Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3126/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Vukmanović, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Hančić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-176/2020-62 od 25. travnja 2023., i žalbi tužitelja protiv rješenja o ispravku presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-176/2020-64 od 26. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika DC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-176/2020-62 od 25. travnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
Odbija se žalba tuženika DC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-176/2020-62 od 25. travnja 2023. u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja HC kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ispravku presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-176/2020-64 od 26. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 617,17 eura[1] /4.650,07 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2023., kao od dana donošenja presude po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim iznad razlike dosuđenog iznosa štete u iznosu od 617,17 eura/4.650,07 kn, pa do zatraženog iznosa od 13.476,67 eura/101.540,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 06. studenog 2020., kao od dana podnošenja tužbe po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, sa zahtjevom zatezne kamatu na dosuđeni iznos toč I. izreke presude za razdoblje od 06. studenog 2020., kao od dana podnošenja tužbe pa do 25. travnja 2023. kao od dana donošenja presude.
III. Nalaže se tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,60 eura/8.434,63 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2023. kao od dana donošenja presude uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana."
1.1. Rješenjem o ispravku odlučeno je
"Ispravlja se ovosudna presuda i rješenje broj Pn-176/2020-62 od 25. travnja 2023., pod točkom III. izreke presude, tako da umjesto: "Nalaže se tuženiku PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka…", treba pisati "Nalaže se tužitelju HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka…"
2. Sadržajno, protiv dijela navedene presude pod točkom I. izreke te u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška.
3. Tužitelj se žali protiv rješenja o ispravku presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) predlažući preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.
4. Žalba tuženika protiv presude i žalba tužitelja protiv rješenja o ispravku su neosnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu povreda zadobivenih 6. kolovoza 2019. u fizičkom napadu tuženika na njega. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti zbog pretrpljenoga straha, fizičkih bolova i naknadu neimovinske štete za povredu dostojanstva, časti i ugleda koju je zadobio zbog saznanja njegovih radnika da ga je napao i ozlijedio prvi susjed.
6. U odnosu na žalbu tuženika:
Suprotno navodima žalbe tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
7. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
11. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
12. Prvostupanjski je sud utvrdio da su se tužitelj i tuženik prvo verbalno a potom i fizički sukobili 6. kolovoza 2019. zbog utvrđenja da je toga dana tuženik zapalio vatru na svom zemljištu koja je oštetila dvije krošnje mladih oraha tužitelja. Nakon verbalnog sukoba, došlo je i do fizičkog sukoba u kojem je tužitelj zadobio ozljede koje su utvrđene medicinskom dokumentacijom. Međutim, sud je utvrdio da je tom prilikom i tuženik zadobio ozljede od strane tužitelja, koje nisu medicinski dokazane, već iskazom nepristranih svjedoka, policajaca koji su nakon toga događaja obavili razgovor s ovdje parničnim stranama.
12.1. Uz navedeni slijed događaja, ovaj viši sud cijeni opravdanim zaključak suda prvog stupnja o postojanju podijeljene odgovornosti za štetan događaj i to u istom omjeru od pedeset posto svaki od sudionika te je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) kojim je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, kako je i ocijenio sud prvog stupnja. Stoga, neosnovan je žalbeni prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
12.2. Glede žalbenog navoda tuženika, da se u odnosu na njega radi o nužnoj obrani, valja reći da odredba čl. 1052. ZOO propisuje nužnu obranu, dok je odredbom čl. 1053. ZOO propisana dopuštena samopomoć. Imajući na umu da je upravo tuženik, nakon što se tužitelj prethodno obratio njegovo ženi i prigovarao joj, odnosno njenom mužu, ovdje tuženiku za posljedicu oštećenja dvije krošnje mladih oraha, krenuo i došao do tužitelja, vjerojatnije je nakon verbalnog sukoba prvo tuženik nasrnuo na tužitelja i da je u tom sukobu i tužitelj reagirao nakon čega je i tuženik zadobio hematom. Dakle, u dinamici takvog štetnog događaja ne može se govoriti da bi tuženik reagirao u nužnoj obrani.
12.3. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno cijenio ponašanje i tužitelja i ponašanje tuženika kada je odlučio da se radi o podijeljenoj odgovornosti i da tuženik u tom sukobu nije primijenio nužnu obranu, kada je upravo on započeo prvo verbalno a onda i fizički sukob.
13. Tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo glede primijene odredaba članaka 19. i 1100. ZOO.
14. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO-a propisano je: "Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom", dok je stavkom 2. toga članka propisano: "Pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona, razumijevaju se pravo život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr."
14.1. Odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je: "U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom."
15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje kako se "Mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05".
16. Valja istaknuti, kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, nisu puke matematičke formule kojima bi se automatizmom, odnosno strogim formalizmom, po utvrđenoj formuli morale izračunavati i dosuđivati pravične novčane naknade tužiteljima koji u sudskim postupcima potražuju naknadu neimovinske štete.
16.1. Naprotiv, iz samog naziva citiranih kriterija ("Orijentacijski") proizlazi da je njihova svrha da se omogući određena ujednačena primjena odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a i da prilikom dosuđivanja konkretne pravične novčane naknade sud uvijek mora cijeniti, odnosno uzeti u razmatranje sve okolnosti i posebnosti slučaja. Upravo zato je prihvatljivo da u pojedinim slučajevima dolazi do određenog odstupanja od iznosa utvrđenih Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.
17. Po ocjeni ovoga suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade pravilno ocijenio okolnosti o kojima ovisi visina primjerene naknade za povrede koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Naime, prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda pravilno zaključio da je primjerena naknada štete tužitelju za ozljede koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju i posljedicama istih po kriteriju za pretrpljeni strah u iznosu od 437,99 eura, po kriteriju za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 398,17 eura te za povredu časti i ugleda 398,17 eura., ukupno 1.234,33 eura. Sud je pravilno umanjio taj iznos za tužiteljev doprinos šteti od 50% i pravilno konačno dosudio iznos od 617,17 eura.
18. Slijedom navedenog, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 19. i 1100. ZOO-a, budući tuženik navodima iznesenim u žalbi nije uspio dovesti u sumnju odluku suda o visini neimovinske štete.
19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tuženiku naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tuženiku za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
20. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
21. U odnosu na žalbu tužitelja:
Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je rješenjem od 26. travnja 2023. ispravio točku III. izreke presude koju je ispravio zbog očite pogreške u pisanju.
21.1. Na temelju odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
21.2. Iz obrazloženja pobijane odluke suda prvog stupnja od 25. travnja 2023. jasno je razvidno u točki 32. da se troškovi postupka tuženiku određuju u iznosu od 1.119,60 eura, kako je i odlučeno u točki III. izreke presude. Međutim, očitom pogreškom u pisanju presude od 25. travnja 2023. u točki III. izreke pogrešno je navedeno da se taj iznos dosuđuje tužitelju te je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilnom primjenom čl. 342. st. 1. ZPP-a ispravio tu presudu.
22. Zbog svega izloženog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda od 26. travnja 2023..
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin