Poslovni broj: P-948/2023.-26.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: UJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika: 1.) EJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2.) TJ, odsutne i nepoznata boravišta i 3.) ĆJ, odsutne i nepoznata boravišta, obje zastupane po privremenom zastupniku Teu Raniću, odvjetnik u Rijeci, svi tuženici kao slijednici pokojnih zemljišnoknjižnih vlasnika: LJ pok. U, E i OJ ž. LJ, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, nakon održane i zaključene usmene i javne glavne rasprave 20. ožujka 2025, javno objavivši 1. travnja 2025,

p r e s u d i o  j e

I.) Utvrđuje se da je tužitelj: UJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik nekretnina koje u zemljišnim knjigama ovoga suda nose oznaku: k. č. br. [katastarska čestica]/6G kuća, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] šuma, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i k. č. br. [katastarska čestica] povrtnjak, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti.

II.) Ovlašćuje se tužitelj, da po pravomoćnosti ove presude ishodi upis stečenog prava vlasništva glede nekretnina i u vlasničkom udjelu navedenom u točki I.) izreke ove presude, sa imena zemljišnoknjižnih vlasnika, navedenih u uvodu, utuženih po slijednicima, na svoje ime.

Obrazloženje

I. Navodi tužitelja

1. Tužbom predanom sudu 20. listopada 2023, predloženo je da sud, po provedenom dokaznom postupku, prihvati tužbeni zahtjev i donese presudu, kojom će se utvrditi da bi tužitelj, bio vlasnik nekretnina oznake: k. č. br. [katastarska čestica]/6G kuća, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] šuma, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i k. č. br. [katastarska čestica] povrtnjak, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti. U nastavku teksta ovog obrazloženja, sud će se na navedene nekretnine referirati i kao na utužene nekretnine.

1.1. U prilog tužbenom zahtjevu, navedeno je da bi se u zemljišnim knjigama ovoga suda, samo formalno, kao suvlasnici utuženih nekretnina, svaki u ½ suvlasnička dijela, vodili uknjiženi LJ pok. U, E i OJ ž. LJ, E, no da bi stvarni vlasnik utuženih nekretnina, bio tužitelj. Utužene nekretnine, u naravi da čine jedinstveni kompleks zemljišta uz staru obiteljsku kuću, kasnije korištenu kao štalu, u [adresa], na području jedinice lokalne samouprave Općine Dobrinj. Ukazujući na dugogodišnji kontinuirani i pošteni posjed utuženih nekretnina, tužitelj je istaknuo da bi u samostalni posjed nekretnina, stupio nakon smrti majke i to sukladno dogovoru koji je postigao sa bratom, kao sunasljednikom, a u svezi podjele ostavinske imovine pokojnih roditelja. Roditelji tužitelja, danas pokojni SJ pok. SJ i ŽJ, da su se za života, nalazili u mirnom i neometanom posjedu utuženih nekretnina. Utužene nekretnine, da su imovina, koja je stečena po očevoj lozi, obzirom da su zemljišnoknjižni vlasnici LJ i OJ, pradjed i prabaka tužitelja. Zemljišnoknjižni vlasnici da su imali dvije kćeri, i to BJ, kasnije udanu ŽJ i VJ, kasnije udanu MJ. ČJ, udala se za SJ (djeda tužitelja, a s kojim je imala sina SJ, oca tužitelja. VJ da se udala za MJ, s kojim je emigrirala u Sjedinjene Američke Države. U braku VJ udate MJ i AJ, da je rođeno dvoje djece, i to kćer NJ, koja je umrla neudata i bez djece u devetnaestoj godini života i GJ, udata za AJ (Johna) Marsicha. U tom braku, sada JJ i ŠJ, da su rođene TJ i ĆJ. Međutim, unatoč opisanom zakonskom sljedništvu zemljišnoknjižnih vlasnika, loza obitelji u Sjedinjenim Državama da se ne može smatrati stvarnim vlasnikom utuženih nekretnina, a to iz razloga jer su još otac tužitelja, SJ i njegova teta ZJ (PJ), majka drugo i treće tuženice, dogovorili podjelu obiteljske imovine, a temeljem koje je, imovina u [adresa], pripala u isključivo vlasništvo i u samostalni posjed ocu tužitelja. Kasnije, nakon smrti SJ i supruge mu ŽJ, tužitelj da je dogovorio podjelu obiteljske imovine sa bratom, a temeljem kojeg dogovora da su mu pripale utužene nekretnine u samostalni posjed.

1.2. Na temelju prethodno navedenoga, tužitelj je ukazao sudu da se on nalazi u samostalnom, poštenom i zakonitom posjedu utuženih nekretnina, tijekom vremenskog razdoblja koje nadilazi zakonom predviđenih 20 godina posjedovanja do podnošenja tužbe, računajući i vrijeme posjeda njegovih prednika, slijedom čega se ima smatrati da je tužitelj ex lege, stekao vlasništvo utuženih nekretnina.

1.3. Uvažavajući navedeno, dalje navodeći kako tužitelj ima pravni interes, u skladu s odredbom članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP-a), za podnošenje tužbe za utvrđenje iz stavka 1. prethodno navedenog zakonskog članka, a kako bi se utvrdilo njegovo stečeno pravo vlasništva, a time uskladilo zemljišnoknjižno i stvarno stanje vlasništva, predloženo je prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

II. Navodi tuženika

2. Nakon što je pri sudu zaprimljena tužba, uvažavajući činjenicu da su TJ i KJ, bile označene kao osobe koje su odsutne i nepoznatog boravišta izvan [adresa], sud je odlučio provesti ispitni postupak, a slijedom čega su na ročištu održanom 19. ožujka 2024, saslušani IJ, RJ iz [adresa] i EJ iz [adresa], svi sa područja jedinice lokalne samouprave Općine Dobrinj, a kako bi se utvrdilo, da li isti imaju saznanja o prebivalištu ili boravištu tuženica TJ i KJ. Utvrdivši da bi u odnosu na TJ i ĆJ bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 84. stavak 1. i stavak 2. točka 4. ZPP-a, sud je istima postavio privremenog zastupnika u osobi Tea Ranića, odvjetnika u Rijeci.

2.1. Privremeni zastupnik je, u ime i za račun drugo i treće tuženice, 28. svibnja 2024, podnio odgovor na tužbu, u kojem je, u bitnome, osporio tužbene navode. Istaknuto je, kako iz tužbenih navoda ne proizlazi zaključak da bi tužitelj držao u posjedu utužene nekretnine, kroz zakonom propisno vremensko razdoblje, da bi se tužitelj mogao pozivati na stečeno pravo vlasništva. Dodatno, istaknut je i prigovor poštenja posjeda, te je istaknuto kako je tužitelj, a s obzirom na rodbinsku povezanost sa tuženicima, nepošteni posjednik, koji ne može steći vlasništvo utuženih nekretnina. Slijedom navedenoga, predloženo je odbiti tužbeni zahtjev.

2.2. Tuženik EJ, brat tužitelja, iako nije priznao tužbeni zahtjev, isti je, pristupivši na ročište održano 19. ožujka 2024, u bitnome, potvrdio tužbene navode, ističući kako utužene nekretnine, pripadaju tužitelju. EJ je istaknuo i kako su u posjedu utuženih nekretnina, nekad bili, danas pokojni roditelji EJ i UJ. U osnovi, da se radi o obiteljskoj imovini na koju on ne polaže pravo, bez obzira što bi bio zakonski slijednik upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, a to iz razloga jer je sa tužiteljem dogovorio podjelu obiteljske imovine.

III. Tijek postupka

3. Unatoč tome što EJ, nije osporio tužbu, u odnosu na istoga nije donesena presuda zbog ogluhe, obzirom da,u ovoj pravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostave iz odredbe članka 331.b stavak 1. ZPP-a, jer osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi te spisu priležećih isprava. Konačno, uvažavajući i navode TJ i KJ, a koje su izričito osporile tužbene navode, u ovoj pravnoj stvari, nužnim se ukazalo provesti dokazni postupak.

3.1. Nakon što je na prvom pripremnom ročištu, održanom 10. listopada 2024. raspravljeno o dokaznim prijedlozima stranaka, bitnim činjenicama i pravnoj osnovi spora, odlučeno je zaključiti prethodni postupak te u nastavku postupka, provesti glavnu raspravu na lokaciji prijepora, u [adresa], na području jedinice lokalne samouprave Općine Dobrinj, a kako bi se, izvršilo neposredno opažanje utuženih nekretnine ali i kako bi se na licu mjesta, saslušali svjedoci radi utvrđenja bitnih činjenica, u svezi navoda tužitelja da bi se on, a ranije njegovi prednici, nalazili u višegodišnjem mirnom posjedu utuženih nekretnina.

3.2. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom izvan zgrade suda 21. studenoga 2024, sudu su prezentirane utužene nekretnine, pri čemu je, vještak geodetske struke, Branko Dešman, kao zaposlenik trgovačkog društva Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke, na temelju prikazanoga, proveo identifikaciju, a na temelju koje mu je naloženo izraditi nalaz i mišljenje. Na ročištu su, nakon što je izvršeno neposredno opažanje utuženih nekretnina, na okolnost posjedovanja prezentiranih nekretnina, saslušani i svjedoci, i to RJ i IJ, oboje stanovnici [adresa].

3.3. Nakon što je vještak geodetske struke, sudu dostavio 21. siječnja 2025, nalaz i mišljenje, u kojem se je očitovao u svezi brojeva nekretnina koje je prilikom uviđaja 21. studenoga 2024, sudu i vještaku prezentirao tužitelj, kao nekretnine koje da bi posjedovao, održano je ročište 20. ožujka 2025, a na kojem je odlučeno zaključiti glavnu raspravu, obzirom da je sukladno odredbi članka 304. ZPP-a, utvrđeno da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.

IV. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza

4. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak pročitane su sve isprave priležeće spisu te zapisnici o izvedenim dokazima pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev osnovan.

4.1. Naime, saslušani svjedoci: IJ, star 60 godina u vrijeme saslušanja i RJ, star 61 godinu u vrijeme saslušanja, potvrdili su u svojima iskazima iznesenim na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. studenoga 2024, u [adresa], na području jedinice lokalne samouprave Općine Dobrinj, tužbene navode o posjedu tužitelja, ali i njegovih prednika, na utuženim nekretninama. Potvrđujući posjed prednika tužitelja, odnosno njegovih roditelja, a kasnije i tužitelja osobno, svjedoci su iskazali i kako posjed tužitelja ali i njegovih prednika, na utuženim nekretninama, nije bio nikada, koliko oni pamte, osporavan od strane drugih osoba, tako da tužitelj, utužene nekretnine, mirno posjeduje dugi niz godina, nastavljajući isto tako mirni posjed svojih prednika. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, može se utvrditi da bi se roditelji tužitelja, nalazili u mirnom posjedu utuženih nekretnina, pri čemu je posjed manifestiran na vidljiv način, obrađivanjem zemlje, sječom šume i korištenjem gospodarskog objekta za smještaj stoke. Štoviše, sporazumno sa susjedima, tužiteljevi prednici, dogovorili su izgradnju suhozida, dakle jasno i trajno razgraničenje između nekretnina, otvoreno na taj način pokazujući ne samo izvršavanje posjeda, nego i granice unutar kojih se taj posjed izvršava.

4.2. Ovaj sud, poklonio je vjeru iskazima saslušanih svjedoka. Svjedoci su iskazivali jasno, sadržajno i suglasno na temelju neposrednih saznanja, kao mještani [adresa], na području jedinice lokalne samouprave Općine Dobrinj pa je uvažavajući činjenicu, da se radi o osobama više životne dobi, koje su iskazivale, na temelju neposrednih opažanja, kroz dulji vremenski period te koje osobe nisu zainteresirane za ishod postupka, sud prihvatio njihove iskaze kao istinite.

4.3. Prilikom uviđaja lokacije prijepora održanog 21. studenoga 2024, ovaj sud imao je prilike utvrditi da bi se utužene nekretnine, nalazila u [adresa] te da se radi o jedinstvenom kompleksu zemljišta, ograđenom suhozidom, na kojem je, izgrađen gospodarski objekt, nekada kuća, a sada objekt u ruševnom stanju. Nekretnine koje je tužitelj prezentirao sudu i vještaku, vještak geodetske struke Branko Dešman je identificirao, potvrđujući i svojem nalazu i mišljenju da bi tužitelj pokazao upravo utužene nekretnine oznake: k. č. br. [katastarska čestica]/6G kuća, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] šuma, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i k. č. br. [katastarska čestica] povrtnjak, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4.4. Dakle, uvažavajući sve isprave i zapisnike o izvedenim dokazima koji prileže spisu, cijeneći jasne, suglasne i sadržajne iskaze saslušanih svjedoka te imajući u vidu činjenice utvrđene prilikom uviđaja lokacije prijepora, ovaj sud utvrđuje tužbeni zahtjev osnovanim pa temeljem odredbe članka 114. i 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17: u nastavku teksta; ZV), odlučuje kao u točki I.) izreke ove presude, utvrđujući da bi tužitelj kao samostalni i pošteni posjednik, ex lege, temeljem pravnog instituta dosjelosti stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama i to: neprekidnim posjedovanjem istih kroz vremensko razdoblje dulje od zakonom predviđenih 20 godina za izvanrednu dosjelost predviđenu u članku 159. stavak 3. ZV.

4.5. Sud je, prilikom izračuna vremena posjedovanja, imao u vidu da tužitelj, a koji da je stupio u samostalni posjed utuženih nekretnina 2021, nakon smrti majke ŽJ te dogovora sa bratom u svezi podjele ostavinske imovine, nema dovoljan broj godina samostalnog posjeda, do podnošenja tužbe u listopadu 2023. Međutim, cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, na temelju kojih se može utvrditi i da bi tužiteljevi otac i majka za života vršili posjed na utuženim nekretninama, tužiteljevom posjedu, valjalo je pribrojiti i vrijeme posjeda njegovih roditelja, slijedom čega je ovaj sud utvrdio da tužitelj posjeduje utužene nekretnine tijekom vremenskog razdoblja duljeg od 20 godina. Naime, uvažavajući dob saslušanih svjedoka, može se zaključiti kako njihova prisjećanja, datiraju iz vremenskog razdoblja, od kraja šezdesetih, odnosno početka sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Dakle, do smrti, pokojni roditelji tužitelja držali su u posjedu utužene nekretnine više od dvadeset godina. Navedeno utvrđenje, daje osnove da sud ovom presudom deklarira stečeno pravo vlasništva u korist tužitelja.

4.6. Pa iako su tuženice TJ i ĆJ, prigovorile poštenju posjeda tužitelja, iste, svojim prigovorom, nisu dovele u pitanje osnovnu pretpostavku prilikom stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog instituta dosjelosti. Poštenje posjeda se pretpostavlja, a na onome tko osporava poštenje posjednika, je teret dokaza. Tuženice TJ i ĆJ, nisu tijekom postupka dokazale da bi tužitelj, ali niti njegovi prednici, bili nepošteni posjednici utuženih nekretnina.

4.7. Cijeneći činjenicu da je tužitelj utvrđen vlasnikom utuženih nekretnina, istog je valjalo ovlastiti da po pravomoćnosti ove presude, sukladno odredbi članka 130. stavak 1. ZV-a, ishodi upis prijenosa prava vlasništva sa imena zemljišnoknjižnih vlasnika, na svoje ime, a u odnosu na utužene nekretnine, slijedom čega je odlučeno kao u točki II.) izreke ove presude.

V. Troškovi postupka

5. Obzirom da tužitelj nije potraživao od tuženika nadoknadu parničnih troškova, troškovi tužitelja nisu bili predmetom odlučivanja.

Krk, 1. travnja 2025.

S u d a c:

Anton Hlača

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).