Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4928/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Tamara Mikac, odvjetnica u Zagrebu, Krajiška 17, protiv tuženika: 1. FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6576/2012-52 od 2. lipnja 2023., dana 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se žalba tužiteljice kao nedopuštena protiv točke I. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6576/2012-52 od 2. lipnja 2023.

II Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava navedeno rješenje u pobijanoj točki II izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.483,97 eur te se nalaže tuženiku FŽ naknaditi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 3.483,97 eur, sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanim za druge odnose, tekućim od 2. lipnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedeno rješenje u točki I., III. i IV. izreke.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 90,63 eur, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

"I. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 8.544,72 eur / 64.380,16 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu 3.483,97 eur / 26.250,00 kn, odnosno preko dosuđenog iznosa do zahtijevanog iznosa 12.028,69 eur / 90.630,16 kn, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Odbija se 1. i 2. tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu 5.856,39 eur / 44.125,00 kn, kao neosnovan.

IV. Odbija se 1. i 2. tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova glede tužbenog zahtjeva za koji je djelomično povučena tužba u iznosu 3.649,88 eur / 27.500,00 kn, kao neosnovan."

1.1. Nadalje, rješenjem suda od 7. prosinca 2024. odlučeno je:

"I. Poziva se FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik prvotne 2. tuženice pok. KŽ, preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari te stupiti na mjesto tuženika.

II. Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj bude dostavljen prijepis ovog rješenja.

III. Nastavlja se postupak u ovoj pravnoj stvari."

2. Protiv točke I. i II rješenja od 2. lipnja 2023. tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženici su podnijeli žalbu kojom rješenje pobijaju u točki I, III i IV, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se rješenje u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena, a žalba tuženika nije osnovana.

6. U predmetnom postupku tužiteljica je prvotno tražila utvrđenje prava vlasništva u 1/3 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro, kao osnovnog stvarnopravnog tužbenog zahtjeva, te je ujedno postavljen eventualni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 79.472,34 eur, po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu, uz naznačenu vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) u iznosu 600.000,00 kn, što bi predstavljalo kunsku protuvrijednost postavljenog obveznopravnog zahtjeva. Podneskom od 29. siječnja 2015. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev, uskladivši ga s izvedenim vještačenjem po vještaku graditeljske struke koji je utvrdio da ukupna vrijednost graditeljskih radova na nadogradnji predmetnog objekta iznosi 66.431,76 eur / 506.210,00 kn[1] , odnosno idealni dio nadograđenog kata i potkrovlja predmetnog objekta zaokruženo iznosi 1/2 udjela, pa stoga tužiteljica zahtijeva utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u 1/4 dijela, kao bračne stečevine i postavlja eventualni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 253.105,00 kn po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu, sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2011., što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, u smislu odredbe čl. 193. ZPP.

7. Tuženici su na ročištu 7. svibnja 2015. postavili zahtjev za naknadu troškova glede istog dijela tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena i to koji se sastoje od troška sastava odgovor na tužbu te zastupanja na ročištima 5. srpnja 2013., 24. listopada 2013. i 6. lipnja 2014. (očevid), za svaku radnju u iznosu 5.500,00 kn, dakle ukupno u iznosu 22.000,00 kn, uvećanog za PDV 25% (5.500,00 kn), odnosno ukupno u iznosu 27.500,00 kn.

8. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-6576/12-32 od 29. rujna 2015. je u cijelosti prihvaćen konačno postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica u 1/4 dijela predmetne nekretnine te da su tuženici dužni trpjeti upis istoga kao i 1. tuženika u 1/8 dijela i 2. tuženice u 1/8 dijela (toč. I. izreke) i naloženo je 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 54.380,16 kn sa zateznim kamatama od 29. rujna 2015. (toč. II. izreke).

9. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9741/15-4 od 31. listopada 2017. je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te potvrđena potonja prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke, dok je prihvaćena žalba tuženika i ukinuta potonja prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka te je u istom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovan postupak.

10. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-575/18-5 od 26. travnja 2022. je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (253.105,00 kn), postavljene zahtjeve za naknadu troškova postupka i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 148/09. te 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: OT), koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje, dakle, uzimajući u obzir vrijednost boda u iznosu 10,00 kn (Tbr. 50. OT) i da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. OT).

12. Pri tome imajući na umu i izraženo općeprihvaćeno pravno shvaćanje viših sudova da se kod dosuđenja troška parničnog postupka treba uzeti u obzir ne samo uspjeh tužitelja količinom, već i kakvoćom, odnosno uspjeh kao glede osnove, tako i glede visine tužbenog zahtjeva, dakle vodeći računa i o uspjehu dokazivanja glede osnovanosti zahtjeva.

13. Slijedom navedenog, tužiteljici je sud priznao parnične troškove prema troškovniku od 7. veljače 2023. a koji se sastoje od troška i to za sastav tužbe zahtijevanih 600 bodova odnosno u iznosu 6.000,00 kn umjesto zahtijevanog iznosa 9.000,00 kn (Tbr. 7./1. OT) i sastav podneska od 29. siječnja 2015. zahtijevanih 600 bodova odnosno u iznosu 6.000,00 kn umjesto zahtijevanog iznosa 9.000,00 kn (Tbr. 8./1.OT) te zastupanja na ročištima 5. srpnja 2013., 24. listopada 2013., 6. lipnja 2014. (očevid), 7. svibnja 2015., 9. srpnja 2015. i 11. rujna 2015., za svaku radnju zahtijevanih 600 bodova odnosno u iznosu 6.000,00 kn umjesto zahtijevanog iznosa 9.000,00 kn (Tbr. 9./1. OT), dakle ukupno u iznosu 48.000,00 kn, uvećanog za PDV 25% (12.000,00 kn). Ujedno je tužiteljici valjalo u cijelosti dosuditi trošak graditeljskog vještačenja u iznosu 4.000,00 kn i izlaska suda u iznosu 380,16 kn, dakle ukupno u iznosu 4.380,16 kn, jer je isto bilo neophodno za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

14. Tužiteljici nisu priznati troškovi za sastav prijedloga za zabilježbu spora zahtijevanih 150 bodova odnosno u zahtijevanom iznosu 2.250,00 kn jer isti ne prileži spisu predmeta kao dokaz da je isti zahtjev stavljen tijekom predmetne parnice, niti za sastav podneska od 20. veljače 2013. zahtijevanih 600 bodova odnosno u zahtijevanom iznosu 9.000,00 kn jer isti nije potrebit za vođenje parnice, kao niti za sastava podneska od 27. siječnja 2014. zahtijevanih 150 bodova odnosno u zahtijevanom iznosu 2.250,00 kn jer su dokazni prijedlozi navedeni u istom trebali biti predloženi ranije, tj. već u tužbi, naposljetku, ni za trošak zastupanja na ročištu za objavu presude zahtijevanih 50 bodova odnosno u zahtijevanom iznosu 750,00 kn jer istom tužiteljica nije nazočila, sve uvećano za PDV 25%.

15. Osnovano tužiteljica prigovara navedenoj odluci u dijelu, u kojem je sud primijenio vrijednost boda od 10 kn važeću u vrijeme poduzimanja parničnih radnji Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi za rad troškova (Narodne novine br. 112/12) je propisano da sud, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da je Tarifa/12, sukladno njezinom dijelu XIX., stupila na snagu danom objave u Narodnim novinama, dakle 19. prosinca 2012., upravo njezine odredbe je trebao primijeniti prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nadoknadi troškova postupka na teret tuženika, imajući u vidu da je do odlučivanja o meritumu u ovom sporu došlo 2. lipnja 2023., odnosno nakon što je Tarifa/12 stupila na snagu.

16. Budući da je 5. studenog 2022. na snagu stupila Izmjena Tarife/22 (Narodne novine br. 126/22), prema kojoj je vrijednost boda 15,00 kn (umjesto ranije vrijednosti boda od 10,00 kn), pa kako je odluka o troškovima uslijedila 2. lipnja 2023. godine, osnovano se prigovara da je sud trebao primijeniti vrijednost boda od 15,00 kn, odnosno 2,00 eur, kada je odlučivao o troškovima tužiteljice.

17. Radi toga je pravilno utvrđeni iznos naknade od 4800 bodova, trebalo u novčanom iznosu izraziti kao 9.600,00 eur, što uvećano za PDV od 25% iznosi 12.000,00 eur. Tužiteljici je dosuđen i trošak građevinskog vještačenja i izlaska suda na očevid u iznosu od 4.380,16 kn, odnosno 581,35 eur, radi čega trošak tužiteljice iznosi 12.581,35 eur. S obzirom na to da je zatražen ukupni iznos troška od 12.028,69 eur, isti je tužiteljici dosuđen u cijelosti te je preinačena prvostupanjska odluka u točki II. izreke, kojim je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen u dijelu od 3.483,97 eur, odnosno do zahtijevanog iznosa od 12.028,69 eur, kao neosnovan.

18. Na navedene parnične troškove tužiteljici su dosuđene kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22).

19. Sud je nadalje obračunao parnične troškove tuženika, koji se sastoje od troškova, kako to određeno zahtijevaju tijekom postupka troškovnikom predanim na ročištu 11. rujna 2015. (list 118), odmah uvećanih za 10% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36./1. OT) i to za sastav odgovora na tužbu u zahtijevanom iznosu 6.600,00 kn (Tbr. 8./1.) te zastupanja na ročištima 7. srpnja 2013. i 24. listopada 2013., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 6.600,00 kn (Tbr. 9./1. OT) te zastupanja na ročištima 7. svibnja 2015., 9. srpnja 2015. i 11. rujna 2015., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 5.000,00 kn (Tbr. 9./1. OT) i za ročište za objavu presude 29. rujna 2015. u iznosu 500,00 kn (Tbr. 9./3. OT), dakle ukupno u iznosu 35.300,00 kn, uvećanog za PDV 25% (8.825,00 kn), odnosno sveukupno u iznosu 44.125,00 kn.

20. Međutim, nije priznat trošak sudskih pristojbi po određenju suda, jer je isti zahtjev postavljen neodređeno, kako glede radnje, tako i u visini (čl. 164. st. 2. ZPP-a).

21. No, ovako odmjereni parnični troškovi tuženiku u sveukupnom iznosu 5.856,39 eur / 44.125,00 kn, nisu dosuđeni 1. i 2. tuženicima, jer su tuženici tijekom postupka u cijelosti osporavali osnovanosti i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno poglavito stvarnopravnog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to u 1/3 dijela, kako je prvotno postavljeno u tužbi, kao i konačno postavljeni zahtjev nakon izvedenog vještačenja u omjeru od 1/4 dijela, dok glede navedenog djelomičnog povlačenja tužbe tužiteljica nije uzrokovala dodatne, posebne troškove, s time da se o eventualnom tužbenom zahtjevu i to obveznopravnom za isplatu iznosa 600.000,00 kn (kao u tužbi), odnosno nakon izvedenog vještačenja konačno postavljenom podneskom od 29. siječnja 2015. (list 60 i 61), nije uopće niti raspravljalo niti odlučivalo, već samo o stvarnopravnom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva. Osim toga, VPS prvotno naznačen u tužbu u iznosu 600.000,00 kn nije se mijenjao tijekom postupka, dakle do zaključenja glavne rasprave ostao je neizmijenjen VPS u iznosu 600.000,00 kn niti je itko prigovorio istom.

21.1. Stoga, nakon izvedenog vještačenja je tužiteljica podneskom od 29. siječnja 2015. (list 60 i 61) smanjila stvarnopravni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini s 1/3 dijela na konačnih 1/4 dijela, i u jedno smanjila eventualni obveznopravni zahtjev za isplatu iznosa 600.000,00 kn na konačnih 253.105,00 kn, dakle, time s graditeljskim vještačenjem uskladila osnovni tužbeni zahtjev, kao i eventualni tužbeni zahtjev, a što bi u postupovnom smislu imalo značenje djelomičnog povlačenja tužbe. No, time tužiteljica nije uzrokovala posebne troškove, odnosno zbog istog djelomičnog povlačenja tužbe 1. i 2. tuženici nisu poduzimali nikakve posebne radnje koji bi im povećali troškove postupka, s obzirom na prvotno postavljeni zahtjev, to tim više što su tuženici cijelo vrijeme postupka osporavali osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, dok je tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

22. Slijedom navedenog, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu s osnovnim stvarnopravnim zahtjevom, odnosno da je tužiteljica s uspjehom dokazala osnovanost svojeg zahtjeva, a kako je konačno postavljen podneskom od 29. siječnja 2015., o kojem je sud i odlučio presudom posl. br. P-6576/12-32 od 29. rujna 2015., neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova Neosnovano tuženik prigovara takvom zaključku prvostupanjskog suda, budući da se, prema čl. 154. st. 2. ZPP, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a upravo je na taj način postupio prvostupanjski sud. Tuženici su se protivili zahtjevu u osnovi i visini, a vrijednost predmeta spora nije izmijenjena niti nakon djelomičnog povlačenja tužbe, čemu tuženici nisu prigovarali. S obzirom na to, da je prihvaćen prvi od dva postavljena zahtjeva tužiteljice, a da sud o drugom nije niti odlučivao, nije odlučna izmjena vrijednosti predmeta spora u tom dijelu (u kojem je postavljen obveznopravni zahtjev na isplatu), pri čemu sud osnovano zaključuje da time tuženicima nisu niti nastali posebni troškovi.

23. Tužiteljica rješenje pobija i u točki I., kojim su joj troškovi djelomično dosuđeni, za što nema pravni interes pa je u tom dijelu njezina žalba nedopuštena u smislu čl. 358. st. 3. ZPP.

24. Tužiteljica je uspjela sa žalbom u omjeru od ca 29% radi čega joj pripada razmjerni dio troškova žalbe, koji ukupno iznose 125 bodova, odnosno 250,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 312,50 eur, sve na temelju Tbr. 7/1, 10/1 i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23), odnosno ukupno 90,63 eur.

25. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbe, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP.

26. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 1., 2. i 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović