Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4922/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivani Mikić Brezović, odvjetnici iz Zaprešića, protiv tuženika CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Barun, odvjetniku iz Zaprešića, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Pn-28/2022-25 od 9. srpnja 2024., na sjednici vijeća 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Pn-28/2022-25 od 9. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama 1., 2. i 4. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
"I. 1. Nalaže se tuženiku CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.331,17eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.680,22eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
3. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 72,13eur sa zateznom kamatom od 14. rujna 2021. i za zateznu kamatu na iznos 3.331,17eur od 14. rujna 2021. do 8. srpnja 2024.
4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.“
2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama 1., 2. i 4. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti odluku u pobijanom dijelu, a istu podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede postupka, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete za ukupno 42 posječena stabla u njezinu vlasništvu, a koja je tuženik posjekao i odvezao 14. rujna 2021. te ranije neodređenog dana, 2020., u ukupnom iznosu od 32.231,10 kuna / 4.277,80 eura.
6. Tuženik u žalbenom postupku osporava dosuđeni iznos od 2.933 ,00 eura (od ukupno dosuđenih 3.331,17 eura) koji se odnosi na sječu stabala učinjenu prije 14. rujna 2021. odnosno tijekom 2020. -2021. godine, a za što tuženik i tijekom prvostupanjskog i tijekom žalbenog postupka osporava da bi ih on posjekao. Tuženik žalbom ne osporava iznos od 398,17 eura, a koji se odnosi na 12 stabala koje je on dao posjeći 14. rujna 2021.
7. U predmetnom postupku nije sporno:
- da je tuženik 14. rujna 2021. prouzročio štetu u šumi koja je u vlasništvu i posjedu tužiteljice, na nekretnini zkč. [katastarska čestica], šuma dol. [adresa] u [adresa], površine 890 čhv, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je tuženik vlasnik susjednog zemljišta, nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],
- da je IZ po nalogu tuženika 14. rujna 2021. posjekao i odvezao 12 stabala iz šume u vlasništvu tužiteljice,
- da su preostala stabla obuhvaćena tužbom posječena prije 14. rujna 2021.,
- da je tužiteljica tuženiku uputila opomenu pred tužbu 26. listopada 2021. sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 16.200,00 kuna / 2.150,10 eura zbog sječe cca. 40 stabala u vlasništvu tužiteljice dana 14. rujna 2021. i unazad par godina, pozivajući pri tom tuženika da uplatu traženog iznosa izvrši bilo putem svoga odvjetnika ili, putem odvjetnika tužiteljice (str. 39.-40. spisa).
8. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik 14. rujna 2021., kao i ranije, svojom krivnjom (nepažnjom) tužiteljici učinio štetu sječom ukupno 41 stabla, a koja šteta iznosi 3.331,17 eura te je tužbeni zahtjev utvrdio djelomično osnovanim.
9. Ovaj sud prvenstveno otklanja žalbene navode da bi se u postupku radilo o nedopuštenoj preinaci zbog promjene činjenične osnove iz tužbe, koji prigovor žalitelj temelji na tome da je tužiteljica tek nakon zaključenja prethodnog postupka navela da je do sporne sječe šume došlo i tijekom 2020. Točno je da tužiteljica u tužbi navodi da se radi o sječi 14. rujna 2021., međutim, navodi se da se radi o sječi ukupno 42 stabla, za koje se zahtijeva ukupan utuženi iznos i glede čega nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Uz to, uz samu tužbu tužiteljica prilaže nalaz i mišljenje vještaka (str. 5.-21. spisa) u kojem je navedeno da se radi o 42 posječena stabla, a zaostali panjevi pripadaju sječi staroj 1-2 godine. Kako je tužba podnesena 1. ožujka 2022., a taj nalaz i mišljenje sačinjen 6. veljače 2022., iz navedenog je jasno da se radi o iznošenju činjenica sječe stabala koja je učinjena i 14. rujna 2021., ali i ranije. Osim toga, u opomeni pred tužbu od 26. listopada 2021. (str. 39. -40. spisa), tužiteljica je navela kako zahtijeva naknadu štete za sječu cca. 40 stabala od 14. rujna 2021. i unazad par godina.
10. Prema čl. 191. st. 1. ZPP-a, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a prema čl. 191. st. 3. ZPP-a, tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Kako se u konkretnom slučaju samo radi o dopuni navoda tijekom dokaznog postupka koji su već sadržani u prilozima tužbe, a zbog kojih nije došlo do promjene samog tužbenog zahtjeva, niti u pogledu potraživanog iznosa, niti u pogledu broja stabala za koje tužiteljica potražuje naknadu, ne radi se o preinaci tužbe.
11. Daljnjim žalbenim navodima tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje i ocjenu dokaza u vezi činjenice tko je posjekao stabla tužiteljice koja su nesporno posječena prije 14. rujna 2021., odnosno tijekom 2020. i 2021. U odnosu na navedeno, sud je saslušao svjedoke i na temelju njihovih iskaza pravilno utvrdio da je tuženik, odnosno da je po njegovu nalogu, šuma u vlasništvu tužiteljice sječena i ranije.
12. Svjedok ŠZ, susjed tužiteljice, kazao je da je on i ranije, tijekom 2020.-2021., viđao tuženika kako sječe šumu tužiteljice, odnosno da je po nalogu tuženika, a bez znanja i odobrenja tužiteljice, šumu tužiteljice sjekao, izvlačio i rezao trupce svjedok AZ. Svjedok ČZ kazao je da su on i tužiteljica prigovorili tuženiku da sječe tuđu šumu, i to kako 14. rujna 2021., tako još i 2020. kada su dobili dojavu o sječi svoje šume od svjedoka ŠZ i kada su bila posječena još i stabla hrasta i obične bukve u znatno većoj količini nego kritične zgode, no da im je tuženik uzvraćao da je to njegova šuma. Isto proizlazi i iz iskaza JZ, prema čijim je spoznajama, koje on i tužiteljica crpe od svjedoka OZ, tuženik i 2020. posjekao stabla hrasta i obične bukve u znatno većoj količini. Konačno, da je tužiteljica svoju šumu zadnji puta sjekla 2018. u količini od 7-8 stabala, i to na suprotnoj strani šume.
13. Navedene je iskaze sud cijenio uvjerljivim i životno logičnim, a navode o tome da je upravo tuženik taj koji je i prije događaja od 14. rujna 2021. sjekao u šumi u vlasništvu tužiteljice potvrđuje i nesporna činjenica da je tuženik u rujnu 2021. bio u zabludi glede činjenice u čijem je vlasništvu dio šume gdje je naložio sječu. I sam tuženik je to potvrdio kad je na ročištu kazao da je 14. rujna 2021. bio u uvjerenju da sječe u svojoj šumi koju je naslijedio od svoje majke umrle prije tri godine, a upravo zbog te zablude tuženika u vezi vlasništva čestice odnosno linije međe, stranke su nakon nesporne sječe 14. rujna 2021. provele geodetsko iskolčenje.
14. Navedeni iskazi svjedoka sukladni su tvrdnjama tužiteljice na kojima temelji tužbeni zahtjev te je sud na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, pravilno zaključio da je tužitelj, kako 14. rujna 2021., tako i ranije tijekom 2020. i 2021., sjekao stabla u šumi u vlasništvu tužiteljice.
15. Materijalno pravo iz čl. 1045. st. 1. i 2., 1046., 1049., 1085. i 1089. st. 1. i 2. te čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) je pravilno primijenjeno te je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi nastalu štetu, s time da navedenom tuženik određeno i ne prigovara.
16. Odluku o troškovima tuženik pobija ističući da je sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je on već u odgovoru na tužbu te prije podnošenja tužbe priznao iznos štete od 398,17 eura, odnosno djelomično priznao tužbeni zahtjev. Ovim žalbenim navodom tuženik sadržajno ističe da je trebalo primijeniti odredbu čl. 157. ZPP-a, kojom je propisano da, ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.
17. Međutim, u predmetnom postupku tuženik nije dostavio dopis od 13. listopada 2021., a za koji navodi da je izvansudski predložio djelomično podmiriti zahtjev tužiteljice, a niti je, u skladu s opomenom pred tužbu tužiteljice, platio tužiteljici visinu štete koju priznaje, što znači da, osim što je dao povoda tužbi, njegova novčana obveza nije prestala. Nadalje, tuženik je priznao kao nesporan iznos od 398,17 eura, dok je tijekom postupka kao sporan ostao iznos od 3.879,63 eura, od ukupno potraživanih 4.277,80 eura. Ovaj sud ističe da u konkretnim okolnostima, zbog vođenja parnice i u odnosu na priznati iznos od 398,17 eura, tuženiku nisu nastali dodatni troškovi u smislu poduzimanja kakvih dodatnih procesnih radnji jer bi po redovitom tijeku stvari u odnosu na preostali sporni iznos, radi utvrđenja činjeničnog stanja bile potrebne iste radnje, u istom broju i opsegu (podnošenje tužbe, odgovora na tužbu, podnesaka, vještačenja, pristupa ročištima). Ujedno se ističe da uzimanjem u obzir priznatog iznosa (primjenom čl. 157. ZPP-a, ili eventualnom djelomičnom presudom zbog priznanja prema čl. 329. st. 1. ZPP-a) ne bi došlo do promjene tarifnog razreda iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023, dalje: Tarifa). Slijedom navedenog, nije osnovan navedeni žalbeni navod da je takvo djelomično priznanje trebalo uzeti u obzir pri odmjeravanju troškova postupka.
18. Kako je odluka suda o parničnom trošku donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarife, istu je valjalo potvrditi.
19. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
20. S obzirom na to da žalba tuženika nije osnovana, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan te je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
