Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5457/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa punomoćnik Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu , protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. (OIB 22694857747), kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u [adresa], sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika BČ iz [adresa], OIB: OIB [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa punomoćnik Petra Smodlaka, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2685/2022-27 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2685/2022-27 od 27. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.981,48 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.656,38 EUR od 22. ožujka 2023, na iznos od 2.541,57 EUR od 27. listopada 2022., na iznos od 265,60 EUR od 27. listopada 2022. te na iznos od 517,93 EUR od 27. rujna 2024. sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.309,53 EUR sa zateznim kamatama od 27. rujna 2024. do isplate (točka I. izreke). Nadalje odbijen je zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i prvostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na raspravljanje pred drugim sucem pojedincem, podredno predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima tuženika te preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka na način da obveže tužitelja naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove. Zahtijeva i trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 408,76 EUR.

3. Navedenu presudu u cijelosti žalbom pobija i umješač na strani tuženika zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i prvostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovnu odluku odnosno, predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da sud u cijelosti odbije zahtjev tužitelja te ga obveže naknaditi umješaču trošak parničnog postupka uvećano za trošak žalbenog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

4. Žalbe tuženika i umješača su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć, troškove liječenja i troškove prijevoza radi liječenja, koju ukupnu štetu je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. svibnja 2020. u kojoj je sudjelovao kao vozač, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika.

6. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj dana 7. svibnja 2020. isključivom krivnjom osiguranika tuženika stradao u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobio tjelesne ozljede, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Tomislava Trajbara i dr. Gordana Makarića glede posljedica ozljeđivanja, kao životno logične i uvjerljive iskaze tužitelja i svjedoka TČ i tužiteljevu kalkulaciju troškova prijevoza radi liječenja, prvostupanjski sud obvezuje tuženika u cijelosti naknaditi zahtijevani iznos neimovinske i imovinske štete sve na način kako je to pobliže navedeno u točki 1. ovog obrazloženja.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno jest je li tužitelj u trenutku predmetne prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom te posljedično tome postoli li njegova suodgovornost nastanku štete. Sporan je osnov i visina zahtjeva, posebno zahtjeva za naknadom imovinske štete za troškove fizikalne terapije u iznosu od 265,60 EUR te troškove prijevoza radi liječenja u ukupnom iznosu od 2.541,57 EUR.

8. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja je utvrdio kako je tuženik u cijelosti odgovoran za naknadu štetu koju ju je tužitelj pretrpio kao vozač, odbijajući prigovor suodgovornosti zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, budući utvrđuje da su izostale ozljede glave, jer je tužitelj zadobio samo natučenje lica, a da je došlo do prijeloma u dijelovima grudnog koša i donjem dijelu tijela, što da je karakteristika korištenja pojasa u situaciji odbacivanja tužitelja vozilom unaprijed kako proizlazi iz dinamike nastanka štetnog događaja. Pri tome sud prvog stupnja odbija dokazni prijedlog tuženika za provođenje sudskomedicinsko prometnog vještačenja predložen na dokazivanje sporne okolnosti nevezivanja sigurnosnim pojasom.

9. Po stavu ovog suda drugog stupnja u situaciji kada su tuženik i umješač istaknuli prigovor suodgovornosti tužitelja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, na koju osporenu okolnost je tuženik još u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza kombiniranim sudskomedicinsko prometnim vještačenjem, a sud nema dovoljno stručnog znanja iz čl. 250. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) upuštati se u ocjenu sporne okolnosti - je li tužitelj u trenutku predmetne prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom, koja činjenica može biti od značaja za utvrđivanje njegove eventualne suodgovornosti, ovakav zaključak suda prvog stupnja, barem za sada, ne može se prihvatiti.

10. Naime, prema odredbi čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, vještačenje se određuje onda kada sud nema dovoljno stručnog znanja da bi koju pravno relevantnu činjenicu sam utvrdio ili razjasnio. U konkretnom slučaju činjenicu - je li tužitelj u trenutku štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom, na koju okolnost je bilo potrebno provesti predloženi dokaz kombiniranim sudskomedicinsko prometnim vještačenjem.

11. Nadalje, osnovano tuženik i umješač ističu da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i stoga što liječnik vještak dr. Gordan Makarić za potrebe vještačenja nije izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja.

12. Naime i po stavu ovog suda drugog stupnja radi ocjene je li zdravstveno stanje tužitelja u pogledu psihičkih poremećaja u cijelosti posljedica štetnog događaja ili je u nekom dijelu posljedica ranijih bolesti i poremećaja, obzirom da ne prileži medicinska dokumentacija o liječenju tužitelja po psihijatru nakon predmetne prometne nezgode, a vještak dr. Gordan Makarić je prilikom usmenog očitovanja izjavio da se ranije psihičke tegobe ne mogu isključiti bez uvida u zdravstveni karton, potrebno je pribaviti zdravstveni karton tužitelja te pozvati spomenutog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja. Naime, činjenica jesu li psihičke tegobe posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi je bitna u pogledu utvrđivanja visine naknade neimovinske štete.

13. U odnosu na osporene troškove liječenja u privatnoj ustanovi valja reći da hoće li sud u konkretnom slučaju priznati oštećeniku pravo na naknadu troškova liječenja izvan sustava HZZO uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

14. Naime, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je pravo neposrednog oštećenika da od osobe koja ga je ozlijedila ili mu narušila zdravlje zahtijeva naknadu troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja priznao tužitelju troškove na ime liječenja u iznosu od 265,60 EUR, jer se radi o troškovima fizikalne terapije, koji trošak je bio nužan i opravdan te je nastao u svezi liječenjem i dakle bio potrebiti tužitelju, o čemu su se jasno očitovali i liječnici vještaci. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužitelj u liječenju posljedica ozljeđivanja doista provodio fizikalnu terapiju u više ciklusa, te je za primijetiti da potražuje naknadu štete samo za fizikalnu terapiju u travnju i svibnju 2021. Nastavno valja reći da nije osnovan žalbeni navod umješača da bi zatezne kamate na taj trošak liječenja tekle od presuđenja pri čemu se poziva od odluku VSRH poslovni broj Rev- 536/23. U odnosu na ovaj trošak liječenja za ukazati je da se radi o imovinskoj novčanoj šteti (prema računima koji prileže spisu) u kojem slučaju tužitelj osnovano zahtjeva na taj iznos plaćanje zateznih kamata od utuženja. U odnosu na spomenutu revizijsku odluku, za ukazati je da se u tom postupku radilo o suđenim troškovima liječenja i prijevoza radi liječenja visina koji je utvrđivana prema kriterijima u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, a što ovdje nije slučaj jer se radi o imovinskoj novčanoj šteti.

16. U odnosu na zahtijevanu imovinsku štetu za troškove prijevoza radi liječenja, u smislu gore citirane odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a ovaj sud prihvaća stav suda prvog stupnja da tužitelj temeljem navedene odredbe ima pravo na naknadu imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja.

17. Sud prvoga stupnja u vezi ovog dijela tužbenog zahtjeva u obrazloženju navodi (10.2 obrazloženja) da se životno prihvaća da se radilo o prelaženju gotovo 9500 km i da bliski srodnici tužitelja to nisu dužni raditi besplatno. No sud je propustio utvrditi činjenicu prijeđene kilometraže radi prijevoza tužitelja na pojedinim relacijama koju je tužitelj taksativno naveo i zbrojio u specifikaciji troškova koju je priložio spisu, iako su tuženik i umješač tijekom postupka osporavali udaljenosti u prijeđenim kilometrima koje je tužitelj naveo u toj kalkulaciji te se stoga ne može prihvatiti zaključak suda da je životno prihvatljivo da se radilo o prelaženju gotovo 9500 km. Isto sud prvog stupnja ne daje razloge o tome zašto u cijelosti priznaje troškove prijevoza od adrese stanovanja brata tužitelja iz [adresa] (ili tužiteljevog nećaka) do prebivališta tužitelja u [adresa] pa nadalje do tužiteljevog liječnika i za cijeli pravac unazad sve do adrese prebivališta tužiteljevog brata ili nećaka, a navedeno tim više što iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je bila dostupna usluga taxi prijevoza i da ju je ponekad koristio za istu svrhu, a i neposredno nakon ozljeđivanja je sam osobnim vozilom išao kod liječnika što je vidljivo iz kalkulacije ovih troškova.

18. U smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza radi liječenja, no po stavu ovog suda drugog stupnja taj trošak je potrebno ograničiti na relacije od mjesta prebivališta tužitelja do liječnika i istim pravcem nazad.

19. Nadalje po stavu ovog suda drugog stupnja troškovi prijevoza tužitelja radi konzultacija sa odvjetnikom koji ima kancelariju u Zagrebu (vjerojatno radi ostvarivanja naknade štete iz predmetnog štetnog događaja), kao i prijevoza u policijsku postaju nisu troškovi koje tužitelj može zahtijevati primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

20. Obzirom na sve navedeno budući prvostupanjski sud nije za to adekvatnim dokaznim sredstvom – kombiniranim sudskomedicinsko prometnim vještačenjem utvrdio činjenice koje su odlučne u primjeni odredba iz čl. 1092. u vezi sa čl. 1106. ZOO-a, stoga je u nastavku postupka potrebno ovaj propust otkloniti i utvrditi sve okolnosti nastanka ove prometne nezgode. Također prvostupanjski sud nije na pravilan način raspravio zahtjev tužitelja za isplatu s osnova troškova prijevoza radi liječenja, kao i opseg trajnih posljedica predmetnog ozljeđivanja pa je s tim u vezi činjenično stanje, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

21. Zbog navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U ponovljenom postupku, sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, razmotriti će žalbene navode tuženika i umješača te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

23. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić