Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2259/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (kao slijednika pok. BL OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Zdenku Krstiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1351/2023-7 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1351/2023-7 od 23. veljače 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1351/2023-7 od 23. veljače 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke i u dosuđujućem dijelu iz stavka III izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku da po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužitelju ukupan iznos od 1.847,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) tekućom od dospijeća pa do isplate i to na iznose od:

23,68 eura od 1. rujna 2011.

90,77 eura od 1. listopada 2011.

66,93 eura od 1. studenog 2011.

64,37 eura od 1. prosinca 2011.

67,24 eura od 1. siječnja 2012.

67,87 eura od 1. veljače 2012.

63,38 eura od 1. ožujka 2012.

66,95 eura od 1. travnja 2012.

64,87 eura od 1. svibnja 2012.

67,22 eura od 1. lipnja 2012.

64,52 eura od 1. srpnja 2012.

66,52 eura od 1. kolovoza 2012.

66,00 eura od 1. rujna 2012.

63,08 eura od 1. listopada 2012.

65,79 eura od 1. studenog 2012.

63,78 eura od 1. prosinca 2012.

65,61 eura od 1. siječnja 2013.

64,45 eura od 1. veljače 2013.

58,78 eura od 1. ožujka 2013.

65,04 eura od 1. travnja 2013.

62,42 eura od 1. svibnja 2013.

63,26 eura od 1. lipnja 2013.

60,41 eura od 1. srpnja 2013.

62,81 eura od 1. kolovoza 2013.

63,02 eura od 1. rujna 2013.

61,79 eura od 1. listopada 2013.

63,09 eura od 1. studenog 2013.

61,11 eura od 1. prosinca 2013.

63,14 eura od 1. siječnja2014., a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli isplati tužitelju ukupan iznos 5.389,73 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućom od dospijeća pa do isplate i to na iznose od:

103,50 eura od 1. kolovoza 2011.

101,55 eura od 1. rujna 2011.

89,08 eura od 1. listopada 2011.

95,76 eura od 1. studenog 2011.

96,30 eura od 1. prosinca 2011.

100,15 eura od 1. siječnja 2012.

106,91 eura od 1. veljače 2012.

111,63 eura od 1. ožujka 2012.

103,41 eura od 1. travnja 2012.

107,37 eura od 1. svibnja 2012.

107,80 eura od 1. lipnja 2012.

107,51 eura od 1. srpnja 2012.

105,77 eura od 1. kolovoza 2012.

103,53 eura od 1. rujna 2012.

101,35 eura od 1. listopada 2012.

104,86 eura od 1. studenog 2012.

109,12 eura od 1. prosinca 2012.

106,40 eura od 1. siječnja 2013.

98,47 eura od 1. veljače 2013.

110,43 eura od 1. ožujka 2013.

105,62 eura od 1. travnja 2013.

105,41 eura od 1. svibnja 2013.

96,20 eura od 1. lipnja 2013.

93,85 eura od 1. srpnja 2013.

96,06 eura od 1. kolovoza 2013.

99,02 eura od 1. rujna 2013.

108,36 eura od 1. listopada 2013.

102,60 eura od 1. studenog 2013.

106,57 eura od 1. prosinca 2013.

106,18 eura od 1. siječnja 2014.

109,42 eura od 1. veljače 2014.

112,28 eura od 1. ožujka 2014.

110,81 eura od 1. travnja 2014.

107,95 eura od 1. svibnja 2014.

106,66 eura od 01. lipnja 2014.

107,22 eura od 1. srpnja 2014.

110,82 eura od 1. kolovoza 2014.

114,50 eura od 1. rujna 2014.

114,18 eura od 1. listopada 2014.

116,02 eura od 1. studenog 2014.

118,68 eura od 1. prosinca 2014.

117,60 eura od 1. siječnja 2015.

119,10 eura od 1. veljače 2015.

119,10 eura od 1. ožujka 2015.

119,10 eura od 1. travnja 2015.

119,10 eura od 1. svibnja 2015.

119,10 eura od 1. lipnja 2015.

119,10 eura od 1. srpnja 2015.

119,10 eura od 1. kolovoza 2015.

119,10 eura od 1. rujna 2015., a sve u roku od 15 dana," kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se rješenje o naknadi parničnog troška sadržano u stavku V izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1351/2023-7 od 23. veljače 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.620,84 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i rješava:

1. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.620,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 23. veljače 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana" kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

III Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1351/2023-7 od 23. veljače 2024. u pobijanom dijelu iz stavka IV izreke i tužba sa zahtjevom koji glasi: "Utvrđuje se da tuženik nije u cijelosti obeštetio tužiteljicu Aneksom uz Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran po javnoj bilježnici Mirjani Borić u Osijeku broj OV-1808/16 od 09.02.2016. i to po osnovi pretplaćenih kamata i pretplaćenog tečaja, te da ovim Ugovorom nije ispravljena neravnoteža prava i obveza između stranaka." se odbacuje.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za ostale osobe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1351/2023-7 od 23. veljače 2024. utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 9. studenog 2006. i solemniziranog po javnom bilježniku Zdenku Fridu iz Zagreba pod br. OU-904/2006 20. studenog 2006. i to:

- čl. 3. toč. 4. kojom se kredit podmiruje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB –a na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja;

- čl. 3. toč. 5. st. 3. kojom se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja;

- čl. 4. kojom je kamata promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu te se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom tog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1.847,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od svakog prvog u mjesecu od rujna 2011. do siječnja 2014. pa do isplate.

1.3. U stavku III izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 5.389,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka od svakog prvog u mjesecu od kolovoza 2011. do rujna 2015. do isplate. Zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 621,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od svakog prvog u mjesecima od studenog 2008. do kolovoza 2011. je odbijen.

1.4. U stavku IV izreke presude suda prvog stupnja odlučeno je slijedeće: "Utvrđuje se da tuženik nije u cijelosti obeštetio tužiteljicu Aneksom uz Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran po javnoj bilježnici Mirjani Borić u Osijeku broj OV-1808/16 od 09.02.2016. i to po osnovi pretplaćenih kamata i pretplaćenog tečaja, te da ovim Ugovorom nije ispravljena neravnoteža prava i obveza između stranaka."

1.5. Odlukom iz stavka V izreke presude suda prvog stupnja o naknadi parničnog troška naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.620,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate. Zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 279,44 eura je odbijen.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II i IV izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka III i V izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška uz zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate a podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe a predlaže i odrediti prekid postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koju ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ostvarena je u dijelu iz stavka IV izreke presude suda prvog stupnja. Kada je ponovo odlučio o zahtjevu koji glasi: "Utvrđuje se da tuženik nije u cijelosti obeštetio tužiteljicu Aneksom uz Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran po javnoj bilježnici Mirjani Borić u Osijeku broj OV-1808/16 od 09.02.2016. i to po osnovi pretplaćenih kamata i pretplaćenog tečaja, te da ovim Ugovorom nije ispravljena neravnoteža prava i obveza između stranaka.", prvostupanjski je sud odlučio o prethodno pravomoćno presuđenoj stvari jer je u tom dijelu rješenjem ovog suda posl. br. Gž-1340/2022-5 od 7. studenog 2023. ukinuta presuda prvostupanjskog suda posl. br. P-1624/2019-25 od 22. ožujka 2022. i tužba je s navedenim zahtjevom koji nije u sudskoj nadležnosti odbačena, primjenom čl. 282. u vezi čl. 16. i čl. 187. ZPP. Stoga je u skladu s čl. 369. st. 2. ZPP odlučeno kao u stavku III izreke ovog rješenja.

4.2. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.3. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003, dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli Ugovora o [broj kredita] od 9. studenog 2006. kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

4.4 Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondermnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u dosuđujućim odlukama iz stavka II i III izreke presude suda prvog stupnja.

5.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su prednica tužitelja kao korisnica kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek dana 9. studenog 2006. zaključili Ugovor o [broj kredita] u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 92.000,00 Chf s rokom vraćanja od 20 godina i obvezom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima od 560,15 Chf u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za Chf na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja i uz ugovorenu kamatu od 4,30 % godišnje, koja je promjenjiva bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru.

5.2. Nadalje je utvrđeno da su prednica tužitelja i slijednik ugovaratelja Hypo Alpe Adria Bank d.d. dana 5. veljače 2016. sklopili Aneks uz ugovor o [broj kredita] temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

6.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o [broj kredita] kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

6.2. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) prednica tužitelja prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 8. veljače 2015. nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti a tako ni tužitelj kao njezin univerzalni slijednik.

7.1. Kao što je navedeno, u predmetnom ugovoru o [broj kredita] od 9. studenog 2006. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

7.2. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

7.3. Kao što je vidljivo iz sadržaja zapisnika s ročišta od 7. veljače 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom, tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje TL. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik kao slijednik Slavonske banke d.d. i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

7.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

8.1. U odnosu na osporene dosuđujuće odluke iz stavka II i III izreke presude suda prvog stupnja u kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 1.847,92 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 5.389,73 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf valja reći kako zbog između stranaka sklopljenog Aneksa od 5. veljače 2016. obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

8.2. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

8.3. Kada je naložio isplatu iznosa od 1.847,92 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa od 5.389,73 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

9.1. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

9.2. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 5. veljače 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

10. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045.-čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

11.1. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor od 5. veljače 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je prednici tužitelja kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je prednica tužitelja prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. za tužitelja. Oni iznosi koji su u anuitetima otplaćeni a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:

Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

11.2. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor od 5. veljače 2016. zaključenog pristankom prednice tužitelja na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., stranke su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 9. studenog 2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koji su u anuitetima plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni prednici tužitelja da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka odnosno tuženik bez osnove stekao nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primio po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 9. studenog 2006. jer te razlike nema, obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor od 5. veljače 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

11.3. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor od 5. veljače 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

12.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

12.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

12.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu PL protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

13.1. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).

13.2. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu od 5. veljače 2016. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

14.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je prednica tužitelja svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor od 5. veljače 2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa od 5. veljače 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks od 5. veljače 2016.

14.2. Budući da je suglasnošću volja stranaka iz Aneksa uz ugovor od 8. veljače 2016. preplata iskorištena sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO da bi tužitelj kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 9. studenog 2006. i Aneksu ugovora od 5. veljače 2016. imao pravo na naknadu štete, što njegov zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

15. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke u dosuđujućem dijelu iz stavka II i III izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude, primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

16.1. Odluku kojom se tužitelju dosuđuje naknada parničnog troška u iznosu od 2.620,84 eura sadržanu u stavku V izreke prvostupanjske presude sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate je s obzirom na polovični uspjeh tužitelja valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u stavku I, toč. 1. izreke ovog rješenja.

16.2. Slijedom odluke po kojoj zbog polovičnog uspjeha svaka stranka snosi svoj trošak, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti kao u stavku I, toč. 2. izreke ovog rješenja.

17. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 48. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50% je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe od 156,25 eura, kao u stavku II izreke rješenja.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej