Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1229/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici KA, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367 iz Zagreba, Radnička cesta 41, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13511/19-19 od 22. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13511/19-19 od 22. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - izjave o suglasnosti zapljene ovjerene po javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem Ov-14736/07 od 30. listopada 2007.

II Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o. naknaditi tužiteljici ŽA parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2022. do isplate u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene odluke, žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji su zaplijenjeni u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave-zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Biserku Lovrić pod brojem Ov-14736/07 od 30. listopada 2007., a koji zahtjev temelji na činjenici da da je zaključkom suda poslovni broj Ovr-3778/19 od 3. prosinca 2019. upućena na pokretanja parnice iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/ 22 – dalje u tekstu; OZ), dakle zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li je nastupila zastara.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. stavka 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostatci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točke 11. ZPP na koju upire tužiteljica.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom utvrdio:

- da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije(dalje: FINA) radi naplate od tužiteljice tražbine temeljem zadužnice - Izjave o suglasnosti zapljene od 29. listopada 2007. ovjerene po javnom bilježniku Biserki Lovrić pod brojem Ov-14736/07 prema zahtjevu 14. listopada 2019. (list 11 i 13 spisa);

- da prema specifikacije tražbina ista se odnosi na potraživanje glavnice u iznosu od 9.105,12 EUR odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 67.599,96 kn, dospjelih redovnih kamata u iznosu od 877,12 EUR (6.512,05 kn) i dospjelih zateznih kamata u iznosu od 4.345,27 EUR (32.261,03 kn);

- da je u specifikaciji navedeno da su Dodatkom II. Ugovoru o cesiji broj S024/2014 od 6. lipnja 2014. sva prava iz ovršnih isprava prenesena na tuženika od strane

Societe generale - Splitska banka d.d.;

- da je tužiteljica zaključkom istog suda posl.br. Ovr-3778/19-2 od 3. prosinca 2019. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave

- Izjave o suglasnosti zapljene ovjerene po javnom bilježniku biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem Ov-14736/07 od 30. listopada 2007. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a;

- da je predmetna Izjava izdana po tužiteljici kao sredstvo osiguranja radi naplate tražbine banke iz Ugovora o kreditu br. 60645/07, koji je ista sklopila u svojstvu korisnice kredita sa kreditorom Societe Generale - Splitska banka d.d.,

- da iz dokumentacije FINE odnosno zahtjeva za zapljenu računa od 5. rujna 2011. i 4. listopada 2011. proizlazi da je raniji vjerovnik, kreditor Societe Generale - Splitska banka d.d. istima zatražila naplatu tada dospjelih iznosa tj. iznosa od 726,69 EUR, po Izjavi o suglasnosti zapljene br. Ov-14736/07,odnosno 12.455,32 kn, koji iznos je naveden u zahtjevu od 5. rujna 2011., koji je podnesen po drugoj, a ne predmetnoj Izjavi o suglasnosti zapljene, tj. po onoj ovjerenoj pod br. O-14735/07;

- da iz očitovanja FINE od 25. listopada 2021. proizlazi da je ista prestala s izvršavanjem osnova za plaćanje br. OV-14735/07 i OV-14736/07 temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine br. 68/18“),

- da sve i da je do isknjiženja zbog nemogućnosti naplate došlo još 2011. i nakon čega je rok zastare ispočetka počeo teći sukladno čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje u tekstu: ZOO) desetogodišnji zastarni rok do dana podnošenja predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu odnosno 14. listopada 2019. nije protekao, pa se nisu ispunile pretpostavke iz čl. 50. st. 1. toč. 11. ZOO za proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenom;

- da u situaciji kada bi se i trebao primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, tužiteljica nije dokazala da je isti protekao od isknjiženja osnove po prethodnom pokušaju naplate po istoj Izjavi, do dana podnošenja spornog zahtjeva za izravnu naplatu;

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da zastara nije nastupila te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice primjenom odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a i čl. 233. ZOO-a u vezi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a odlučio na navedeni način.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev nije osnovan je pravilan iz razloga kako će to biti nastavno obrazloženo.

13. Prvenstveno, vezano za primjenu roka zastare, potrebno je reći da na predmetnoj Izjavi o suglasnosti radi naplate dospjele tražbine temeljem Ugovora o kreditu koji je odobren u iznosu od 15.500,00 eura, tužiteljica ovjerila potpis kod javnog bilježnika Biserke Lovrić pod br. Ov-14736/07 dana 30. listopada 2007.

Dakle, navedena zadužnica nije solemnizirana kod javnog bilježnika.

Jednako tako, Zahtjev za izravnom naplatom temeljem navedene zadužnice podnijet je FINI 17. listopada 2019. (list 11 spisa).

14. Međutim, ovdje se ukazuje da je i prije podnošenja navedenog Zahtjeva 17. listopada 2019., bio podnesen Zahtjev za izravnom naplatom temeljem navedene zadužnice OV-14735/07 dana 4. listopada 2011. (list 113 spisa).

U odnosu na žalbene navode da nije utvrđeno kada je navedeni Zahtjev od 4. listopada 2011. bio urudžbiran, valja reći da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi Zahtjev bio podnesen drugog datuma.

15. Vezano za naprijed navedeno, ukazuje se da zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., kao i tražbine na kojima je tuženik samo ovjerio svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, zastarijevaju za pet godina, dok u situaciji kada je zadužnica sastavljena u obliku javnobilježničkog akta tražbina zastarijeva za 10 godina.

16. Naime, tražbine iz zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., kao i tražbine na kojima je tužiteljica samo ovjerila svoj potpis i koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, zastarijeva za pet godina prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela poslovni broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018, dok u situaciji kada je zadužnica sastavljena u obliku javnobilježničkog akta tražbina zastarijeva za 10 godina na temelju odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a.

17. Dakle, predmetna zadužnica nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku, stoga se primjenjuje opći rok zastare od pet godina iz čl. 371. ZOO/91 odnosno sada čl. 225. ZOO-a te nema mjesta primjeni roka zastare od 10 godina kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud.

18. Nadalje, u odnosu na žalbene navode potrebno je reći da dopisa FINA-e od 18. listopada 2021. proizlazi da je FINA prestala sa izvršenjem osnova za plaćanje broj OV-14735/07 i OV-14736/07 temeljem članka 12. ZOPNS-a i da po predmetnim osnovana nije bilo naplate (list 104 spisa).

Iz navedenog dopisa proizlazi da je 17. listopada 2019. osnova broj OV-14736/07, dakle, predmetna zadužnica ponovno, na zahtjev vjerovnika, evidentirana u očevidniku osnova za plaćanje time da je ista djelomično naplaćena sukladno specifikaciji.

19. Jednako tako, kako je to već navedeno tuženik je podnio već ranije i Zahtjev za zapljenu računa na temelju Izjave o zapljeni plaće i računa da 4. listopada 2011. (list 113 spisa).

20. Dakle, predmetna zadužnica je podnijeta prema Zahtjevu 4. listopada 2011. i 17. listopada 2019.

21. Prema odredbi čl. 388 ZOO/91 kao i čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom dugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Nadalje, odredbom čl. 392 st. 1. ZOO/91 propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa.

Dakle, podnošenje zadužnice na naplatu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa prekida zastaru u smislu naprijed navedenih odredbi te isti traje sve do kada je FINA prestala sa izvršavanjem ovrhe po istoj.

22. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te imajući u vidu naprijed navedeni dopis FINE od 25. listopada 2021., potrebno je reći da rezultata provedenog postupka proizlazi da tužiteljica na kojoj je teret dokaza da je tražbina u zastari, nije adekvatnim dokaznim sredstvom i na pouzdan način dokazala kada je bilo isknjiženje po prethodnom pokušaju naplate i s time u vezi kada je zastara počela ponovno teći, a koja činjenica je odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Stoga, obzirom na navedeno kako tužiteljica nije dokazala da je predmetno potraživanje u zastari, to je zahtjev tužiteljice nije osnovan.

24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno članka 375. stavka 1. ZPP.

25. Suprotno tvrdnji tužiteljice odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene, te je pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

26. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i visini troškova (članak 155. ZPP) te sukladna Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje: Tarifa) pa su žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

27. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njezin teret ( čl. 154. st. 1. ZPP).

28. Stoga, iz navedenih razloga valjalo je na temelju članka 368. st. 2. ZPP odlučiti kao u stavku I. izreke, te čl. 166. st. 1. ZPP kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske izreke presude.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej