Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1019/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Nade Kolega iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Klaudia Šopić, odvjetnica u Zadru, protiv 1. tuženika Pere Kolege iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice Ksenije Kolega iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tihana Gregov, odvjetnica iz Zadra, radi nevaljanosti ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2747/2019 od 13. listopada 2023., ispravljeni rješenjem tog suda poslovni broj P- 2747/2019 od 15. prosinca 2023. i žalbi tužiteljice protiv rješenja tog suda poslovni broj P-2747/2019 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2747/2019 od 13. listopada 2023., ispravljeni rješenjem tog suda poslovni broj P- 2747/2019 od 15. prosinca 2023. i predmet se vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II. Odbija se žalba tužiteljice Nade Kolega iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 2747/2019 od 15. prosinca 2023.

III. Ostavljeno je da se o trošku nastalom žaliteljici u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

U odnosu na presudu i rješenje P-2747/209. od 13. listopada 2023.

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da nije pravno valjan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju sklopljen 19. siječnja 2018., između Ljubomira Kolege kao darovatelja i 1. tuženika kao daroprimca, koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Silvane Grdović iz Zadra 1. veljače 2018., pod brojem OV 1173/18.

Prvostupanjskim rješenjem sadržanim u nastavku te presude naloženo je tužiteljici da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 945,65 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženici osporavaju osnovanost žalbe i predlažu da drugostupanjski sud potvrdi žalbom pobijanu presudu

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja je, pozivom na čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), odbio tužben zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je pokojni prednik stranaka u vrijeme sastavljanja i ovjere ugovora o darovanju bio sposoban shvatiti značenje ugovora koji je potpisao.

6. Nezadovoljna takvom odlukom tužiteljica navodi da sud odluku temelji na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, bez da je proveo i ocijenio ostale dokaze koje je odlučio provesti i bez da je dao razloge za odluku da ne provodi ni jedan drugi dokaz. Smatra da činjenica da se pokojni nije liječio kod psihijatra ne isključuje sama po sebi mogućnost i pravo tužiteljice da dokazuje drugim dokazima istinitost svojih činjeničnih navoda na kojima temelji tvrdnju o nemogućnosti pokojnog da pravilno rasuđuje. Ustraje i na tvrdnjama da provedenim psihijatrijskim vještačenjem nije dan odgovor na činjenice na kojima temelji tvrdnju o nemogućnosti pokojnog da pravilno rasuđuje, osobito jer da je i sam vještak naveo da ne ulazi u njegovu domenu dati mišljenje jesu li druge bolesti utjecale na mogućnost rasuđivanja kod pokojnog prednika stranaka.

7. Navodima žalbe osnovano se ukazuje na postojanje povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 354. st. 2. točka 11. tog Zakona, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

8. Tužiteljica navodima tužbe ističe da pokojni nije bio u mogućnosti razumjeti značenje i posljedice sklapanja predmetnog ugovora i to jer da je u vrijeme potpisivanja bio star 91 godinu, da je bio dementan, da se gubio, da nije vidio i da je slabo čuo te da se nije mogao niti sam brinuti o sebi zbog čega je bio smješten u Dom Preko još 11. rujna 2016. Dakle, to su činjenice istinitost kojih tužiteljica treba dokazati kako bi njezin zahtjev bio prihvaćen (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

8.1. Radi dokazivanja tih činjenica tužiteljica je u tužbi predložila provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, saslušanjem stranaka i svjedoka RŠ te uvidom u zdravstveni karton pokojnog, dok je na pripremnom ročištu održanom dana 1. lipnja 2022. predložila provesti i dokaz saslušanjem obiteljske liječnice pokojnog. Sud je na tom ročištu prihvatio sve te dokazne prijedloge, kako njezine, tako i one koje su predložili tuženici u odgovoru na tužbu.

9. Od svih dokaza koje su stranke predložile provesti, kako se pravilno ističe i u žalbi, sud prvog stupnja pribavio je zdravstveni karton pokojnog i medicinsku dokumentaciju te je proveo vještačenje po vještaku psihijatrijske struke. Međutim ti dokazi i po shvaćanju ovoga suda nisu dali odgovor o istinitosti činjeničnih tvrdnji koje je iznijela tužiteljica. Ovo jer vještak psihijatrijske struke u nalazu i mišljenju nije niti dao mišljenje o utjecaju zdravstvenog stanja kako ga tužiteljica činjenično opisuje na mogućnost rasušivanja pokojnog prednika stranaka, pa u takvoj situaciji nije bilo mjesta tužiteljici onemogućiti da svoje tvrdnje dokazuje drugim dokazima.

10. Sud ispušta iz vida da tužiteljica nije tvrdila da je pokojni imao neku psihijatrijsku bolest od koje se liječio (a vještak se referira samo u odnosu na nepostojanje takvih bolesti), već tvrdi da je pokojni bio dementan, da se gubio, da nije vidio i da je slabo čuo te da se nije mogao niti sam brinuti o sebi zbog čega je i bio smješten u Dom Preko još 11. rujna 2016. te dokazivanjem tih činjenica želi uvjeriti sud da pokojni nije bio sposoban za rasuđivanje.

11. Dakle, nalazom i mišljenjem na kojem sud temelji odluku uopće nije odgovoreno na istinitost činjeničnih navoda na kojima se temelji tužba, a niti je sam sud u pobijanoj odluci išta drugo konkretno i jasno obrazloženo, izvan pozivanja na nalaz i mišljenje vještaka, rekao o istinitosti tih činjeničnih navoda.

12. U takvim okolnostima ovaj sud ocjenjuje da je žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. u vezi s čl. 354. st. 1. te čl. 8. i 220. ZPP-a ostvaren time što sud nije proveo dokaze koje je odlučio provesti, a u konkretnom slučaju nije bilo zapreke da se, s obzirom na ishod psihijatrijskog vještačenja, postojanje činjenica na kojim se temelji tužba dokazuje drugim dokazima koje je sud odredio, ali ih nije proveo.

13. Time se ujedno izostali i razlozi o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), što je dovelo do toga da ovaj sud ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalno prava.

14. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a te će sud u novoj glavnoj raspravi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom i donijeti će novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

15. Odluka o troškovima ukinuta je jer za sada uspjeh stranaka nije poznat (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

16. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U odnosu na rješenje poslovni broj P-2747/2019 od 1. prosinca 2023.

17. Tim prvostupanjskim rješenje ispravljeno je rješenje poslovni broj P-2747/2019 od 13. listopada 2023. na način da u izreci umjesto riječi „tuženici“ pravilno imati stajati „tuženicima“.

18. Protiv tog rješenja žali se tužiteljice pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a i predlaže da drugostupanjski sud uvaži njezinu žalbu.

19. Žalba nije osnovana.

20. Donoseći pobijano rješenje sud nije počinio ni jednu od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, a tuženici neosnovano iznose i ostale žalbene razloge.

21. Nesporna je činjenica da je na tuženoj strani dvoje tuženih i da je njima, kako je sud i obrazložio, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, pripalo pravo na naknadu troška jer su uspjeli u ovom postupku u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, a to proizlazi i iz obrazloženja pobijane odluke. U takvoj situaciji je, i po shvaćanju ovoga suda, kod pisane izrade otpravka rješenja kojim je odlučeno zahtjevu za naknadu troškova postupka, došlo do očite greške u pisanju na način da je sud naložio tužiteljici da tuženici, umjesto tuženicima naknadi trošak u iznosu koji ime je dosuđen.

22. Time, suprotno navodima žalbe, takvim ispravkom sud niti je odlučio drugačije niti se stavio u ulogu žalbenog suda pa je stoga ova prvostupanjska odluka potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević