Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1839/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, PĐT, izvjestiteljice i PĐ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dinku Matijaševiću, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženika IĐ, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Osijeku i II. tuženika Općine Erdut, Bana Josipa Jelačića 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Ostović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-41/2023-11 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice UĐ kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-41/2023-11 od 7. veljače 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj I. tuženik RĐ, vl. obrta [obrt], zajedno s II. tuženikom Općinom Erdut, solidarno naknadi štetu u iznosu od 7.968,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.714,75 EUR–a.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-41/2023-11 od 7. veljače 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice UĐ da joj II. tuženik Općina Erdut, zajedno s I. tuženikom RĐ, vl. obrta [obrt], solidarno naknadi štetu u iznosu od 7.968,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.714,75 EUR–a, i pod točkom II. izreke te se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužiteljice UĐ za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj I. tuženik RĐ, vl. obrta [obrt] i II. tuženik [adresa] solidarno naknade štetu u iznosu od 7.968,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 24. rujna 2020. pa do isplate, kao i da joj naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.714,75 EUR–a, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tužiteljici naknaditi I. tuženiku ZĐ, vl. obrta [obrt] trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR–a te naknaditi II. tuženiku Općini Erdut trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR–a, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 250,00 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 10. listopada 2023. (list 30-32 spisa), da joj I. i II. tuženik solidarno naknade štetu u iznosu od 7.968,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 24. rujna 2020. pa do isplate, kao i da joj solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR–a.

4.2. Tužiteljica navedeni iznos glavnice potražuje solidarno od I. i II. tuženika na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a, a koju je tužiteljica pretrpjela kada ju je 24. rujna 2020. ugrizao pas ispred pilane u vlasništvu I. tuženika.

5. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama u tome dijelu.

6.1. Iz dokaza koji su provedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike nalaza Zavoda za javno zdravstvo, Županije osječko–baranjske od 29. rujna 2020 (list 5 spisa), obavijesti II. Policijske postaje Osijek, Policijske uprave osječko– baranjske od 4. listopada 2020. (list 6 spisa), preslike fotografije (list 7 spisa), preslike Ugovora o pružanju usluga provođenja mjera obvezne preventivne dezinsekcije, deratizacije i higijeničarske službe na području Općine Erdut za razdoblje od 4 godine od 6. ožujka 2020. (list 46-48 spisa) te iskaza svjedoka VĐ, svjedoka CĐ, svjedokinje OĐ, svjedoka KĐ i svjedoka HĐ, saslušanih na ročištu od 13. prosinca 2023. (list 50-54 spisa), proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljicu (rođenu **.**.2002.) 24. rujna 2020. ugrizao pas ispred pilane u vlasništvu I. tuženika IĐ, vl. obrta [obrt],

- da su policijski službenici II. Policijske postaje Osijek, Policijske uprave osječko– baranjske 24. rujna 2020. postupili po dojavi koju su zaprimili od BĐ, a koja je navela da je njezinu maloljetnu kćer UĐ (u ovom predmetu tužiteljicu) u [adresa] u [adresa], Općini Erdut, ugrizao pas za nogu kod pilane ''Sandro'',

- da su provedenim izvidima i razgovorom obavljenim s I. tuženikom policijski službenici utvrdili da je prostor pilane neograđen, da se psi i ostale životinje zadržavaju na prostoru pilane po noći te da preko dana psi i ostale životinje napuštaju prostor pilane i slobodno šeću i borave po [adresa],

- da je I. tuženik o štetnom događaju obavijestio II. tuženika,

- da je tužiteljica 29. rujna 2020. pristupila u Zavod za javno zdravstvo, Županije osječko–baranjske te da je istoga dana, kao i 6. listopada 2020. i 20. listopada 2020., primila antirabične tretmane (tretman protiv bjesnoće zbog ugriza životinje),

- da su 6. ožujka 2020., dakle prije štetnog događaja, II. tuženik, kao naručitelj i zajednica ponuditelja Veterinarska stanica VETAM d.o.o., Cosmosol d.o.o. i Veterinarska stanica Beli Manastir d.o.o., kao izvršitelji sklopili Ugovor o pružanju usluga provođenja mjera obvezne preventivne dezinsekcije, deratizacije i higijeničarske službe na području Općine Erdut za razdoblje od 4 godine (u daljnjem tekstu. Ugovor),

- da su se izvršitelji na temelju Ugovora obvezali da će naručitelju pružati usluge provođenja mjera obvezne preventivne dezinsekcije, deratizacije i higijeničarske službe na području Općine Erdut,

- da su se izvršitelji uslugu higijeničarske službe obvezali provoditi na način da će se odazivati na pozive građana, policije, komunalnog redara, mjesnih odbora, inspekcije, udruga i sl., te intervenirati u svako doba, u istom danu,

- da je svjedok DĐ iskazao u bitnom:

- da je bio zaposlen kod I. tuženika u vrijeme štetnog događaja,

- da nije prisustvovao štetnom događaju,

- da je prostor I. tuženika jednim dijelom ograđen te da I. tuženik nije imao pse, ali da su se nakon radnog vremena tamo okupljali psi jer nikoga nije bilo, s time da je bilo riječ o napuštenim psima, odnosno o psima lutalicama,

- da I. tuženik nije hranio pse te da je I. tuženik, kada bi se neki od njih uhvatio u zamku koju je postavila tvrtka VETAM d.o.o., zvao djelatnika te tvrtke koji bi onda psa odveo,

- da je svjedok CĐ iskazao u bitnom:

- da je zaposlen u Općini Erdut kao viši stručni suradnik za komunalne djelatnosti,

- da nije prisustvovao štetnom događaju,

- da je majka tužiteljice sljedećeg dana kontaktirala Općinu Erdut i rekla da je tužiteljicu pri povratku iz škole, kada se kretala kraj poslovnog prostora I. tuženika, ugrizao pas,

- da je Općina Erdut od strane susjeda obaviještena da kod I. tuženika obitavaju psi, ali da Općina Erdut nikako ne može utvrditi vlasništvo pasa,

- da, nakon što Općina Erdut primi poziv bilo od građana ili komunalnog redara Općine Erdut o životinjama koje lutaju po javnoj površini, komunalni redar prvo pokušava utvrditi vlasništvo psa, registrirajući isti putem čitača mikročipa, te da se, ako se pokaže da životinja ima vlasnika, ista vraća vlasniku, dok se, ako nema vlasnika, zove tvrtka VETAM d.o.o. koja onda zbrinjava tu životinju,

- da se životinje hvataju na način da se postavlja kavez i da se, kada se životinja uhvati, kontaktira Općinu Erdut koja onda zove tvrtku VETAM d.o.o.,

- da je za postavljanje kaveza na prostoru I. tuženika postojala usmena suglasnost I. tuženika, ali da nema saznanja je li Općina Erdut prije štetnog događaja imala postavljene kaveze,

- da nema saznanja o tome koji je pas ugrizao tužiteljicu, ali da je, kada su tužiteljica i njezina majka došle u Općinu Erdut, tužiteljica imala zamotanu ruku,

- da su mu djelatnici I. tuženika rekli da hrane pse koji obitavaju na njihovom području,

- da je svjedokinja OĐ iskazala u bitnom:

- da je zaposlena u Općini Erdut kao komunalni redar,

- da joj je poznato da se na pilani I. tuženika, po prijavama građana, okuplja veći broj životinja, tj. pasa,

- da je majka tužiteljice putem telefona kontaktirala Općinu Erdut u rujnu 2020. te da je rekla da je tužiteljicu ugrizao pas,

- da je nakon tog saznanja Općina Erdut odmah kontaktirala tvrtku VETAM d.o.o., a koja je izašla na lice mjesta zajedno sa svjedokinjom,

- da tom prilikom tamo nisu zatekli pse, a da je tvrtka VETAM d.o.o. prije štetnog događaja već postavila kaveze na pilani I. tuženika,

- da je svjedok KĐ iskazao u bitnom:

- da je zaposlen u Općini Erdut kao savjetnik načelnika za pravne poslove,

- da nije prisustvovao štetnom događaju,

- da je pilana jedan veći neograđeni prostor te da je s jedne strane kanal zarastao u šiblje oko 1 hektar i dalje oko 10–ak hektara otvorenog prostora, na što se nadovezuje nogometno igralište, tako da se na tom velikom zemljištu okupljaju divlje i domaće životinje,

- da I. tuženik nije vlasnik pasa koji se tamo okupljaju,

- da Općina Erdut odmah po dojavi kontaktira tvrtku VETAM d.o.o. i da onda njihovi djelatnici izlaze na teren,

- da je tvrtka VETAM d.o.o. i prije štetnog događaja postavljala kaveze za pse, lisice, čagljeve i sl.,

- da je obveza zbrinjavanja napuštenih životinja u nadležnosti Općine Erdut, a da se činjenica je li riječ o napuštenoj životinji utvrđuje pomoću čitača mikro čipova, ali tek kada se životinja uhvati,

- da je svjedok HĐ iskazao u bitnom:

- da je zaposlen u pilani koja je u vlasništvu I. tuženika,

- da nije prisustvovao štetnom događaju,

- da I. tuženik nema u vlasništvu pse te da se radi o velikom neograđenom prostoru preko kojeg svakodnevno prolaze lutalice, psi, mačke, fazani i neke divlje životinje,

- da se na pilani ne hrane psi,

- da su i prije štetnog događaja postavljani kavezi–mamci od strane tvrtke VETAM d.o.o.

6.2. Ovdje valja napomenuti da je tužiteljica u podnesku od 10. listopada 2023. predložila provođenje medicinskog vještačenja na okolnost fizičkih boli i straha koje je u štetnom događaju pretrpjela te da je tužiteljica ostala kod tog dokaznog prijedloga i na ročištu od 13. prosinca 2023. na kojem je zaključena glavna rasprava, dok je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 13. prosinca 2023. odbio dokazni prijedlog tužiteljice, s obrazloženjem da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

7. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da je sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja obavljanje poslova sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja u nadležnosti II. tuženika kao jedinice lokalne samouprave i da je II. tuženik odgovoran za obavljanje tih poslova,

- da obavljanje navedenih poslova II. tuženik može sam organizirati, kao što ih može ugovorom povjeriti drugoj pravnoj osobi, ali da time ne može isključiti svoju odgovornost za štetu koja bi proistekla iz propusta u obavljanju tih poslova,

- da tužiteljica, iako u tužbi navodi da ju je ugrizao pas koji čuva pilanu I. tuženika, nije dokazala da je pas koji ju je ugrizao vlasništvo I. tuženika, niti je dokazala da se radi o psu lutalici, dakle o psu koji nema vlasnika ili je napušten od vlasnika, u kojem slučaju bi u smislu odredaba iz čl. 56. st. 5. i čl. 58. st. 4. Zakona o zaštiti životinja odgovarao II. tuženik, kao jedinica lokalne uprave i samouprave,

- da je, iako se na prostoru u vlasništvu I. tuženika (radi se o velikom neograđenom prostoru–pilani) okupljaju domaće i divlje životinje, II. tuženik postupio sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Zakonu o zaštiti životinja jer je isti u ožujku 2020. sklopio ugovor s tvrtkom VETAM d.o.o. koja se bavi higijeničarskom djelatnošću, odnosno sakupljanjem životinja, a koja je po pozivu II. tuženika nakon štetnog događaja izašla na lice mjesta zajedno s komunalnim redarom,

- da pored takvog stanja stvari tužiteljica nije predložila provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice,

- da je, budući da tijekom postupka nije dokazano je li tužiteljicu ugrizao pas lutalica ili pas poznatog vlasnika, valjalo odbiti tužbeni zahtjev, slijedom čega nije prihvaćen niti prijedlog tužiteljice da se provede medicinsko vještačenje na okolnost pretrpljenog straha i fizičkih bolova uslijed zadobivenih ozljeda.

8.1. Nadalje, odredbom iz čl. 1063. ZOO–a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom iz čl. 1064. ZOO–a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

8.2. Isto tako, odredbom iz čl. 1061. st. 1. ZOO–a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

9.1. Sukladno odredbi iz čl. 4. st. 1. t. 15. Zakona o zaštiti životinja (''Narodne novine'' broj 102/17 i 32/19 – u daljnjem tekstu: ZZŽ), napuštena životinja je životinja koju je vlasnik svjesno napustio, kao i životinja koju je napustio zbog više sile kao što su bolest, smrt ili gubitak slobode te životinja koje se vlasnik svjesno odrekao.

9.2. Odredbom iz čl. 62. st. 1. ZZŽ–a propisano je da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave.

10. Uzimajući u obzir da iz iskaza svjedoka (VĐ, KĐ i HĐ) proizlazi da I. tuženik RĐ, vl. obrta [obrt] nije vlasnik psa koji je 24. rujna 2020. ugrizao tužiteljicu za nogu ispred pilane u vlasništvu I. tuženika i koji inače predstavlja opasnu stvar, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da I. tuženik nije odgovoran, u smislu odredbe iz čl. 1064. ZOO–a, u svezi čl. 1063. ZOO–a, za štetu koju je tužiteljica u i u svezi štetnog događaja pretrpjela.

11.1. Iz iskaza svjedoka (VĐ, CĐ, OĐ, KĐ i HĐ) također proizlazi da se na prostoru pilane u vlasništvu I. tuženika, koji je samo jednim dijelom ograđen, okuplja veći broj divljih i domaćih životinja, među kojima su i napušteni psi, a koji predstavljaju napuštene životinje u smislu odredbe iz čl. 4. st. 1. t. 15. ZZŽ–a, slijedom čega je II. tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan organizirati poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja sukladno odredbi iz čl. 62. st. 1. ZZŽ–a.

11.2. II. tuženik je, kao naručitelj, s ciljem ispunjavanja obveze iz navedene odredbe, 6. ožujka 2020., dakle prije štetnog događaja, sklopio Ugovor o pružanju usluga provođenja mjera obvezne preventivne dezinsekcije, deratizacije i higijeničarske službe na području Općine Erdut za razdoblje od 4 godine sa zajednicom ponuditelja Veterinarska stanica VETAM d.o.o., Cosmosol d.o.o. i Veterinarska stanica Beli Manastir d.o.o., kao izvršiteljima.

12.1. Međutim, iako je tvrtka VETAM d.o.o. nakon sklapanja navedenog ugovora obavljala higijeničarsku djelatnost na području Općine Erdut, na način da su njezini djelatnici po pozivu (građana, policije, komunalnog redara, mjesnih odbora, inspekcije, udruga i sl.) sakupljali napuštene životinje, valja istaknuti da obavljanje higijeničarske djelatnosti očigledno nije bilo dovoljno učestalo i učinkovito, budući da se na prostoru pilane u vlasništvu I. tuženika okuplja veći broj divljih i domaćih životinja, među kojima su i napušteni psi, od kojih je jedan ugrizao tužiteljicu za nogu 24. rujna 2020.

12.2. S obzirom na to da je II. tuženik, sukladno odredbi iz čl. 62. st. 1. ZZŽ–a, dužan na svom području organizirati i financirati poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja, a da njegovi zaposlenici (CĐ, OĐ i KĐ), iako su imali saznanja da se na prostoru pilane u vlasništvu I. tuženika okupljaju, između ostalih, i napušteni psi, nisu o tome (pravovremeno) obavijestili djelatnike tvrtke VETAM d.o.o., koja je na temelju Ugovora bila angažirana upravo radi sakupljanja napuštenih životinja, stav je ovog drugostupanjskog suda da je II. tuženik, kao poslodavac, zbog navedenog propusta svojih zaposlenika odgovoran za štetu koju je tužiteljica u i u svezi štetnog događaja pretrpjela te da je tužiteljici nastalu štetu dužan i naknaditi, sve u smislu odredbe iz čl. 1061. st. 1. ZOO–a.

12.3. Pri tome valja dodati da tijekom prvostupanjskog postupka II. tuženik nije ni tvrdio, niti dokazivao da za konkretan propust njegovih zaposlenika postoji opravdan razlog koji bi isključivao njihovu odgovornost.

13. Samim time, nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da II. tuženik nije odgovoran, u smislu odredaba ZZŽ–a, za štetu koju je tužiteljica pretrpjela jer nije dokazala da ju je ugrizao napušteni pas, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

14. Slijedom svega navedenog, uzimajući pri tome u obzir i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, a primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatke na koje mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno, imajući pritom u vidu da je II. tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica u i u svezi štetnog događaja pretrpjela, postupiti sukladno prijedlogu tužiteljice te provesti medicinsko vještačenje na okolnost fizičkih boli i straha koje je ista pretrpjela, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.

16. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac