Poslovni broj: Usž-1154/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u postupku povodom zahtjeva ĆM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: 63643241208, radi izvršenja presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., protiv Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, odlučujući o žalbi podnositelja zahtjeva protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usi-26/2024-4 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usi-26/2024-4 od 23. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda, odbija se zahtjev žalitelja za naknadu troškova nastalih povodom zahtjeva za izvršenje presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., dok je točkom I. izreke istog rješenja, koju žalitelj ne osporava, obustavljen postupak po zahtjevu za izvršenje točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., kojom je naloženo tuženiku, ovdje obvezniku izvršenja, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, izda tužitelju potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/526, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 8. ožujka 2023. godine.
2. Tužitelj pobija točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, zbog bitne povrede odredbi upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te narušavanja konvencijskog te ustavnog prava na pravično suđenje koje obuhvaća i pravo na pristup Sudu, te konvencijskog i ustavnog prava na zaštitu vlasništva. Smatra da je u konkretnom slučaju odlučan trenutak dostave potvrde izvršnosti tužitelju, a ne trenutak kad je obveznik izvršenja takvu potvrdu izdao. Smatra da trošak kao posljedica kašnjenja obveznika izvršenja i rizika koji je time preuzeo mora pasti na tuženika, jer da je izdao potvrdu izvršnosti u roku od 15 dana, ranije bi je otpremio podnositelju zahtjeva i izvjesno je da ne bi došlo do potrebe za ovim zahtjevom. Poziva se na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržano u t. 8. i t. 9. obrazloženja odluke, broj:U-IIIB-4366/2005 od 5. travnja 2006. godine. Mišljenja je da je rješenje u dijelu pod točkom II. izreke nezakonito, čak i u slučaju kad bi svi prethodni žalbeni navodi bili netočni, jer članak 147. stavak 7. ZUS-a propisuje kada podnositelj zahtjeva po članku 147. stavku 7. ZUS-a ima pravo na naknadu troška, ali ne propisuje da se isključuje primjena preostalog dijela članka 147. ZUS-a, pa samim time ne propisuje, da sud neće primijeniti članak 147. stavak 1. ZUS-a ili naročito članak 147. stavak 4. ZUS-a, a potonja odredba bi se, prema mišljenju žalitelja, morala primijeniti jer je tuženik propustio izvršiti presudu, uslijed nedjelotvornog postupanja, te zakašnjenja u postupanju, a što ne bi smjela biti posljedica koja pada na teret ovdje tužitelja. U konkretnom slučaju, propisano je pravo na naknadu troška u slučaju kada je izvršitelj izvršio presudu nakon isteka roka za izvršenje i nakon zaprimanja zahtjeva, ali time nije riješeno i postoji pravna praznina u situaciji u kojoj je presuda izvršena nakon što je predlagatelj izvršenja predao zahtjev sudu, a prije nego je sud dostavio izvršitelju zahtjev. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-3895/2021 od 24. travnja 2024. i U-III-2291/2018. Smatra da sud postupa suprotno pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava, primjerice u presudi Gashi protiv Hrvatske te rizik za propust tuženika prenosi na teret tužitelja. Predlaže usvojiti žalbu u cijelosti te preinačiti točku II. izreke rješenja na način da se tužitelju dosudi naknada zatraženih troškova, uključujući i trošak sastavljanja ove žalbe u zatraženom iznosu, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da istom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, iz razloga kako su nastavno navedeni.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je podnositelj zahtjeva 14. studenog 2024. podnio zahtjev za izvršenje točke II. izreke presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024. godine.
6.1. Prvostupanjski sud je iz dostavljenog odgovora obveznika izvršenja na zahtjev za izvršenje, utvrdio da je presuda izvršena, stoga je točkom I. izreke svojeg rješenja obustavio postupak po zahtjevu za izvršenje točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: U sI-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., temeljem članka 156. stavka 3. ZUS-a te je, pozivom na odredbu članka 147. stavka 7. ZUS-a, ovdje pobijanom točkom II. izreke, odbio zahtjev podnositelja zahtjeva za naknadu troška nastalih povodom zahtjeva za izvršenje.
7. Sukladno odredbi članka 147. stavka 7. ZUS-a, ako je obveznik izvršenja izvršio presudu nakon isteka roka za izvršenje presude i nakon što je zaprimio zahtjev za izvršenje presude, predlagatelj izvršenja ima pravo na naknadu troškova nastalih povodom zahtjeva za izvršenje presude.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., koja je ovdje predmet izvršenja, postala pravomoćna 25. listopada 2024., koja potvrda pravomoćnosti je iskazana 7. studenog 2024. i prileži spisu predmeta na listu spisa broj 9.
8.1. Obveznik izvršenja je odmah sljedeći dan nakon dana iskazivanja potvrde pravomoćnosti točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5359/2023-9 od 30. rujna 2024., 8. studenog 2024., izdao potvrdu pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/526, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 8. ožujka 2023. te je isto predlagatelju izvršenja dostavljeno 15. studenog 2024., uz popratni dopis od 8. studenog 2024., o čemu u spisu prileži dostavnica na listu spisa broj 22.
8.2. Predlagatelj je 14. studenog 2024., dakle, dan prije nego mu je dostavljeno rješenje s traženom potvrdom pravomoćnosti i izvršnosti, podnio zahtjev za izvršenje točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024. godine. Obveznik izvršenja je taj zahtjev s pozivom na očitovanje na isti zaprimio 22. studenog 2024. godine.
9. Iz izloženog, po ocjeni ovog Suda, proizlazi da je tuženik izdavanjem potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje od 8. ožujka 2023. s danom 8. studeni 2024. , koja je podnositelju zahtjeva dostavljena 15. studenog 2024., postupio sukladno točki II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., unutar zadanog roka (15 dana od dana dostave pravomoćne presude), imajući u vidu da je je potvrda pravomoćnosti predmetne točke II. izreke presude iskazana u e-spisu 7. studenog 2024., kao i da je ista pravomoćna od 25. listopada 2024. godine. Sukladno navedenom, žalitelj je zahtjev za izvršenje podnio prije nego je obvezniku izvršenja protekao rok za izvršenje.
10. Stoga se, nasuprot žalbenim prigovorima, ovdje ne radi o trošku koji je žalitelju nastao krivnjom obveznika izvršenja, koji je unutar zadanog roka postupio sukladno točki II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., zbog čega je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev žalitelja za naknadu troškova postupka izvršenja, sukladno odredbi članka 147. stavka 7. ZUS-a. Prigovor žalitelja da postoji pravna praznina glede predmetne situacije u kojoj je tuženik u vremenu naloženom presudom izvršio presudu, ali predmetnu klauzulu žalitelj u tom roku nije primio, nije osnovana jer odredba članka 151. stavak 2. ZUS-a ne propisuje i obvezu dostave predmeta izvršenja u roku određenom za izvršenje presude, k tome štoviše, rok za izvršenje presude, prema toj zakonskoj odredbi, iznosi 60 dana od primitka spisa predmeta na koji se izvršenje presude odnosi.
11. S obzirom na izloženo, prigovori kakve žalitelj ističe u cijelosti su neosnovani te nisu od utjecaja na drukčiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
12. Žalitelj nije uspio s predmetnom žalbom pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
13. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
