Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2010/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Ljubuški, zastupano po punomoćnici Božani Ivanda, odvjetnici iz odvjetničkog društva Grgić i partneri protiv prvotuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Ispostava Split, Ruđera Boškovića 22, i drugotuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, zastupano po punomoćnicima Zdravki Periša i Mariju Depolu, odvjetnicima u Splitu, radi regresa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IP-272/2001-11 od 14. rujna 2006. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-272/2001-11 od 14. rujna 2006. godine u odnosu na prvotuženika Hrvatske ceste d.o.o. i sudi:

1. Prvotuženik Hrvatske ceste d.o.o. dužan je tužitelju Euroherc osiguranje d.d. isplatiti iznos od 44.986,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 8.494,26 eura od 20.04.1998. godine;

- na iznos od 12.210,50 eura od 28.04.1998. godine;

- na iznos od 11.945,05 eura od 27.05.1998. godine;

- na iznos od 6.264,52 eura od 16.09.1998. godine i

- na iznos od 6.072,07 eura od 14.10.1998. godine, pa sve do isplate s kamatama po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 14.500,00 eura s kamatama tekućim od 1. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.060,06 eura.

II Nalaže se prvotuženiku Hrvatske ceste d.o.o. naknaditi tužitelju Euroherc osiguranju d.d trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda u odnosu na drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, te se u odnosu na njega predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu prvo i drugotuženici solidarno isplate iznos od 338.950,00 tadašnjih kuna odnosno 44.986,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u točki I izreke prvostupanjske presude kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 38.125,00 tadašnjih kuna, odnosno 5.060,06 eura.

3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do

3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu drugotuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Osnovani su žalbeni navodi jer je sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Tako sud prvog stupnja prvenstveno nije pravilno ocijenio pasivnu legitimaciju prvotuženika.

8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kojim traži da mu prvo i drugotuženici solidarno isplate iznos naknade štete koju je on kao osiguratelj isplatio obiteljima poginulih u nesreći koja se dogodila 30. studenog 1997. godine, zajedno sa kamatama i troškom postupka.

9. Predmetna prometna nesreća dogodila se na kolniku Jadranske ceste u mjestu [adresa], predio [adresa], kod raskrižja za trajektno pristanište, a ta cesta ima oznaku D8, a prema odredbi čl. 4. tada važećeg Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 100/96 – dalje ZJC) javne ceste u smislu toga zakona jesu ceste koje se ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od slijedeće tri skupine: 1. - javne ceste koje povezuju cjelokupni teritorij Republike Hrvatske i povezuju ga s mrežom glavnih europskih cesta (u daljnjem tekstu državne ceste); 2. - javne ceste koje povezuju područje jedne ili više županija (u daljnjem tekstu županijske ceste) i 3.– javne ceste koje povezuju područje grada i/ili općine (u daljnjem tekstu lokalne ceste).

10. Sukladno odredbi čl. 5. st. 2. ZJC akt o razvrstavanju javnih cesta kojim se određuju državne, županijske i lokalne ceste donosi ministar pomorstva, prometa i veza i objavljuje se u Narodnim novinama, te je na temelju te odredbe i Odluke o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta (Narodne novine broj 19/97 i 23/97), ministar pomorstva, prometa i veza donio Odluku o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, prema kojoj je u toč. IV. 2. navedeno da se državne ceste razvrstavaju u ceste koje povezuju cjelokupni teritorij Republike Hrvatske, pa je tako i cesta D8 koja vodi kroz mjesto [adresa] razvrstana u državnu cestu, kojom, u smislu odredbe 44. ZJC upravlja Hrvatska uprava za ceste, a zatim, kako je to navedeno u odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 27/01), Hrvatske ceste – društvo s ograničenom odgovornošću.

11. Prema tome, predmetna prometna nesreća dogodila se na državnoj cesti kojom upravlja prvotuženik, zbog čega je, suprotno zaključku suda prvog stupnja, pasivno legitimiran u ovom postupku.

12. Prema odredbi čl. 6. ZJC Hrvatska uprava za ceste dužna je naknaditi štetu korisniku javne ceste, ako je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste, a prema čl. 58. istog zakona uprava za ceste, županijske uprave za ceste i korisnici koncesija javnih cesta dužni su na temelju tog zakona i drugih propisa osigurati, između ostalog, neometan i siguran promet na javnim cestama.

13. U nalazu i mišljenju prometnog vještaka Vinka Ugrine navedeno je da je na mjestu nesreće po kolniku prolivena nafta, pa je isti zamašćen i klizav, a nailaskom automobila na zamašćen dio kolnika isti se počima zanašati i nekontrolirano kretati prema lijevom kolnom traku, gdje mu iz suprotnog smjera nailazi autobus, zbog čega je po vještaku uzrok zanašanja i nekontroliranog kretanja automobila marke "Golf" po kolniku zamašćeni kolnik, a u ne u velikoj brzini kretanja automobila "Golf", a da kolnik nije bio zamašćen automobil marke "Golf" prošao bi kroz taj zavoj bez zanašanja i izlijetanja na vanjski dio, pa kako je kolnik bio mokar, to je došlo do zanašanja i nekontroliranog kretanja automobila marke "Golf".

14. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 24. studenog 2005. godine prvotuženik je izjavio da prihvaća utvrđenja vještaka iz navedenog nalaza, te ističe da je uzročnik dospijeća supstance nafte na kolniku nepoznato vozilo, najvjerojatnije cisterna jednog od distributera derivata.

15. Prema odredbi čl. 2. Pravilnika o održavanju i zaštita javnih cesta (Narodne novine 14/91 – dalje: Pravilnik), održavanje i zaštita javnih cesta objekata ima osnovne ciljeve, između ostalih, omogućiti sigurno i nesmetano odvijanje cestovnog prometa, te se u tu svrhu u smislu čl. 12. Pravilnika obavljaju redovni pregledi javnih cesta i obavlja se i služba obilaska javnih cesta i objekata (ophodarska služba), a prema čl. 24. st. 1. Pravilnika površine iz stavka 1. toga članka treba održavati tako da budu čiste, posebno od masnih mrlja, blata, smeća i drugih otpadaka.

16. Prema tome, prvotuženik bio dužan ukloniti masnu mrlju s ceste kako bi omogućio sigurnost prometa na predmetnoj cesti, a nije dokazao da je to učinio, niti da je poduzeo mjere radi održavanja ceste u stanju kojim osigurava sigurno odvijanje prometa na njoj.

17. Stoga je prvotuženik odgovoran za nastupjelu štetnu posljedicu, sukladno odredbi čl. 145. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO), jer da je postupio po navedenim odredbama, a što mu je bila dužnost, do nesreće ne bi došlo.

18. Kako je tužitelj kao osiguratelj isplatio naknadu obiteljima osiguranika to, sukladno odredbi čl. 939. st. 1. ZOO, na njega prelaze po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema prvotuženiku koji je odgovoran za štetu, zbog čega ima pravo tražiti od prvotuženika tu naknadu.

19. Slijedom toga je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe – 500 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa), pristup na ročišta dana 6. travnja 2004. godine, 14. svibnja 2004. godine, 24. studenog 2005., 29. kolovoza 2006. godine i 12. siječnja 2022. godine – 500 boda prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak pristupa na ročišta 4. travnja 2005., 6. srpnja 2005., 25. travnja 2006. i 23. siječnja 2020. – 250 boda prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, pristup na ročišta 12. siječnja 2005., 10. listopada 2005., 18. siječnja 2005., 14. veljače 2006. i 6. lipnja 2006. godine – 125 boda prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife, trošak sastava podnesaka od 5. siječnja 2005. i 7. travnja 2005. – 500 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 18. siječnja 2005. – 125 boda prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te podnesak od 4. siječnja 2019. godine 50 boda, što iznosi ukupno 5800 bodova, što uz primjenu Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. iznosi ukupno 14.500,00 eura, koji trošak je valjalo priznati tužitelju.

21. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja u odnosu na prvotuženika.

22. Osnovani su i žalbeni navodi u odnosu na drugotuženika, jer sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega nije pravilno ocijenio ni prigovor pasivne legitimacije drugotuženika.

23. Naime, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika primjenom odredbe čl. 92. st. 1. Zakona o osiguranju (Narodne novine broj 46/97 – dalje: ZO), prema kojem oštećeni građanin kojem je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja do visine iznosa koji, na temelju čl. 85. toga zakona, utvrdi Vlada Republike Hrvatske za osobna vozila, a odštetni zahtjev podnosi se u Hrvatskom uredu za osiguranje, a prema st. 2. istog članka obradu i isplatu takve štete Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obavezan štetu obraditi i isplatiti na teret garancijskog fonda, te je sud naveo da odštetni zahtjev za štetu nanesenu uporabom nepoznatog motornog vozila drugotuženiku može podnijeti samo oštećeni građanin koji ima pravo na naknadu štete, a ne i tužitelj kao pravna osoba.

24. Međutim, ovdje ne dolazi do primjene navedena odredba jer tu tužitelj nije podnio zahtjev drugotuženiku za naknadu štete kao oštećenik, budući da je on štetu oštećenicima već isplatio, nego se tu radi o regresnom potraživanju tužitelja od drugotuženika upravo tog iznosa kojeg je isplatio oštećenicima, i to na teret Garancijskog fonda osnovanog pri drugotuženiku, kojem su društva za osiguranje koja obavljaju poslove obveznog osiguranja dužna uplaćivati doprinos.

25. Stoga je sud prvog stupnja trebao je utvrditi ima li tužitelj koji je oštećenicima nadoknadio štetu nanesenu uporabom nepoznatog prijevoznog sredstva po osnovi obveznih osiguranja u prometu, pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.

26. Kako tu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrđivao, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja u odnosu na drugotuženika i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

27. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te pravilno ocijeniti prigovor pasivne legitimacije drugotuženika i utvrditi ima li tužitelj pravo regresnog potraživanja od drugotuženika na teret Garancijskog fonda i u skladu s tim utvrđenjem ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva glede solidarne odgovornosti drugotuženika.

U Zagrebu, 1. travnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb