, utvrditi relevantne činjenice odlučne za zaključak (odluku) o postojanju ili nepostojanju okolnosti zbog kojih smatra kako nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini ili se tek radi o diskrecijskom pravu poslodavca i njegovom subjektivnom stavu s tim u vezi?
3. Je li drugostupanjski sud dužan, kad preinačava odluku prvostupanjskog suda , iznijeti razloge o neposrednoj ocjeni personalnih dokaza izvedenih pred prvostupanjskim sudom kada svoju odluku temelji na različitoj (suprotnoj onoj prvostupanjskog suda) ocjeni istih tih dokaza, a sve s obzirom na pridržano pravo prvostupanjskog suda iz odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku?".
2. Nadalje, tužiteljica navodi da joj je drugostupanjskom presudom zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske), te pravo na rad i slobodu rada – čl. 54. Ustava Republike Hrvatske.
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije, te je predložio isti odbaciti, odnosno odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da se pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, kroz prva dva pitanja tužiteljica polazi od proizvoljne tvrdnje da tuženik nije uspio dokazati razloge zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužiteljici pravo na obranu iz odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o radu i time zapravo kroz postavljena pitanja tužiteljica izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom presudom, dok trećim pitanjem ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, koje kao takovo i samo za sebe, ne opravdava intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije. K tomu je za dodati da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojem je utemeljena odluka upravo u skladu s praksom revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev 42/2023-2 od 11. srpnja 2023., na koju se uostalom i pozvao drugostupanjski sud.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u st. I. izreke.
6. Glede tužiteljičinih navoda da je došlo do povrede prava na pravično suđenje za odgovoriti je da je pobijana presuda detaljno obrazložena, da se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom, slijedom čega ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravo na pravično suđenje, a niti pravo na pristup sudu, jer je istoj omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.
7. Nadalje, ocjena je ovoga suda da u okolnostima konkretnog slučaja ništa ne upućuje na zaključak da je tužiteljici povrijeđeno ustavno pravo na rad. Stoga, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
