Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1226/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Petrovčić, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-329/2021-18 od 30. siječnja 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P- 329/2021-19 od 3. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-329/2021-18 od 30. siječnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P- 329/2021-19 od 3. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III, IV i V izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51401652-5103904900 od 03. travnja 2008.g. sklopljenog između tužitelja AE, OIB [osobni identifikacijski broj] 872 67 iz [adresa] i tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d. [adresa] OIB 230 570 393 20 , u kojem je ugovorena obveza tužitelja kao korisnika kredita plaćanje naknade za obradu kredita u jednokratnom iznosu od 2,50 % od iznosa odobrenog kredita.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d. [adresa] OIB 230 570 393 20 da tužitelju RE, OIB [osobni identifikacijski broj] 872 67 iz [adresa] isplati iznos od 479,83 EUR / 3.615,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 03. travnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-na poena nadalje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-na poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-na poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja iste godine dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51401652-5103904900 od 03. travnja 2008.g. sklopljenog između tužitelja AE, OIB [osobni identifikacijski broj] 872 67 iz [adresa] i tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d. [adresa] OIB 230 570 393 20, u kojem je ugovorena obveza tužitelja kao korisnika kredita za slučaj prijevremenog povrata kredita plaćanje jednokratne naknade sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d. [adresa] OIB 230 570 393 20 da tužitelju RE, OIB [osobni identifikacijski broj] 872 67 iz [adresa] isplati iznos od 660,37 EUR / 4.975,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-na poena nadalje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-na poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-na poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja iste godine dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.110,88 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. od 30. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 150,00 EUR za sastav pismenom podneska od 02. ožujka 2023. godine kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude, prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, II, III, IV i V izreke, žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te apsolutno bitnih povreda odredbi parničnog postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbi čl. 10. st. 1. i čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu kojega su nesporno, 3. travnja 2008. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) a gdje je ugovorena obveza tužitelja kao korisnika kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kredita u jednokratnom iznosu od 2,50% od iznosa dobivenog kredita kao i obveza tužitelja kao korisnika kredita za slučaj prijevremenog povrata kredita platiti tuženiku jednokratnu naknadu sukladno odlukama banke, važećim u trenutku prijevremenog povrata kao i zahtjev za isplatu plaćenog u ispunjenju označenih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Prvostupanjsku sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ocjenjujući kako tuženik nije dokazao niti predložio dokaze koji bi upućivali na pojedinačno pregovaranje o predmetnim ugovornim odredbama pa primjenjuje odredbe čl. 96. st. 1., 97. i 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP ) a sukladno odredbama Direktive 93/13 EEZ, u smislu Općih uvjeta Ugovora kredita kako je to određeno u čl. 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana predlaže drugoj po principu uzmi ili ostavi.

6.1. Stoga, budući da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o označenim naknadama, visina kojih nije sporna a o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale, nalaže tuženiku isplatu plaćenog po tužitelju u ispunjenju ovih ugovornih odredbi.

7. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su ugovorne odredbe glede jednokratnih troškova obrade u iznosu od 2,50 % iznosa kredita i naknade za prijevremeni povrat kredita nepoštene u smislu odredbe čl. 96. ZZP jer, iako su odredbe čl. 10. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu razumljivo sastavljene, ne omogućuju tužitelju ocijeniti opravdanost tih naknada pa niti ove odredbe nisu isključene iz ocjene poštenosti te su u okviru te ocjene ispitane sukladno odredbi čl. 98. ZZP.

8. Budući da tuženik nije dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama te ga upoznao od čega se ove naknade sastoje, opravdanost tih naknada i njihovih visina a radi se o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su i sporne odredbe čl. 10. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu ništetne te su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

9. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (na primjenu koje upućuje i žalitelj) određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

10. Odredbe čl. 1021. do 1023. ZOO ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita kao niti naknadu za prijevremenu otplatu kredita dok odredba čl. 1024. st. 3. ZOO predviđa dužnost korisnika kredita naknaditi štetu ako ju je banka pretrpjela samo, u slučaju raskida ugovora prije korištenja kredita i njegovog vraćanja prije roka određenog za vraćanje ali bez prethodne obavijesti banci, koje uvjete a niti pretrpljenu štetu, tuženik u ovoj parnici nije dokazao.

11. S obzirom da se radi o uvjetima koji su nepovoljno utjecali na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu dok Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem spornih naknada naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora odnosno, u trenutku prijevremene otplate kredita i nije jasno na što se točno te naknade odnose te što je njima obuhvaćeno, pravilno su ocijenjene ništetnim odnosno, nepoštenim na temelju odredbi čl. 96. i 97. ZZP.

12. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako su ugovorene naknade bile zapravo naknade za uslugu tuženika na koju ima pravo sukladno svojim internim propisima koji su zakoniti a tužitelj je morao biti upoznat s činjenicom koji se troškovi podmiruju plaćanjem naknada jer su odredbe jasne i razumljivo sročene dok je ugovor solemniziran po javnom bilježniku zbog čega je izraz stvarne volje ugovornih strana a tužitelj poslovno sposobna osoba.

13. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

14. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

15. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, budući da je u potrošačkom ugovoru koristio nepoštene ugovorne odredbe, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te su stoga te ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što dovodi do toga da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje, jer ih je nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1111. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja.

16. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi Ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kredita i njegovu prijevremenu otplatu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o njezinoj visini, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako su žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja pa kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti glede ovog dijela pobijane odluke.

17. Činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu isplaćen prije podnošenja predmetne tužbe, nije od značaja s obzirom da tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla.

18. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare, sukladno zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, i to kako u odnosu na preplaćene kamate, glavnicu tražbine naknada za obradu i prijevremenu otplatu kredita, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

19. I naposlijetku, Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" br: 53/20 i 83/20) propisuje posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima zbog čega označeni prigovor tuženika koji je podnijet u parnici, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

20. Slijedom svega iznijetog, cijeneći činjenicu da visinu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava, je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke.

21. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) prema čijoj odredbi Tbr. 52.2., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka zbog čega je i u ovom dijelu pobijane odluke pravilno primijenjeno materijalno pravo te su žalbeni navodi tuženika o zabrani retroaktivnog djelovanja Tarife ocijenjeni neosnovanim.

22. Kako je nadalje trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda priznat odredbom Tbr. 9.3. Tarife, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku tužitelja sadržana pod točkom V izreke pobijane prvostupanjske odluke.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis