Poslovni broj: Usž-3888/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, koju zastupa opunomoćenica Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, Iva Vojnovića 61 c, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, radi prigovora na izlaganje katastarskih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2195/2023-8 od 15. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2195/2023-8 od 15. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932- 04/22-06/88, URBROJ: 541-11/2-23-2 od 13. srpnja 2023. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, KLASA: UP/I-932-04/22- 03/39, URBROJ: 541-30-02/11-22-2 od 7. travnja 2022., kao neosnovan, dok se točkom II. izreke odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 7. travnja 2022., kojim je odbijen prigovor broj 140 uložen na podatke nove izmjere katastarske općine [katastarska općina], u kojem prigovoru se navodi kako oblik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ispravan.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi, da predmetna katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]), predstavlja kulturno dobro u naravi Rimska palača-fortifikacijska cjelina sastojeća od nautičke plače, termi, dviju ranokršćanskih bazilika, arsenala, skladišta za galije i ostataka gatova izgrađenu u 3. stoljeću, a u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku upisana kao historijsko-umjetnički spomenik, kulturno dobro stavljeno pod zaštitu Ministarstva kulture RH i na upravljanju tužitelju. Navodi da je tijekom upravnog postupka ukazivao na to da na navedenim česticama nije moguće provoditi pojedinačnu izmjeru, geodetsko klasiranje, niti vršiti usklađenje radi obnove i preoblikovanja zemljišne knjige i sređivanja zemljišnoknjižnog stanja. Bez obzira što Rimska palača ima više čestica, isključivanjem jedne narušava se cjelovitost kulturnog dobra, stoga je, radi zaštite te cjelovitosti, izrađen prijedlog parcelacije ovlaštenog vještaka tužitelja. Ističe da je aktivno sudjelovao u postupku izlaganja nove izmjere, iskoristio pravo angažiranja ovlaštenog sudskog vještaka geodetske struke koji je izvršio mjerenja na terenu, izradio skicu mjesta i sve to dostavio u upravni postupak. Prigovori koje je tužitelj isticao tijekom cijelog upravnog postupka nisu uzeti u obzir, a poglavito ne oni koji se odnose na činjenicu da je postupanje tuženika, kako tijekom izrade nove katastarske izmjere, tako i tijekom samog upravnog postupka nezakonito, pravno neutemeljeno, neobrazloženo te kao takvo nemoguće ispitati. Prigovara da trgovačko društvo angažirano od tuženika koje je provodilo mjerenja nije pojedinačno i trajno obilježilo granice predmetnih nekretnina, čak ih nije očistilo od raslinja u koje su zarasle a ipak je provelo mjerenje. Ovlašteni vještak angažiran od tužitelja je, na mjestima gdje je to bilo neophodno, očistio međe predmetnih nekretnina kako bi proveo mjerenja. Tužitelj je 29. listopada 2021. pristupio uviđaju u Goveđarima na poziv angažiranog trgovačkog društva GEOPROJEKT, na kojem je sastavljen Zapisnik sa uviđaja na terenu potpisan od zainteresiranih stranaka s jedne strane i AV ing.geo. od strane GEOPROJEKTA. Nadalje, navodi da, u pozivu na terenski uviđaj koji je tužitelju dostavljen 30. rujna 2021., ne postoji jasno definiran rok u kojemu je potrebno izvršiti označavanje zemljišta pa da je na taj način postupano suprotno članku 46. stavku 1. te članku 34. stavku 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina kao i Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.). Navodi da su prigovori tužitelja koji su tijekom upravnog postupka i upravnih sporova pred prvostupanjskim sudom (među istim strankama za kompleks Rimske palače), isticani od strane tužitelja, rezultirali dvjema presudama i to, presude poslovni broj: Us I- 2895/2022 od 5. srpnja 2023. i Us l-3324/2023 od 20. svibnja 2024. kojima se poništavaju i drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmeti se vraćaju na ponovni postupak i odlučivanje. U oba navedena upravna spora konstatirano je da je prvostupanjsko tijelo postupalo nezakonito. Tužitelj je isticao i dalje ističe svoju ulogu u očuvanju kulturnih dobara koja su mu povjerena. Smatra da se ista obveza iz Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara odnosi i na tijela državne uprave. Animus Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara proizlazi iz članka 5. kojim se objašnjava svrha zaštite kulturnih dobara. Mišljenja je da tuženik postupa protivno navedenom članku i to konkretno t. 2. u kojoj se navodi da je svrha zaštite kulturnih dobara: „stvaranje povoljnijih uvjeta za opstanak kulturnih dobara i poduzimanje radnji potrebnih za njihovo redovito održavanje“, potom t. 3. u kojoj se navodi da je svrha zaštite kulturnih dobara: „sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost“, te t. 4. u kojoj se navodi da je svrha zaštite kulturnih dobara: „sprječavanje protupravnog postupanja i protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvodom, iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara.“. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu te dosuditi tužitelju naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora i žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a. To stoga jer je prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Tužitelj je u predmetnoj upravnoj stvari 24. veljače 2021. podnio prigovor na oblik novoformirane kat. čest. [katastarska čestica]. Iz sadržaja prigovora broj 140 proizlazi da tužitelj osporava izvod iz popisnog lista 566 koji se odnosi na novoformiranu k. č. [katastarska čestica] na kojoj su evidentirane dvorište, dvorišna zgrada, kuća [adresa] i dvorište jer planom nove izmjere nije označeno na koji se dio stare izmjere č. zgr. [katastarska čestica] može odnositi pravo posjeda tužitelja.

8. Međutim, pregledom spisa predmeta, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je postupio tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja te ocijenio da je postupak izmjere proveden sukladno odredbama članka 46. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj 16/07., 152/08., 124/10., 56/13., 121/16., 9/17.).

9. Ovo stoga jer je tužitelj u postupku pozvan označiti sporne međe i eventualno angažirati geodetskog stručnjaka u tu svrhu. U povodu njegovog prigovora obavljen je uviđaj na terenu dana 29. listopada 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja. Očevidom je utvrđeno da tužitelj nije obilježio međe katastarske čestice vidljivim trajnim oznakama, pa da nema osnove za promjenu podataka u elaboratu katastarske izmjere, zbog čega je prigovor ocijenjen neosnovanim.

10. Naime, ovdje se radi o novoj katastarskoj izmjeri koja se provodi u svrhu izrade katastra nekretnina (i u svrhu obnove zemljišne knjige) pa se, prilikom nove izmjere snima stvarno stanje na terenu, granice se određuju prema onom kako su ih stranke obilježile time da je obveza stranaka da dogovorno obilježe granice svojih posjeda što je ovdje, kako je već navedeno, izostalo. Površine katastarskih čestica u novoj izmjeri računaju se iz koordinata lomnih točaka međa, a ne preuzimaju se iz postojeće dokumentacije katastra ili zemljišne knjige, sve sukladno odredbama Pravilnika o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji („Narodne novine“, broj 147/08. – dalje u tekstu: Pravilnik), kako to pravilno tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi.

11. Naime, prije stupanja na snagu naprijed navedenog Pravilnika postupak katastarske izmjere bio je propisan Zakonom o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta („Narodne novine“, 16/74., 10/78., 51/89.), Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, 128/99., 153/05., 142/06.) te Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, 16/07.), a koji postupak je bio reguliran samo u bitnim elementima. Tijekom godina stvarala se određena stručna praksa vezana za prikupljanje i obradu podataka u postupku katastarske izmjere i tehničke reambulacije, odnosno izrade elaborata katastarske izmjere odnosno tehničke reambulacije kao i pregledavanja i potvrđivanja takvog elaborata koji je konačno pretočen u navedeni Pravilnik, koji je sadržajno obuhvatio pravila struke koja su se primjenjivala tijekom godina na temelju tada važećih naprijed navedenih zakona. Pravilnik je stupio na snagu 26. prosinca 2008., nakon odluke Državne geodetske uprave od 4. siječnja 2005. o katastarskoj izmjeri na području Općine Mljet za katastarsku općinu [katastarska općina], ali, budući da je u njemu objedinjena dugogodišnja stručna praksa isti se u suštini sadržajno primjenjuje. Stoga, unatoč prigovorima tužitelja koje je isticao u tužbi u pogledu nekonzistentnog navođenja mjerodavnih propisa u upravnim rješenjima, te žalbenim prigovorima protiv prvostupanjske presude, ovaj Sud nalazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

12. Naime, tužitelj ni na očevidu koji je proveden nakon što je izjavljen prigovor, nije označio, prema njegovom mišljenju, liniju sporne međe kako to nalaže odredba članka 19. i 21. Pravilnika, u kojem slučaju bi mogle doći do primjene odredbe članka 21. i 40. Pravilnika te bi do rješenja spora o tijeku međe postojala obveza izračuna srednje točke iz različito pokazanih točaka na terenu.

13. Neosnovano tužitelj prigovara da u predmetnom postupku nije jasno definiran rok u kojemu je bilo potrebno izvršiti označavanje zemljišta pa da se na taj način postupalo suprotno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, budući da je još u Odluci od 4. siječnja 2005. utvrđeno da su upravitelji općih, javnih i drugih dobara na području na kojem će se provesti katastarska izmjera dužni do 28. veljače 2005. označiti vidljivim trajnim oznakama granice zemljišta kojim upravljaju.

14. Kako tužitelj ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz razloga na koje upire tužitelj.

15. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka jer tužitelj sa žalbom nije uspio, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti točkom II. izreke ove presude.

16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić