Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5752/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković & Šanjug u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje svetice 48, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Danko Drakulić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn- 27/2021-56 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PL iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-27/2021-56 od 31. listopada 2024., u dijelu pod točkom II. izreke u cijelosti te pod točkom III. izreke u dijelu kojim zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 683,18 eura.

II. Odbija se žalba tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje svetice 48 kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-27/2021-56 od 31. listopada 2024., u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja PL iz [adresa] i tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje svetice 48 za naknadu troškova nastalih ih podnošenjem žalbi kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 1.750,00 eura, na ime nenovčane imovinske štete iznos od 46,46 eura i na ime imovinske štete iznos od 5.312,50 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2021. do isplate po stopi kako je navedeno u izreci te odluke (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete za iznos od 1.750,00 eura, na ime nenovčane imovinske štete za iznos od 46,46 eura i na ime imovinske štete za iznos od 5.312,50 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2021. do isplate po stopi kako je navedeno u izreci te odluke (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 683,18 eura (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom II. izreke u cijelosti te pod točkom III. izreke u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 683,18 eura žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žalbom pobija tuženik, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odbije kao neosnovan i da shodno tome preinači odluku o troškovima parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva trošak nastao mu podnošenjem žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske, nenovčane imovinske i imovinske štete jer je, nakon ocjene dokaza, utvrdi da postoji doprinos tužitelja šteti koju trpi od 50%, pri čemu je visinu sud temelji na nalazima i mišljenima vještaka liječnika i prometnog vještaka, a u smislu primjene materijalnog prava svoju odluku temelji na odredbama sadržanim u čl. 1067. st. 3. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) te čl. 10. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Nar. nov. broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje: ZSPC).

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane odluke ovaj je sud ocijenio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. Ocijenjeno je i da se neosnovano navodima žalbi stranaka ukazuje na postojanje povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima stranaka u tom dijelu pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske odredbe.

8. Ovaj je sud ocijenio da nije osnovano pozivanje stranaka niti na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. ZPP-a.

9. Slijedom toga žaliteljima valja odgovoriti da je po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je u trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj upravljao traktorom (koje vozilo je opasna stvar), da je kontrolu nad vozilom izgubio u trenutku kada je brzinom od 33,2 km/h prešao preko ležećeg policajca (koji je opasan predmet), koja prepreka nije bila označena bojom crtama usmjeravanja, ali su prije te prepreke bili postavljeni znak ograničenja brzine od 40 km/h i znak kojim se vozače upozorava na postavljenu izbočenu na cesti te da je tužitelj, da je obratio pozornost na prometni znak kojim ga se upozorava na nailazak na „ležećeg policajca“, koji je bio postavljen na dovoljnoj udaljenosti od nailaska na tu prepreku, imao dovoljno vremena prilagoditi brzinu kretanja kako bi na siguran način prešao preko iste. Subjektivnom i parcijalnom analizom provedenih dokaza koja proizlazi iz žalbi stranaka pravilnost utvrđenja tih odlučnih činjenica nije dovedena u sumnju.

9.1. Na temelju tih činjenica sud prvoga stupnja izvodi pravilan zaključak da postoji jednak doprinos stranaka nastaloj šteti. Ovo jer tuženik nije u cijelosti pravilno označio prepreku na cesti (nije ju označio bojom, ali je postavio znak upozorenja nailaska na ležeću prepreku) i jer tužitelj, unatoč postojanju prometnog znaka i svijesti da upravlja opasnom stvari, nije prilagodio brzinu kretanja na način da upravlja brzinom pri kojoj će sigurno savladati prepreku na koju je naišao. Pri tome doprinos tužitelj nije ništa manji iako se kretao brzinom manjom od najviše dozvoljene na mjestu kretanja. Ograničenje brzine kretanja ni na koji način ne isključuje obvezu vozača da brzinu i dodatno smanji ako to zahtijevaju uvjeti na cesti, a tužitelj, jer nije obraćao pozornost na prometne znakove takvu pažnju nije primijenio. Isto tako, okolnost da je istom cestom, istoga dana tužitelj prošao i ranije i da nije bilo ležeće prepreke na cesti, nije okolnost koja bi umanjila njegov doprinos. Tužitelj u svakom trenutku, koliko god dobro poznaje cestu i koliko god njome prolazi, mora uvijek obraćati pažnju na promjene na cesti i na novopostavljene prometne znakove, jer je to jedini pristup kako bi vožnja bila sigurna.

10. Dalje valja reći da se navodima žalbe ne osporavaju ozljede koje je tužitelj zadobio, činjenica da nakon provedenog liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice, ali da je tužitelj pretrpio bolove i straha u intenzitetu i trajanja kako je navedeno pod točkom 32. obrazloženja pobijane presude te da je kod tužitelja zaostalo, povremeno vidljivo naruženje srednjeg stupnja. Sporna je samo visina naknade štete koja je priznata tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, ali, s obzirom na navode žalbi, samo s obzirom jer tužitelj smatra da nema njegova doprinosa i da mu stoga pripada puni iznos naknade štete, a tuženik jer smatra da je za štetu isključivo odgovoran tužitelj.

10.1. S obzirom da ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja o doprinosu tužitelja šteti koju trpi u visini od 50%, o čemu je bilo prethodno riječi to navodima žalbe u ovom dijelu visina iznosa dosuđene naknade štete također nije dovedena u pitanje. Naprotiv, iz činjenica na temelju kojih je sud odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva, vodeći se pri tome (sadržajno i izrijekom) propisanim čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1046. u vezi s čl. 1100. ZOO-a, sud prvoga stupnja pravilno je ocijenio koji iznos predstavlja pravičnu novčanu naknade štete, te je od istog tužitelju pravilno dosudio ½ s obzirom na njegov doprinos šteti koju trpi (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

11. Navodima žalbi stranaka nisu u pitanje dovedene niti činjenice koje se tiču duljine vremena kroz koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć, kao niti visina cijene sata tuđe pomoći (4,65 eura), a niti su u pitanje dovođene činjenice na kojima se temelji odluka o nastanku imovinske štete i visini iste. I u ovom dijelu visina se pobija samo s obzirom na utvrđeni doprinos, u istom smislu kao glede neimovinske štete.

11.1. Slijedom toga, nakon što je presudu i u tom dijelu ovaj sud ispitao unutar tih navoda žalbe i čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocijenjeno je da odluka suda prvoga stupnja, u smislu primjene materijalnog prava zakonita i u ovom dijelu.

12. Odluka o zateznim kamata pravilna je u smislu čl. 29. st. 2. u vezi s čl. 1103. i čl. 1086. ZOO-a, budući da nije sporno da je šteta po svim utuženim osnovama bila dospjela u trenutku kada se tužitelj obratio tuženiku za naknadu štete (21. siječnja 2021.).

13. Zbog navedenog je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

14. Odluka o troškovima navodima žalbe ne pobija se obrazloženo pa je stoga, imajući na umu propisano čl. 365. st. 2. ZPP-a, također ocijenjena pravilnom i zakonitom i kao takva je potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

15. Odluka o zahtjevima stranka za naknadu troška žalbi temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević