Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1483/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Željke Rožić Kaleb predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ediju Crnovršaninu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn- 147/2016-82 od 21. prosinca 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Croatia osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-147/2016-82 od 21. prosinca 2023. godine, u dijelu pod toč. I., II.izreke, kao i u dijelu pod toč. IV. izreke, kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 7.358,82 eura.

II. Odbija se žalba tužitelja EĐ kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod toč. IV. izreke kojim tužitelju nije dosuđen daljnji trošak parničnog postupka.

III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu odluke o trošku i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja EĐ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 534,51 eur.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Croatia osiguranje d.d. za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženica je dužna na ime naknade štete naknaditi tužitelju ukupni iznos od 20.986,81 eur, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 7.893,33 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj, u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak parničnog postupka, ne navodeći zakonske razloge iz kojih je žalbu podnio, te tuženica, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže troškove žalbi.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

Žalba tuženice djelomično je osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice u ovom postupku.

6. Tako su neosnovani žalbeni navodi tuženice da nije dopuštena retroaktivna primjena povišenja naknada štete na temelju novih orijentacijskih kriterija, pa da sud prvog stupnja nije mogao preinačiti tužbu, budući da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je dopustio preinačenje tužbe nakon sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine na kojoj su povećani Orijentacijski kriteriji, jer je i to preinačenje bilo svrsishodno, budući da je tužitelj postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina), koji mu bez njegove krivnje nisu bili prije poznati, zbog čega bi se nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije, a s obzirom na činjenicu da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, jer je do povećanja Orijentacijskih kriterija došlo nakon podnošenja tužbe, pa nedopuštanje preinake tužbe u skladu s Orijentacijskim kriterijima ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.

7. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka oftamologa proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog ozljeđivanja i opisanog oštećenja vidne funkcije, te da je tužitelj u štetnom događaju zadobio distenzijsku ozljedu vrata, te je po ozljeđivanju u tri testiranja vidno polje pokazalo oštećenja vidnog polja, što objektivizira pritužbe tužitelja da mu je vid manje jasan, da slabije vidi sa strane, brzo se umara pri naporu vida na blizinu, a što sve smanjuje njegovu životnu aktivnost s oftamološke strane u omjeru od 8%.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka za ortopediju i traumatologiju proizlazi da je tužitelj u nesreći zadobio istegnuće vratne paravertebralne muskulature, udarac u lijevo koljeno, lijevi lakat i lijevo rame, zbog kojih ozljeda je trpio bol jakog intenziteta 4 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana, a manjeg intenziteta još 60 dana kumulativno.

10. Tužitelj je pretrpio i tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njezinih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, te slabijeg intenziteta 30 dana kumulativno.

11. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici, lijevom ramenu i lijevoj ruci (uz trnjenje), te lijevom koljenu, a također zaostaje nestabilnost lijevog koljena u dvije ravnine izraženije na neravnom terenu, a tegobe su izraženije kod većeg opterećenja te promijene vremena. Tužitelj ne može dizati predmete lijevom rukom, ne može čučnuti i ne može opteretiti u potpunosti lijevo koljeno zbog čega ne vozi više auto jer se ne osjeća sigurno, a zaostala mu je bolna i napeta paravertebralna muskulatura te trapeziusi, zbog čega mu je sa ortopedsko traumatološkog stajališta smanjena životna i radna sposobnost za 40%.

12. Vještaci oftamolog i ortoped traumatolog na temelju svojih nalaza i mišljenja objedinili su smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja za ukupno 45%.

13. Iz dopune i nalaza mišljenja vještaka oftalmologa, koji se očitovao na prigovore tuženice, proizlazi da iako je tuženica prigovarala da je metoda testiranja vidnog polja po E zastarjela metoda, ali je navela je da se ta testiranja koriste za djecu i starije osobe ili osobe koje se teško mogu koncentrirati, što je dosta kontradiktorna tvrdnja. Međutim, u recentnoj medicinskoj literaturi u sekundarnim publikacijama vidi se da Goldman metoda i nadalje je predmet istraživanja i usporedbi sa nalazima automatske perimetrije kao što je odstopust perimetar koju pretragu navodi tuženik, a koji u svojim programima također ima kinetičku perimetriju koju je naslijedio i kopirao od Goldman perimetrije, pa je ta tvrdnja tuženika medicinski neutemeljena. Ni mišljenja tuženika glede ocjene smanjenja životne aktivnosti nema temelja u dosada prihvaćenim različitim tablicama invaliditeta i u knjigama sudske medicine, jer koja metoda vidnog polja se primarno danas koristi, ovisi o procijeni oftamologa koji upućuje na testiranje vidnog polja što znači da je pristup i određivanje metode individualan, a napredak tehnologije sve više upućuje na automatsku perimetriju i suvremeni automatski perimetrij imaju različite programe povezane sa statičkom perimetrijom. Međutim, znanost je utvrdila da statička perimetrija nije dovoljno dobra za sve aspekte oštećenja vidne funkcije, i zbog toga se i dalje upotrebljava Goldman perimetrija na samom Goldman perimetru, ali također takva kinetička perimetrija se nalazi u izboru programa automatskih perimetara, a kod tužitelja je nađeno suženje vidnog polja i oštećenje periferije vidnog polja za koji tip oštećenja je Goldman perimetrija ili kinetička bilo na Goldman perimetru ili na automatskom perimetru koji također izvodi pretragu, također metoda izbora, pa za potrebe medicinskog vještačenja nije bilo potrebno novo testiranje tužitelja.

14. Iz dopune nalaza vještaka ortopeda traumatologa, koji se također očitovao na prigovore tuženika, proizlazi da on u potpunosti ostaje kod svog datog nalaza i mišljenja, a koje je izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda tužitelja u štetnom događaju i u tijeku liječenja, odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja. Trajne posljedice su rezultat ozljeda zadobivenih u području lijevog koljena, lijevog pleksusa brahijalisa, lijevog ramena, te vratne kralježnice tužitelja, a u vezi trajnih posljedica zbog zaostale lezije lijevog pleksusa brahijalisa iste su jasno objektivizirane priloženom medicinskom dokumentacijom, te je vještak u ovom slučaju ocjenjivao zaostalu parezu lijevog pleksusa brahijalisa, a ne paralizu. Dakle, ne zaostaje kod tužitelja potpuna oduzetost, nego djelomično smanjenje snage odnosno djelomično oštećenje lijevog pleksusa brahijalisa. Što se tiče smanjenja životne aktivnosti u području lijevog koljena vještak navodi da kod tužitelja zaostaje nestabilnost lijevog koljena srednjeg do težeg stupnja u dvije ravnine uz ograničene i bolne kretnje lijevog koljena, a također zaostaju i bolne i ograničene kretnje lijevog ramena u srednjem stupnju uz oslabjelu snagu rotatorne manžete slabijeg do srednjeg stupnja, a zbog ozljede vratne kralježnice zaostaju bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice srednjeg stupnja uz slabljenu grubu motornu snagu lijeve šake srednjeg stupnja. Stoga je s obzirom na sve navedeno vještak objedinio trajne posljedice sa ortopedsko traumatološkog aspekta na 40%, a glede bolova straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom vještak smatra da su iste u potpunosti usklađene sa karakterom ozljeda te priloženom medicinskom dokumentacijom, jer je liječenje tužitelja trajalo oko 500 dana, te su ti vidovi štete u skladu s tim i ocijenjeni. Vještak navodi da je svoje mišljenje dao na temelju dugogodišnjeg iskustva rada stalnog sudskog vještaka ortopedske traumatološke struke, te dugogodišnjeg iskustva u liječenju takvih ili sličnih ozljeda u svakodnevnoj praksi i prema pravilima struke, uzevši u obzir brojnu literaturu koju je koristio i koju svakodnevno koristi u svom radu.

15. Provodeći dopunska vještačenja, kojima su vještaci iscrpno, stručno i objektivno odgovorili na sve prigovore tuženice, sud prvog stupnja postupio je sukladno odredbi čl. 261. ZPP i otklonio sve eventualne nejasnoće u datim mišljenjima vještaka, pa opetovani žalbeni navodi tuženice u tom pravcu nisu osnovani. Pri tome neosnovano tuženica navodi da je sud prvog stupnja trebao pribaviti zdrastveni karton tužitelja, budući da se isti nalazi u spisu, a vještak ortoped traumatolog je osobno pregledao tužitelja i svoje mišljenje dao na temelju medicinske dokumentacije i to samo u pogledu ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

16. Ocjenjujući nalaze vještaka, te sve okolnosti slučaja, kao i činjenicu da je tužitelj osoba srednje životne dobi koja će dugo osjećati posljedice nesreće, pravilno je sud prvog stupnja, nakon povećanja Orijentacijskih kriterija utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu štete u iznosu od 22.894,67 eura, primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, te smanjenju životne aktivnosti, te cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Kako je tuženica isplatila tužitelju iznos od 2.325,96 eura 5. svibnja 2016., to je pravilno sud prvog stupnja dosudio tužitelju daljnji iznos od 20.568,71 eur.

18. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, dosudio tužitelju i tijek zateznih kamata na iznos od 13.982,35 eura, postavljenog u tužbi, od 9. rujna 2016. kada je prema nalazu vještaka ortopeda i traumatologa zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano, jer su tada bili poznati svi elementi štete.

19. Sud prvog stupnja pravilno je, također, dosudio i tijek zateznih kamata na iznos od 6.586,36 eura od 28. kolovoza 2023., kada je tužitelj povisio tužbeni zahtjev primjenom povišenih Orjentacijskih kriterija, a ne od završetka liječenja, budući da tuženica ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, pa je neosnovan žalbeni navod tuženice da joj je nametnut teret snašanja zakonskih zateznih kamata ne neimovinsku štetu kroz cijelo vrijeme trajanja sudskog postupka.

20. Neosnovan je i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. donio pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenje tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenje tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

21. Prema tome kako se navedeni zahtjev temelji na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj ocjeni, to je za ocjenu zastare relevantan dan podnošenja tužbe, pa žalbeni navodi tuženice u tom pravcu nisu osnovani.

22. Međutim djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženice glede odluke o trošku, jer sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužitelju trošak parničnog postupka u previsokom iznosu.

23. Naime, tužitelju pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva podnijetog tuženici – 250 boda prema Tbr. 32. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23– dalje Tarifa); trošak sastava tužbe – 250 boda prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife; trošak pristupa na ročišta 17. listopada 2018. i 28. rujna 2023. – 250 boda prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava pristupa na ročišta 15. rujna 2017., 15. studenog 2017. i 21. travnja 2023. – 125 boda prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife; trošak sastava podnesaka od 9. rujna 2016., 26. travnja 2022., 28. kolovoza 2023. i 18. rujna 2023. – 250 boda prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife; trošak sastava podneska od 28. rujna 2023 – 125 boda prema Tbr. 8. Toč. 3. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 14. listopada 2016. i 16. svibnja 2016. – 62,5 boda prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife, što ukupno iznosi 2.625 boda, te uz primjenu Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. iznosi ukupno 6.562,50 eura, a tom trošku je valjalo pribrojiti i trošak vještačenja u iznosu od 796,32 eura, pa ukupno utvrđen trošak tužitelju iznosi 7.358,82 eura, koji trošak je valjalo priznati tužitelju.

24. Pri tome tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 21. studenog 2003., budući da to ročište nije održano niti je tužitelj taj trošak u svom zahtjevu zatražio, a isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. travnja 2017. jer je tim podneskom zatražio zakazivanje ročišta, a sud zakazuje ročišta prema raspoloživim terminima, kao ni sastav podneska od 16. svibnja 2023., budući da je tim podneskom dostavio uplatnicu o plaćanju predujma za vještačenje, a što sud vidi uvidom u obračunski list suda, a isto tako mu nije priznat ni trošak sastava podneska od 28. svibnja 2020. jer je istim predložio vještačenje što je mogao učiniti i u tužbi, pa trošak tih podnesaka nije bio potreban, u smislu odredbe čl. 155. st. 1 ZPP. Tužitelju nije priznat ni trošak pristojbe na tužbu, jer u spisu nema dokaza da je tužitelj tu pristojbu platio i da mu je taj trošak nastao.

25. Kako je sud prvog stupnja tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 7.893,33 eura, to je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 534,51 eur, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženice u tom pravcu.

26. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženice da je sud prvog stupnja za pojedine radnje poduzete prije 2. studenog 2022. godine trebao primjeniti Tarifu koja je tada bila na snazi, budući da je u vrijeme donošenja odluke o trošku bila na snazi Tarifa od 11. studenog 2023, godine ( Narodne novine broj: 138/23), a prema Tbr. 52. st. 3. Tarife, kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je sud prvog suda pravilno o trošku postupka odlučio primjenom te Tarife.

27. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu u dijelu odluke o trošku.

28. Tuženici nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu, budući da je ona sa žalbom uspjela samo djelomično glede odluke o trošku.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb