Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-729/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Margan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1482/2019-68 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1482/2019-68 od 4. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke te sudi:
I Odbija se tužitelj ĆD sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ĆD 5.710,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 43,38 € od 16.11.2007 do isplate,
na iznos od 42,51 € od 16.12.2007 do isplate,
na iznos od 43,67 € od 16.1.2008 do isplate,
na iznos od 43,34 € od 16.2.2008 do isplate,
na iznos od 44,39 € od 16.3.2008 do isplate,
na iznos od 83,00 € od 16.4.2008 do isplate,
na iznos od 80,06 € od 16.5.2008 do isplate,
na iznos od 80,86 € od 16.6.2008 do isplate,
na iznos od 79,83 € od 16.7.2008 do isplate,
na iznos od 79,44 € od 16.8.2008 do isplate,
na iznos od 79,17 € od 16.9.2008 do isplate,
na iznos od 81,97 € od 16.10.2008 do isplate,
na iznos od 83,56 € od 16.11.2008 do isplate,
na iznos od 80,70 € od 16.12.2008 do isplate,
na iznos od 87,45 € od 16.1.2009 do isplate,
na iznos od 87,25 € od 16.2.2009 do isplate,
na iznos od 84,64 € od 16.3.2009 do isplate,
na iznos od 84,90 € od 17.4.2009 do isplate,
na iznos od 84,73 € od 16.5.2009 do isplate,
na iznos od 83,54 € od 16.6.2009 do isplate,
na iznos od 83,42 € od 16.7.2009 do isplate,
na iznos od 117,35 € od 16.8.2009 do isplate,
na iznos od 118,34 € od 16.9.2009 do isplate,
na iznos od 116,44 € od 16.10.2009 do isplate,
na iznos od 117,03 € od 16.11.2009 do isplate,
na iznos od 116,48 € od 16.12.2009 do isplate,
na iznos od 118,70 € od 16.1.2010 do isplate,
na iznos od 119,95 € od 16.2.2010 do isplate,
na iznos od 119,18 € od 16.3.2010 do isplate,
na iznos od 120,40 € od 16.4.2010 do isplate,
na iznos od 122,97 € od 16.5.2010 do isplate,
na iznos od 108,08 € od 16.6.2010 do isplate,
na iznos od 110,75 € od 16.7.2010 do isplate,
na iznos od 110,22 € od 16.8.2010 do isplate,
na iznos od 116,13 € od 16.9.2010 do isplate,
na iznos od 111,99 € od 16.10.2010 do isplate,
na iznos od 112,39 € od 16.11.2010 do isplate,
na iznos od 80,57 € od 16.12.2010 do isplate,
na iznos od 80,47 € od 16.1.2011 do isplate,
na iznos od 79,15 € od 16.2.2011 do isplate,
na iznos od 79,38 € od 16.3.2011 do isplate,
na iznos od 72,79 € od 16.4.2011 do isplate,
na iznos od 74,09 € od 16.5.2011 do isplate,
na iznos od 77,20 € od 16.6.2011 do isplate,
na iznos od 80,74 € od 16.7.2011 do isplate,
na iznos od 66,47 € od 16.8.2011 do isplate,
na iznos od 60,91 € od 16.9.2011 do isplate,
na iznos od 58,86 € od 16.10.2011 do isplate,
na iznos od 58,68 € od 16.11.2011 do isplate,
na iznos od 58,61 € od 16.12.2011 do isplate,
na iznos od 59,80 € od 16.1.2012 do isplate,
na iznos od 59,93 € od 16.2.2012 do isplate,
na iznos od 59,13 € od 16.3.2012 do isplate,
na iznos od 58,74 € od 16.4.2012 do isplate,
na iznos od 58,65 € od 16.5.2012 do isplate,
na iznos od 58,75 € od 16.6.2012 do isplate,
na iznos od 57,90 € od 16.7.2012 do isplate,
na iznos od 57,43 € od 16.8.2012 do isplate,
na iznos od 55,83 € od 16.9.2012 do isplate,
na iznos od 56,59 € od 16.10.2012 do isplate,
na iznos od 56,75 € od 16.11.2012 do isplate,
na iznos od 56,08 € od 16.12.2012 do isplate,
na iznos od 55,35 € od 16.1.2013 do isplate,
na iznos od 54,87 € od 16.2.2013 do isplate,
na iznos od 54,39 € od 16.3.2013 do isplate,
na iznos od 55,00 € od 16.4.2013 do isplate,
na iznos od 53,25 € od 16.5.2013 do isplate,
na iznos od 52,67 € od 16.6.2013 do isplate,
na iznos od 52,45 € od 16.7.2013 do isplate,
na iznos od 51,96 € od 16.8.2013 do isplate,
na iznos od 52,10 € od 16.9.2013 do isplate,
na iznos od 52,06 € od 16.10.2013 do isplate,
na iznos od 51,85 € od 16.11.2013 do isplate,
na iznos od 52,03 € od 16.12.2013 do isplate,
na iznos od 51,10 € od 16.1.2014 do isplate,
svotu od 11.819,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 0,29 € od 16.12.2005 do isplate,
na iznos od 3,45 € od 16.1.2006 do isplate,
na iznos od 0,59 € od 26.1.2006 do isplate,
na iznos od 23,98 € od 16.1.2009 do isplate,
na iznos od 24,47 € od 16.2.2009 do isplate,
na iznos od 8,65 € od 16.3.2009 do isplate,
na iznos od 12,29 € od 17.4.2009 do isplate,
na iznos od 13,02 € od 16.5.2009 do isplate,
na iznos od 6,76 € od 16.6.2009 do isplate,
na iznos od 7,86 € od 16.7.2009 do isplate,
na iznos od 2,59 € od 16.8.2009 do isplate,
na iznos od 9,09 € od 16.9.2009 do isplate,
na iznos od 1,87 € od 16.10.2009 do isplate,
na iznos od 6,54 € od 16.11.2009 do isplate,
na iznos od 5,80 € od 16.12.2009 do isplate,
na iznos od 18,43 € od 16.1.2010 do isplate,
na iznos od 26,56 € od 16.2.2010 do isplate,
na iznos od 24,82 € od 16.3.2010 do isplate,
na iznos od 32,91 € od 16.4.2010 do isplate,
na iznos od 47,74 € od 16.5.2010 do isplate,
na iznos od 51,43 € od 16.6.2010 do isplate,
na iznos od 69,06 € od 16.7.2010 do isplate,
na iznos od 68,51 € od 16.8.2010 do isplate,
na iznos od 105,07 € od 16.9.2010 do isplate,
na iznos od 83,86 € od 16.10.2010 do isplate,
na iznos od 88,84 € od 16.11.2010 do isplate,
na iznos od 114,36 € od 16.12.2010 do isplate,
na iznos od 116,53 € od 16.1.2011 do isplate,
na iznos od 108,17 € od 16.2.2011 do isplate,
na iznos od 113,33 € od 16.3.2011 do isplate,
na iznos od 114,07 € od 16.4.2011 do isplate,
na iznos od 129,74 € od 16.5.2011 do isplate,
na iznos od 163,02 € od 16.6.2011 do isplate,
na iznos od 200,93 € od 16.7.2011 do isplate,
na iznos od 244,51 € od 16.8.2011 do isplate,
na iznos od 178,78 € od 16.9.2011 do isplate,
na iznos od 156,70 € od 16.10.2011 do isplate,
na iznos od 158,24 € od 16.11.2011 do isplate,
na iznos od 161,36 € od 16.12.2011 do isplate,
na iznos od 180,57 € od 16.1.2012 do isplate,
na iznos od 186,40 € od 16.2.2012 do isplate,
na iznos od 180,20 € od 16.3.2012 do isplate,
na iznos od 179,33 € od 16.4.2012 do isplate,
na iznos od 182,59 € od 16.5.2012 do isplate,
na iznos od 188,20 € od 16.6.2012 do isplate,
na iznos od 181,37 € od 16.7.2012 do isplate,
na iznos od 179,54 € od 16.8.2012 do isplate,
na iznos od 162,66 € od 16.9.2012 do isplate,
na iznos od 177,36 € od 16.10.2012 do isplate,
na iznos od 184,25 € od 16.11.2012 do isplate,
na iznos od 179,80 € od 16.12.2012 do isplate,
na iznos od 174,44 € od 16.1.2013 do isplate,
na iznos od 172,65 € od 16.2.2013 do isplate,
na iznos od 170,79 € od 16.3.2013 do isplate,
na iznos od 184,41 € od 16.4.2013 do isplate,
na iznos od 164,56 € od 16.5.2013 do isplate,
na iznos od 161,38 € od 16.6.2013 do isplate,
na iznos od 163,40 € od 16.7.2013 do isplate,
na iznos od 161,43 € od 16.8.2013 do isplate,
na iznos od 168,81 € od 16.9.2013 do isplate,
na iznos od 173,62 € od 16.10.2013 do isplate,
na iznos od 176,01 € od 16.11.2013 do isplate,
na iznos od 184,34 € od 16.12.2013 do isplate,
na iznos od 176,11 € od 16.1.2014 do isplate,
na iznos od 186,31 € od 16.2.2014 do isplate,
na iznos od 191,45 € od 16.3.2014 do isplate,
na iznos od 186,97 € od 16.4.2014 do isplate,
na iznos od 180,54 € od 16.5.2014 do isplate,
na iznos od 181,93 € od 16.6.2014 do isplate,
na iznos od 186,52 € od 16.7.2014 do isplate,
na iznos od 190,18 € od 16.8.2014 do isplate,
na iznos od 191,12 € od 16.9.2014 do isplate,
na iznos od 195,04 € od 16.10.2014 do isplate,
na iznos od 200,68 € od 16.11.2014 do isplate,
na iznos od 201,74 € od 16.12.2014 do isplate,
na iznos od 202,56 € od 16.1.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.2.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.3.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.4.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.5.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.6.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.7.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.8.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.9.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.10.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.11.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.12.2015 do isplate,
na iznos od 202,14 € od 16.1.2016 do isplate
te svotu od 3.923,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2016. pa do isplate.“
II Svaka stranka snosi svoje troškove cijele parnice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju 5.710,79 eura sa pripadajućim pojedinačno određenim zakonskim zateznim kamatama, pod točkom II izreke je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju 11.819,16 eura sa pripadajućim pojedinačno označenim zakonskim zateznim kamatama a pod točkom III izreke je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju 3.923,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2016. pa do isplate dok je pod točkom IV izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u svoti od 10.438,96 eura u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i pod točkom V izreke tužitelj odbijen je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko svote utvrđene u točki IV izreke pa do tražene svote od 13.058,88 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke, žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na isplatu svota koje je preplatio u ispunjenju ugovornih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu kojega je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom 11. listopada 2005. za svotu od 132.200,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: Ugovor o kreditu) i to u ispunjenju ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa koja se jednostrano voljom tuženika mijenja tijekom otplate kredita. Također traži i isplatu nepriznate svote umanjenja glavnice u provedenoj konverziji na dan 26. siječnja 2016. a prema Dodatku Ugovora o kreditu (konverzija) sa novim otplatnim planom kojega je nesporno zaključio s tuženikom 26. siječnja 2016. (dalje Dodatak) s time da su 17. ožujka 2016. i 25. ožujka 2016. sklopljeni Dodaci Ugovoru o kreditu zbog uvećanih uplata učinjenih od strane tužitelja.
5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući njegovu visinu sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka Tomislava Prpića prema kojemu je tužitelj u ispunjenju odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa preplatio svotu od 5.710,79 eura, svotu od 11.819,16 eura kao razliku između plaćenih anuiteta na dan uplata u odnosu na tečaj CHF na dan sklapanja Ugovora o kreditu te svotu od 3.923,23 eura kao nepriznatu svotu umanjenja glavnice u provedenoj konverziji jer je tuženik za navedenu svotu manje umanjio glavnicu prilikom konverzije sačinjene i ponuđene od strane tuženika sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15 – dalje: ZIDZPK).
6. Ovo stoga što, odlučujući u smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) upućuje na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) te ocjenjujući ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta obveze u CHF u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).
7. U odnosu na nesporno zaključeni Dodatak Ugovoru o kreditu koji je sklopljen na temelju ZIDZPK, ocjenjuje da je ovaj Zakon odredio metodologiju izračuna nove svote kreditne obveze potrošača koja se sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu euro kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u eurima, po kojoj će se ubuduće plaćati kredit a način izračuna propisan je odredbom čl. 19.c ZIDZPK i sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale sa uvjetima simuliranog kredita u valuti euro, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. pa su navedenom usporedbom potrošači imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita, sukladno odredbi čl. 19.e st. 1. ZIDZPK.
8. Budući da je takav Dodatak potpisao tužitelj a konverzija ima učinak promjene valute kredita a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno, ne i obeštećenja potrošača, prvostupanjski sud još upućuje na činjenicu da Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji ali se u odluci poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, sudi tužitelju zatražene svote.
9. Dodatak Ugovora o kreditu je sklopljen na temelju ZIDZPK koji Zakon je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga, jer je s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZIDZPK predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike, ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
10. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
11. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
12. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate (čl. 4. Dodatka), očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.
13. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
14. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.
15. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.
16. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbom čl. 4. Dodatka kojom ugovorene strane sporazumno potvrđuju da se Dodatak ne smatra obnovom (novacijom) u smislu odredbi ZOO već je voljom ugovornih strana postojeći ugovorni odnos na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.
17. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
18. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u U g o v o r u o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
19. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi posl. broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZIDZPK stavka 1. uključuje i te uplate.
20. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZIDZPK.
21. Slijedom iznijetog, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZIDZPK osiguran je povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
22. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. stavka 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično niti ništetnosti.
23. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sa tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.
23.1. Ujedno tužitelj ne može zahtijevati niti obračunato umanjenje glavnice u provedenoj konverziji jer je odredbom čl. 4. Dodatka sklopljenog sukladno odredbi čl. 160. ZOO, sporazumno sa tuženikom potvrdio da je postojeći ugovorni odnos na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.
24. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkama I, II i III izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19.c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.
25. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.
26. Tužitelj naime nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjestan da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV izreke pobijane prvostupanjske presude s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Andrina Raspor Flis
