Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-767/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČU iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupan po punomoćniku Jovani Puhalo, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje, d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, (OIB 22694857747) zastupano po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetniku iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-297/2022-16 od 20 .prosinca 2024., dana 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-297/2022-16 od 20. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I i II izreke osim u dijelu u kojem je odlučeno o visini stope zatezne kamate za vremensko razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u tom dijelu preinačuje presuda i sudi:

Nalaže se tuženiku na iznos glavnice od 10.398,17 EUR i na iznos troška od 3.069,33 EUR za vremensko razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate isplatiti zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282 (OIB 22694857747), da na ime naknade štete isplati tužitelju ČU iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), iznos od 10.398,17 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 20. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 3.069,33 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 3.367,81 eura (preko iznosa od 10.398,17 eura do 13.765,98 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I i II izreke žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog smrti pok. UU, majke tužitelja, koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći kao suvozač koja se zbila 4. kolovoza 2021. u 14,50 sati na cesti A8-[adresa] (Čvorište [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] (Čvorište Matulji A7, Općina Opatija na km 58 + 200 m).

7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, niti odgovornost tuženika.

8. Međutim ovdje je sporna visina tužbenog zahtjeva na ime duševnih boli zbog smrti bliske kao i imovinske štete s osnova troškova crnine.

9. U ovom postupku nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade štete zbog smrti bliske osobe, majke tužitelja, iznos od 30.430,72 EUR te tuženik smatra da je isplatom predmetnog iznosa u cijelosti isplatio pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe.

10. Tuženik u žalbenim navodima ističe da je sud dosuđujući tužitelju daljnji iznos od 10.000,00 EUR na ime naknade štete zbog smrti bliske osobe pogrešno primijenio materijalno pravo zanemarujući recentnu sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i Orijentacijske kriterije kod utvrđivanja visine naknade štete zbog smrti bliske osobe iako Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno radi distinkciju između djeteta koji je u trenutku smrti roditelja bio na skrbi i odgoju preminulog roditelja i djeteta koji u trenutku smrti roditelja nije bio na skrbi i odgoju preminulog roditelja pa da je stoga upravo važno kod utvrđivanja visine naknade štete uzeti u obzir naprijed navedeno u cilju ujednačavanja sudske prakse.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz iskaza tužitelja kao i svjedokinja IU i NU (sestri tužitelja) proizlazi da je tužitelj živio s majkom u istom domaćinstvu, da je bio iznimno privržen majci s kojom je ostvarivao čvrstu emotivnu vezu te su djelili brigu za domaćinstvo i iskazivali brigu jedno za drugoga i kada bi bili razdvojeni zbog obavljanja svakodnevnih aktivnosti, da su se financijski međusobno pomagali jer je tužitelj doprinosio u zajedničko domaćinstvo i tužitelj je zajedno s majkom obrađivao polje jer je majka imala zdravstvenih problema,

- da iz iskaza svjedokinja i tužitelja proizlazi da je tužitelj nosio crninu zbog žalovanja iza majke u razdoblju dužem od godinu dana te da je u pogledu odjeće utrošen iznos od oko 5.000,00-7.000,00 kn.

12. Prvostupanjski sud je, na temelju naprijed navedenih utvrđenja i to, da je ovdje tužitelj bio u izrazito bliskoj vezi sa majkom, živio s majkom u zajedničkom domaćinstvu u kojem su zajedno brinuli jedan o drugome i bili upućeni u svakodnevnoj brizi jedan na drugoga te tako stvorili čvrstu emotivnu vezu pravilno zaključio da tužitelj trpi intenzivne duševne boli zbog tragičnog gubitka majke kao bliskog člana obitelji i važne osobe u životu tužitelja koji je cijelo vrijeme živio s majkom pa je stoga prvostupanjski sud pravilno cijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog smrti majke u daljnjem iznosu od 10.000,00 EUR pored već nesporno isplaćenog iznosa od 30.430,72 EUR stoga su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.

13. Naime ovdje treba naglasiti da sud uzimajući u obzir konkretne okolnosti svakog pojedinog slučaja utvrđuje visinu štete a što je sud u ovom konkretnom slučaju pravilno cijenio.

14. Tuženik upućuje da je kod utvrđivanja visine naknade štete potrebno uzeti u obzir Orijentacijske kriterije VSRH pa tako i distinkciju na koju upućuje Vrhovni sud između djeteta koji je na skrbi preminulog roditelja i onaj koji to nije.

15. Međutim ovdje treba reći da Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete nisu puke matematičke formule kojima bi se automatizmom i strogim formalizmom po utvrđenoj formuli morale izračunavati i dosuđivati pravične novčane naknade štete već samo određeni okvir, a sud će u svakom pojedinom slučaju dosuđivati i utvrđivati visinu naknade štete koja može zbog konkretnih okolnosti biti niža kao i viša u odnosu na Orijentacijske kriterije.

16. Prema tome kako je ovdje sud pravilno cijenio konkretne okolnosti utvrdivši da je emotivna povezanost ovdje tužitelja s majkom bila izrazito intenzivna i prisutna u njihovom zajedničkom životu kojeg su dijelili svakodnevno, ovaj sud dijeli mišljenje prvostupanjskog suda, da neovisno što tužitelj nije u trenutku smrti majke bio na njenoj skrbi i brizi da je primjerena i pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1101. a u vezi s čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) u visini od ukupno 40.430,72 EUR odnosno da je valjalo dosuditi za taj vid štete daljnji iznos od 10.000,00 EUR a s obzirom da je tuženik za taj vid štete isplatio iznos od 30.430,72 EUR dok je s preostalim zatraženim iznosom od daljnjih 3.367,98 EUR tužitelj odbijen.

17. Prema odredbi čl. 1101. ZOO-a je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) pa je stoga prvostupanjski sud u smislu navedene odredbe kao i odredbe čl. 19. st. 2. i čl. 1046. ZOO-a donio zakonitu i pravilnu odluku.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud na temelju odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a cijenio da je primjerena naknada štete na ime troškova crnine koju je tužitelj zbog žalovanja iza majke nosio više od godine dana u iznosu od 398,17 EUR.

19. Tuženik ističe da sud nije cijenio da je ovdje tuženik isplatio iznos na ime naknade imovinske štete u visini od 26.500,00 kn (3.517,16 EUR) a što uključuje i troškove crnine su paušalni jer tuženik nije precizirao koji se točno iznos odnosi na troškove žalbene odjeće a s obzirom da iznos na koji se poziva ovdje tuženik je isplaćen i za druge vidove materijalne štete (troškovi pogreba, vijenaca, grobnog mjesta).

20. Žalbeni prigovor tuženika u pogledu tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos štete a koju je sud odredio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva nisu osnovani.

21. Naime prema odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) prema kojem tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva valja reći da neovisno što je tuženik isplatio određene iznose na ime naknade neimovinske i imovinske štete isti je u obvezi isplati daljnje utvrđene iznose u ovom postupku a koji su sporni i u pogledu kojih kamata teče od podnošenja zahtjeva jer isti nisu isplaćeni a što upravo proizlazi iz predmetnog članka na koji se poziva tuženik.

22. Dakle radi se o spornim iznosima koji nisu isplaćeni pa za te iznose kamata teče od podnošenja odštetnog zahtjeva a koji su u ovom postupku utvrđeni kao osnovani.

23. Međutim u pogledu visine stope zatezne kamate na iznos glavnice kao i troška parničnog postupka sud je za vremensko razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate pogrešno odlučio o visini stope zatezne kamate pa je stoga u tom dijelu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu.

24. Žalbeni prigovor tuženika da je sud pogrešno sve poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 EUR iako je vrijednost boda stupila na snagu 1. studenog 2022. je neosnovan.

25. Tužitelj je na raspravi 20. studenog 2024. predao troškovnik kojim potražuje trošak parničnog postupka prema novoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) a koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i prema kojoj je vrijednost boda = 2 eura a prema Tbr. 52. st. 3. Tarife je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

26. S obzirom da je u trenutku donošenja pobijane odluke na snazi nova Tarifa (Narodne novine, broj 138/23) te je tužitelj sukladno njoj zatražio troškove za sve radnje u postupku, to je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o trošku postupka kada je primijenio novu Tarifu stoga su žalbeni prigovori tuženika u cijelosti neosnovani.

27. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

28. S obzirom da je tuženik samo u neznatnom dijelu uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević