Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1239/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević Šupuković u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Zagreb, Avenija Dubrovnik 32, OIB: 22739488071, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-60/2022-37 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-60/2022-37 od 26. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-1042/2021 od dana 27. listopada 2021. godine na nekretnini pobliže opisanoj u toj točki izreke.
Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-1042/2021 od dana 9. veljače 2023. godine na nekretnini pobliže opisanoj u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu te traži trošak žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj.
6. Predmet parničnog postupka je tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe u koji postupak je tužitelj upućen iz ovršnog postupka zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 2. t. 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13. i 93/14. 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ). Tužbeni zahtjev je utemeljen na tvrdnji da je dug prestao i da je nastupila zastara te navodi da on stanuje u kući na kojoj je određena ovrha i da je ovrha nedopuštena jer glavnica duga ne prelazi iznos od 40.000,00 kn.
7. U predmetnoj pravnoj stvari je u odnosu na tužitelja temeljem ovršne isprave- poreznog rješenja- doneseno rješenje o ovrsi radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja. Na navedeno rješenje o ovrsi je ovršenik uložio žalbu te je sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ, ovršenik rješenjem upućen na pokretanje parničnog postupka zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ, dakle, zbog prigovora da je dug prestao i zbog zastare tražbine.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno da je tužena u ovršnom postupku zatražila prisilnu naplatu tražbine koju ima prema tužitelju, a koja je utvrđena rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-415- 06/11-001/53, Ur.broj: 513-07-01-61/10-02 od 7. lipnja 2011. koja iznosi 148.637,69 HRK, a koju predstavljaju glavnica u iznosu od 111.954,90 HRK te zakonske zatezne kamate tekuće na tu glavnicu tekuće od 7. srpnja 2011. do isplate i obračunate u iznosu od 36.682,79 HRK. Nadalje je utvrđeno da je Porezna uprava RH u svojim poslovnim knjigama većim dijelom (osim za dio kamata na neplaćen porez na dodanu vrijednost) premjestila (preknjižila) sa jednog na drugi tzv. sistemski broj.
9. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je prvostupanjskog suda da tražbina nije prestala jer da radnja koju je poduzela porezna uprava nije niti jedna od radnji propisanih Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) kojima prestaje obveza dužnika prema vjerovniku pa tako niti suglasnost volja stranaka da dug prestane (čl. 106.) niti ispunjenje duga (čl. 106.) niti zamjenu ispunjenja (čl. 167.) niti otpust duga (čl. 203.), a niti nemogućnost ispunjenja (Odsjek 4. Odjeljka 3.), a da tužitelj nije dokazao da bi tražbina na drugi način prestala.
10. Nadalje, prvostupanjski sud, u vezi žalbenog razloga zastare tražbine utvrdio da je u zemljišnoj knjizi upisan zalog za glavnicu tuženikove tražbine slijedom kojeg utvrđenja i primjenom odredbe čl. 222. ZOO, zaključuje da nije nastupila zastara glavnice. Također da obzirom nije nastupila zastara za glavnicu da nije nastupila niti zastara za zatezne kamate obračunate na glavnicu budući kamate slijede sudbinu glavnice na koju teku.
11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Žalbenim navodima se u bitnome osporavaju zaključci prvostupanjskog suda i dalje tvrdeći da je tražbina prestala te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odredbe čl. 80.b OZ tvrdeći da je visina tražbine 10.076,34 kn i da nije uzeo u obzir odredbu čl. 75. OZ tvrdeći da se radi o nekretnini u kojoj prebiva.
13. Žalbeni navodi kojima se tvrdi da je tražbina prestala ne mogu se prihvatiti jer je to suprotno sadržaju provedenih dokaza, a posebice provedenog vještačenja, iz kojih proizlazi da tražbina i dalje postoji i da je sukladna iznosu zbog čijeg je namirenja tuženik pokrenuo ovrhu i u odnosu na koju tražbinu su donesena rješenje o ovrsi koja su predmet ovog postupka, a to je iznos od 148.637,69 HRK. Pri tome se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da tražbina iznosi 10.076,34 kn jer je to protivno sadržaju izvedenih dokaza.
14. U odnosu na žalbene navode vezane za primjenu odredbe čl. 80.b OZ i 75. OZ valja reći da u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe granice raspravljanja određene su odredbom čl. 55. st. 3. OZ u vezi s odredbama čl. 52. st. 1. i st. 3. OZ, iz kojih proizlazi da se tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
15. Budući da je u konkretnom slučaju ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ, budući da je bilo sporno postojanje tražbine iz ovršne isprave te zastara tražbine, to je parnični sud ovlašten utvrđivati odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva samo zbog žalbenog razloga zbog kojeg je ovršenik, ovdje tužitelj, upućen pokrenuti tu parnicu. Ostale žalbene navode ispituje i ocjenjuje sud, odlučujući povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi, u okviru ovršnog postupka, a to je i učinjeno kako je to razvidno iz sadržaja spisa poslovni broj Ovr- 1042/21 koji prileže parničnom spisu.
16. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP.
17. Slijedom navedenog je ovaj drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 368. st. 1 ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
