REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5007/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ, iz [adresa], ..., koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice HŠ, iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Gž-882/2023-2 od 24. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog sud u Splitu, poslovni broj P- 5163/2016-36 od 9. srpnja 2021., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pitanja.
Prijedlog tuženice se odbacuje u odnosu u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-882/2023-2 od 24. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5163/2016-36 od 9. srpnja 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluku broj Rev- 2034/2015 od 20. lipnja 2018., kao i praksu Ustavnog suda RH iz odluke broj U-III- 2886/2018 od 11. rujna 2019., a kao indikator važnosti istaknuta je i neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na odluku Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1286/2016 od 12. listopada 2016.
2. Pitanja koja je predlagateljica u prijedlogu naznačila glase:
"1. Je li sud ovlašten uzeti kao zakonit i pravovaljan nalaz i mišljenje sudskog vještaka u predmetu glede utvrđivanja postojanja sposobnosti za rasuđivanje prilikom sklapanja ugovora ukoliko sudski vještak koji je izradio svoje vještvo u konkretnom predmetu nekritički uzima kao istinito i vjerodostojno mišljenje koje je istaknuto prije više godina bez neposrednog pregleda navedene osobe te bez pribave zdravstvenog kartona za preminulu osobu;
2. Može li sud prilikom ocjene dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku, a glede sukoba mišljenja između iskaza sudskih vještaka i svjedoka, uključujući i iskaz javnog bilježnika čiji se iskazi u cijelosti podudaraju, prikloniti vjeru mišljenju sudskog vještaka koji nije pregledao pacijenta, a niti je pribavio njegov zdravstveni karton, samo zbog toga što ti svjedoci za razliku od vještaka nisu „kvalificirani“ za procjenu nečijeg duševnog stanja;
3. Može li se uzeti kao vjerodostojan iskaz odnosno nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju koji je izrađen u predmetu radi ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ukoliko sudski vještak nije pribavio svu potrebnu medicinsku dokumentaciju te ukoliko isti nije izvršio neposredan pregled pacijenta?“.
2.1. Ujedno predlagateljica ukazuje i na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
5. Naime, naznačenim pitanjima se u osnovi osporava pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova o tome da u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom u [adresa] 30. rujna 2008. između prednice tužiteljice NŠ kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja čija je ništetnost tražena u ovom postupku, ŽŠ nije bila sposobna za rasuđivanje i shvaćanje pa time ni za svjesno i voljno sklapanje tog pravnog posla. Pitanje sposobnosti za rasuđivanje i shvaćanje značenja i pravnog dosega zaključenja ugovora je činjenično pitanje koje ovisi od slučaja do slučaja. Naprijed spomenuti indikatori važnosti na koje predlagateljica upućuje ne ukazuju da su u istim činjeničnim okolnostima sudovi izveli drugačiji zaključak odnosno pružili nekoj stranci pravnu zaštitu drugačijeg sadržaja. Utoliko navedeni indikatori važnosti nisu odgovarajući naznačenom pitanju niti daju uporišta za zaključak da bi dopuštenjem revizije u odnosu na naznačena pitanja mogao biti ostvaren cilj revizije po dopuštenju, a to je ujednačavanje sudske prakse i na taj način osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Takva pitanja stoga nemaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a ZPP.
6. U opisanim je okolnostima prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredama temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava iz članka 14. Ustava RH, revizijski sud primjećuje da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao ni njegovim prilozima, posebno okolnosti da uz prijedlog nije dostavljena niti žalba protiv prvostupanjske presude, nema elemenata koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava na koje ukazuje predlagatelica, zato što iz priloga prijedloga ne proizlazi da je tuženica iscrpila dopušteni pravni put zaštite u odnosu na ovu povredu (sve i da ona jest učinjena) u smislu odredbe članka 387. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 389.a stavak 4. ZPP, pa se na nju ne može osnovano pozivati u ovom stadiju postupka kroz povredu temeljnih ljudskih prava.
8. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3., 4. i 5. ZPP u vezi s člankom 387. stavkom 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
