Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1374/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 418/22-35 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 418/22-35 od 14. studenog 2023. i sudi:

1. Nalaže se tuženici FŠ iz [adresa] da tužiteljici NŠ iz [adresa] plati 16.324,91 euro sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 398,17 eura od 2.8.2019.

- na iznos od 398,17 eura od 2.9.2019.

- na iznos od 398,17 eura od 2.10.2019.

- na iznos od 398,17 eura od 2.11.2019.

- na iznos od 398,17 eura od 2.12.2019.

- na iznos od 398,17 eura od 2.1.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.2.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.3.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.4.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.5.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.6.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.7.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.8.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.9.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.10.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.11.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.12.2020.

- na iznos od 398,17 eura od 2.1.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.2.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.3.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.4.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.5.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.6.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.7.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.8.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.9.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.10.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.11.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.12.2021.

- na iznos od 398,17 eura od 2.1.2022.

- na iznos od 398,17 eura od 2.2.2022.

- na iznos od 398,17 eura kn od 2.3.2022.

- na iznos od 398,17 eura kn od 2.4.2022.

- na iznos od 398,17 eura kn od 2.5.2022.

- na iznos od 398,17 eura kn od 2.6.2022.

- na iznos od 398,17 eura od 2.7.2022.

- na iznos od 398,17 eura od 2.8.2022.

- na iznos od 398,17 eura od 2.9.2022.

- na iznos od 398,17 eura kn od 2.10.2022.

- na iznos od 398,17 eura od 2.11.2022.

- na iznos od 398,17 eura od 2.12.2022.

sve do isplate, po stopi koja je do 31. prosinca 2022. u ostalim odnosima određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se u ostalim donosima određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se u ostalim odnosima određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici FŠ iz [adresa] da tužiteljici NŠ iz [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 3.409,93 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se u ostalim odnosima određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici FŠ iz [adresa] da tužiteljici NŠ iz [adresa] naknadi trošak žalbe u iznosu od 781,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva naložiti tuženici da joj plati 16.324,91 euro sa zateznim kamatama (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.492,86 eura sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev ili da ju ukine i da predmet vrati na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog joj podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na odredbe sadržane u čl. 164. st. 1. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09, 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) te čl. 1046. i 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Obrazlaže da nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine u kojoj je u utuženom periodu stanovala tuženica, kao i visina potraživanja, ali da tužiteljica nema pravo na isplatu utuženog iznosa jer da:

- je do izjave o prijeboju od 26. siječnja 2022. tuženica imala pravo na posjed predmetne nekretnine po osnovi prava zadržanja pa da je time bila pošteni posjednik,

- a da za preostali utuženi period tužiteljica nije dokazala da je imala volju nekretninu davati u najma, budući da je uz tuženicu u stanu stanovao unuk tužiteljice (sin tuženice).

5. Nezadovoljna takvom odlukom žaliteljica u žalbi ističe da sud ispušta iz vida da ona, kao vlasnica, u predmetnom postupku ne zahtjeva naknadu štete, već naknadu koristi koju tuženica ima jer upotrebljava nekretninu koja je njezino vlasništvo (čl. 1120. ZOO-a) te da je stoga nepravilno obrazloženje prvostupanjskog suda sadržano pod točkama 15.1., 15.2, 16. i 17. Navodi i da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je tuženica bila poštena sve do potpisivanja izjave o prijeboju od 26. siječnja 2022. Ovo jer smatra da je tuženica status poštenog posjednika izgubila podnošenjem tužbe za iseljenje (13. srpnja 2015.) te da pravo na zadržanje posjeda, radi ulaganja učinjenih u nekretninu, ne isključuje pravo tužiteljice zahtijevati isplatu po utuženoj osnovi.

6. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 365. st. 2. točka 11. ZPP-a, a ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni druge bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. Žaliteljica žalbu ne podnosi zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a pa u tom dijelu, s obzirom na propisano čl. 365. st. 2. tog Zakona, prvostupanjska odluka nije niti ispitivana.

8. Dalje valja odgovoriti da je čl. 1120. ZOO-a propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, da vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

9. Nadalje, odredbom sadržanom u čl. 161. ZVDSP-a propisano je pravo vlasnika da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je čl. 164. st. 1. toga Zakona propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora istu predati vlasniku, a st. 2. istog članka, da pošteni posjednik u slučaju da vlasnik zahtijeva da posjednik preda stvar, može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, te je u stavcima 3-6 određen način i opseg vraćanja.

10. Odredbom sadržanom u čl. 163. ZVDSP propisani su prigovori koje posjednik može istaknuti u koliko vlasnik od njega zahtjeva predaju u posjed, među kojima je i (st.1.) i prigovor da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

11. Konačno čl. 18. toga Zakona propisano je (3) da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, (4) a da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

12. Tumačenjem tih odredbi, prema shvaćanju ovoga suda, suprotnom zaključku suda prvog stupnja, proizlazi da prigovor zadržanja (reguliran čl. 164. st. 2. ZVDSP- a) nije prigovor kojim posjednik može braniti svoje pravo na posjed. Pravo na posjed brani se prigovorima koji su propisani čl. 163. tog Zakona.

13. Nadalje, posjed koji posjednik brani prigovorima iz čl. 163. ZVDSP-a nema istu kvalitetu kao i posjed koji posjedniku ostaje radi osnovanosti istaknutog prigovora zadržanja. Prigovor zadržanja ne daje pravo na posjed na kakav posjed se misli čl. 163. ZVDSP. Taj prigovor je prigovor represivnog karaktera koji poštenom posjedniku daje mogućnost da prije i jednostavnije ostvari tražbinu koju ima prema vlasniku u smislu čl. 164. st. 1. toga Zakona.

14. Stoga posjednik, za kojeg vlasnik tvrdi na nije pošten i traži njegovo iseljenje, poštenje svog posjeda može dokazati samo isticanjem prigovora iz čl. 163. ZVDSP- a, jer tim prigovorima dokazuje svoje pravo na posjed te se samo onaj tko to dokaže može smatrati poštenim posjednikom. S druge strane prigovor prava na zadržanje, makar i osnovano istaknut, ne može od nepoštenog posjednika napraviti poštenog posjednika. Podnošenjem tužbe nepošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao u periodu dok se njegov posjed smatrao poštenim i može, dok mu ih vlasnik ne nadoknadi zadržati posjed, ali to ne mijenja činjenicu da je podnošenjem tužbe postao nepošten (u vezi s čim se upućuje, u odnosu na konkretni slučaj, na obrazloženje pod točkom 16. ovog obrazloženja).

14.1. Poštenje posjeda ovisi o subjektivnom uvjerenju posjednika o tome da ima pravo na posjed, a ne o pravima koja posjednik može ostvarivati nakon stjecanja posjeda. Dakle, pravo na zadržanje posjeda ne utječe na poštenje posjeda.

15. Suprotnim tumačenjem bi se pravo vlasnika da posjeduje svoju stvar, da njome raspolaže kako želi i da od nje ostvaruje korist, kao jače pravo, nerazumno ograničavalo slabijim pravom posjednika, koji niti ne tvrdi da je pošten i da ima pravo na posjed, već samo, jer prema vlasniku ima tražbinu iz perioda kada ga se smatralo poštenim, zadržanjem koristi priliku da vlasnika prisili da mu plati i nužne i korisne troškove. Odnosno, kada zakon, sada nepoštenom posjedniku, omogućava da zadrži u posjedu tuđu stvar bez da na takav posjed ima pravo u smislu čl. 163. ZVDSP-a, onda se ne smije, suviše formalistčkim tumačenjem odredbi ZVDSP-a, takav posjed izjednačavati s poštenim posjedom i time osloboditi posjednika da vlasniku plati koristi koje je imao od korištenja nekretnine bez stvarnog prava na posjed.

16. U skladu s navedenim, jer u konkretnom slučaju nije sporno:

- da je tužiteljica iseljenje tuženice prvi puta zatražila 13. srpnja 2015. (postupak Ps- 8/15) i da je taj njezin zahtjev pravomoćno odbijen zbog prigovora prava na zadržanje,

- a da se tuženica iz stana iselila nakon potpisivanja s tužiteljicom sporazuma od 28. prosinca 2022.

ovaj je sud shvaćanja da je poštenje tuženica, u svakom slučaju, izgubila podnošenjem tužbe u predmetu poslovni broj Ps-8/15, neovisno od ishoda tog postupka. Podnošenjem tuže u tom predmetu (13. srpnja 2015.) tužiteljica je saznala da nije pošten posjednik, jer u tom postupku nije dokazala da ima pravo na posjed u smislu čl. 163. ZVDSP-a, već je posjed (ali ne i pravo na posjed) zadržala na temelju prava zadržanja do naplate njezina potraživanja, koje je nastalo u periodu prije podnošenja te tužbe i u kojem se periodu ona smatrala poštenom posjednicom. Suprotnim tumačenje nerazumno bi se ograničavalo pravo vlasnika da svojom imovinom raspolaže kako želi, što se odnosi i na pravo vlasnika da od nepoštenog posjednika zatraži isplatu u visini koristi koju je posjednik ostvario za sebe posjedovanjem njegova vlasništva.

17. Korist koju je tuženica, u utuženom periodu, imala od korištenja tuđeg vlasništva sastoji se u tome da je besplatno koristila za stanovanje nekretninu u tužiteljičinom vlasništvu i to neovisno je li s nekim stanovala ili ne i bi li tužiteljica ili ne inače svoju nekretninu koristila za davanje u najam. Stoga, suprotno shvaćanju ovoga suda, niti okolnost da je tuženica živjela sa sinom (unukom tužiteljice) istu ne oslobađa da ona tužiteljici plati koristi koje je imala dok je kao nepošteni posjednik stanovala u stanu koji je vlasništvo tužiteljice.

18. Na temelju svega rečenog, jer činjenice prava vlasništva tužiteljice, posjeda tuženice i visina koristi koju je tuženica imala od korištenja tuđe stvari nisu bili sporni tijekom postupka pred sudom prvog stupnja (točka 8. obrazloženja), a niti u žalbenoj fazi postupka, uz što je tužiteljica dokazala da posjed tuženice nije pošten još od 13. srpnja 2015., proizlazi da tužiteljica ima pravo od tuženice zatražiti isplatu tog nespornog iznosa koristi koju je tuženica imala u skladu s čl. 1120. ZOO-a.

19. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

20. S obzirom da je donošenjem ove odluke izmijenjen uspjeh stranaka u ovom parničnom postupku to je trošak parničnog postupka priznat tužiteljici sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 138/23., dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe i podneska od 16. rujna 2022. u iznosu od 331,81 eura (protuvrijednost zatraženih 2.500,00 kn, Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 23. siječnja 2023. i 10. listopada 2023. za svako po 497,50 eura (Tbr. 8/1. Tarife) i trošak sastava podnesaka od 19. siječnja 2023. i 30. lipnja 2023. (Tbr. 8/1. Tarife) ili ukupno 2.653,00 eura što uvećano za pripadajući PDV iznosi 3.317,03. Uz to tužiteljici je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,90 eura.

21. Trošak žalbe naveden u izreci ove presude tužiteljici je priznat na temelju čl. 166. st. 1. čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 10/1. Tarife, time da tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe jer niti je zatražen u određenom iznosu (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a), a niti iz podataka u spisu proizlazi da je pristojba plaćena do momenta donošenja ove odluke.

22. Trošak sastava podneska od 6. rujan 2022. tužiteljici nije priznat jer sud i bez tog podneska ima podatak u spisu o plaćanju sudske pristojbe (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević