REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1320/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom ADRIATIC d.d. u stečaju, OIB 31076464103, sa sjedištem u Splitu, Obala kneza Branimira 8, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ante Gabelica, OIB 68765596631, iz Splita, Domovinskog rata 52, odlučujući o prijedlogu stečajnih vjerovnika OL i DL za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4700/2024-2 od 7. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-168/2014-1034 od 28. listopada 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog stečajnih vjerovnika OL i DL za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Stečajni vjerovnici OL i DL su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4700/2024-2 od 7. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-168/2014-1034 od 28. listopada 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelji navode da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Pitanje naznačeno u prijedlogu glasi:

„Je li prijava stečajnog upravitelja sudu o nedostatnosti stečajne mase u smislu odredbe iz članka 204. SZ/96 dovoljna da sud donese rješenje o obustavi i zaključku stečajnog postupka sukladno odredbi članka 207. stavka 1. SZ/96 ili sud treba temeljem potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja utvrditi osnovanost takve prijave i samostalno ispitati je li imovina koja je ostala u stečajnoj masi dovoljna za namirenje vjerovnika?“.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Odredbom je članka 91.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) propisano da stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od članka 91.a stavka 1. ZPP, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit (članak 91.a stavak 2. ZPP). Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. ovoga članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

5. U konkretnom su slučaju prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli stečajni vjerovnici osobno, ali nisu u smislu odredbi članka 91.a stavaka 2. i 3. ZPP uz prijedlog za dopuštenje revizije priložili dokaz o položenom pravosudnom ispitu (valja uzeti da se u primjeni ZPP prije novele iz 2019. godine, odredbe o reviziji iz članka 91.a ZPP odnose i na prijedlog za dopuštenje revizije jer je to u skladu sa svrhom i ciljem ove odredbe.

6. Stoga je već iz toga razloga prijedlog za dopuštenje revizije valjalo ocijeniti nedopuštenim te ga odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 2. ZPP.

7. Pored toga, predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu jasno naznačili razloge zbog kojih smatraju da im Vrhovni sud treba dopustiti reviziju u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP niti su se određeno pozvali ne relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Takav je njihov prijedlog lišen razloga koji bi bili osnova na temelju koje bi dopuštenjem revizije bilo moguće ostvariti javnopravnu funkciju revizije po dopuštenju, a ona se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (to mogu biti, primjerice, neujednačenost sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava i slično). U odnosu na potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu kao razloga zbog kojeg je predloženo dopustiti reviziju, valja odgovoriti da predlagatelji u prijedlogu nisu naveli ni koje su to potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu koje bi opravdavale intervenciju najvišeg suda putem dopuštenja revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil