REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1256/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik u Našicama, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-138/2023-2 od 13. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-335/2021-19 od 16. siječnja 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-138/2023-2 od 13. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-335/2021-19 od 16. siječnja 2023., s time da je u istom naznačio dva pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da mu je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Jednako tako, da mu je povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, stajalište je tuženika da u pobijanoj presudi nisu navedeni dostatni relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke na temelju kojih bi se mogao izvesti zaključak da je taj sud, otklanjajući već učinjeni propust prvostupanjskog suda, stvarno ispitao okolnosti konkretnog slučaja, odnosno svijest tužitelja i razumljivost osporavane odredbe u odnosu na istog, te poštenje tuženika, svrhovitost provođenja financijskog vještačenja, te prekid zastarnog roka.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Navedeno stoga, što shvaćanje u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Rev 308/2022 od 19. travnja 2022., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2018., Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd 3409/24 od 28. kolovoza 2024., Revd 487/2024-5 od 3. srpnja 2024. i dr.).
6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode od odlučnog značaja, slijedom čega se pobijana odluka ne može smatrati arbitrarnom. Osim toga, tuženiku je omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku slijedom čega ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Zbog navedenog, u tom dijelu prijedlog utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
