REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1324/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1003/2023-3 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2755/2019-37 od 21. srpnja 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1003/2023-3 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2755/2019- 37 od 21. srpnja 2023., s time da je u istom naznačio više pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.

2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da su mu osporavanim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, odnosno čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Navedeno stoga, što shvaćanje u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev 308/22-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd 81/2024-2 od 16. siječnja 2024., Revd 2586/2024-2 od 10. srpnja 2024. i dr.). Pritom je u odnosu na prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije potrebno napomenuti da iz obrazloženja nižestupanjskih presuda jasno proizlazi da je tuženik odustao od predloženih dokaza saslušanjem svojih djelatnika i to svjedoka EPB, CP i MP.

6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da navodima iz prijedloga, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bila povrijeđena temeljna prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a kako to tvrdi. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te se ne mogu smatrati arbitrarnim. Stoga, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

8. Zbog navedenog, u tom dijelu prijedlog utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić