REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-276/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste Card Club d.d. Zagreb, Praška 5, OIB: 85941596441, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. tuženice RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Adnan Rizvić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji 2. tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6373/2016-2 od 27. rujna 2016., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu P- 12465/15-24 od 20. travnja 2016., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„I Usvaja se prijedlog za ponavljanjem postupka.
II Ukida se presuda zbog ogluhe donijeta dana 04. srpnja 2013.g. kao i rješenje suda od 17. listopada 2012.g.“.
2. Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je rješenje suda prvog stupnja i odbijen prijedlog 2. tuženika za ponavljanje postupka (toč. I.) te je naloženo 2. tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 625,00 kn.
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnio 2. tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsko rješenje, a podredno da ga ukine i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
8. Smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident naznačuje pitanje:
„Kada presuda postaje pravomoćna?“.
9. Obrazlažući razlog važnost naznačenog pitanja revident navodi da je pitanje važno jer pobijano rješenje odstupa od svih odluka koje su donesene na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, ali i od odluka svih drugih sudova. Pritom se 2. tuženik nije pozvao na konkretne i različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o naznačenom pravnom pitanju, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a. Naime, revident je uz reviziju dostavio znanstveni rad dr. sc. NŠ pod naslovom „Pravomoćnost odluka u parničnom postupku“ te kao razlog važnosti naznačenog pitanja 2. tuženik navodi „pogledati odluke na koje se poziva dr. NŠ“. Samim time, a ne pozivajući se u reviziji na odluke koje bi bile razlog važnosti postavljenog pitanja ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojeg bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Ako su u izvanrednoj reviziji samo izloženi razlozi u kojima revident, ne ukazujući na različitu praksu sudova, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP- a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
11. Iako već iz tog razloga revizija nije dopuštena valja ukazati da je odgovor na postavljeno pitanje sadržan u odredbi čl. 333. st. 1. ZPP-a i da je pobijano rješenje utemeljeno na pravnom shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u odluci Rev-x 759/12-2 od 1. listopada 2013. prema kojem u situaciji kad stranka prijedlog za ponavljanje postupka temelji na tvrdnji da joj nikada nije dostavljena presuda kojom je postupak završen (a što 2. tuženik tvrdi), presuda nije pravomoćna, ne postoje pretpostavke za ponavljanje postupka te je prijedlog nedopušten.
12. Slijedom navedenog, revizija 2. tuženika nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
