REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1068/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. u Garešnici, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-692/2024-2 od 11. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-375/2023-22 od 20. rujna 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-692/2024-2 od 11. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-375/2023-22 od 20. rujna 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koja glase:
„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?
3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
4. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
7. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?
5. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
7. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinijena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovoranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.
2. Nadalje, tuženik podnosi prijedlog i temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s tvrdnjom da su mu osporavanim odlukama povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost, pravnu sigurnost, odnosno, odredbe čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
5. Navedeno stoga, što shvaćanje u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Revd-81/2024-2 od 16. siječnja 2024., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022., Revd-2586/2024-2 od 10. srpnja 2024. i dr.).
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da u istome tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih na okolnosti iz toga pitanja, iz razloga što iz obrazloženja pobijanih odluka proizlazi da je saslušanje svjedoka - djelatnika tuženika, predloženo općenito na okolnost sklapanja ugovora o kreditu, a ne na okolnosti na koje se sada tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.
7. Jednako tako i četvrto postavljenim pitanjem (pogrešno označenim pod brojem 7 u prijedlogu za dopuštenje revizije) tuženik polazi od toga da se vještak tijekom postupka nije očitovao na njegove prigovore nalaz i mišljenje, s obzirom na to da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tuženik nije niti postavljao konkretne primjedbe na nalaz vještaka. Naime, u konkretnom slučaju nije bilo prigovora u smislu da bi nalaz i mišljenje vještaka bio manjkav već su se prigovori odnosili na pravna pitanja, odnosno na to što je vještak trebao izračunati.
8. Konačno, u odnosu na pitanje koji se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, treba navesti da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je sud izostavio razloge o odlučnim činjenicama.
9. Slijedom navedenoga, nisu ispunjene pretpostavke za intervencijom ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je sud u odnosu na postavljena pitanja temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci pod točkom I.
10. U odnosu na navode tuženika da mu je donošenjem nižestupanjskih odluka došlo do povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodi se da ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučne navode i da su njihove presude dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, slijedom čega ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravo na pravično suđenje.
11. Stoga, a kako tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a te na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
