REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-714/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri u Osijeku, protiv tuženika DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana-Marija Gospočić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 117. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika VA, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1278/2021 od 26. svibnja 2021., u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju A1 Hrvatska, OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, d.o.o. naknaditi tuženiku DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovoga postupka u iznosu od 339,04 EUR (slovima: tristotridesetdeveteuraičetricenta), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Gordane Frković iz Samobora, protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 177,18 eura s pripadajućim kamatama na glavnicu i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovrv-1278/2021 od 26. svibnja 2021., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru je osporio osnov i visinu tražbine te sadržajno naveo da mu tužitelj nije isporučio ugovorenu uslugu. Predlaže staviti van snage rješenje o ovrsi.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Povrv- 714/2021-2 od 21. lipnja 2021., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u podnesku od 2. srpnja 2021. naveo da se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 29.01.2019., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, koji zahtjev je tužitelj odmah prihvatio te se smatra da je pretplatnički ugovor za uslugu SAT TV sklopljen. Tužitelj ističe kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji i na drugom ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 29.01.2019., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, koji zahtjev je tužitelj odmah prihvatio te se smatra da je pretplatnički ugovor za uslugu Homebox Duo sklopljen. Visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnom ispravom u vidu prijepisa mjesečnog računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno je kako tuženik predmetni račun do danas nije ni djelomično namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91 do 70/19). Vezano za navode tuženika tužitelj pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Tužitelj ističe da je posebnim zakonom, tj. člankom 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17, dalje: ZEK) propisano sljedeće: Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Tužitelj napominje i kako se o svakoj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo, što je jasno vidljivo iz dostavljenih Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Također, prethodno citirana zakonska odredba u cijelosti je unesena u čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. od 01. 10. 2018. g., a koji sukladno čl. 41. st. 4. ZEK-a čine sastavni dio pretplatničkog ugovora. Nesporno je da su tijekom razdoblja obveznih trajanja ugovora predmetni ugovori raskinuti te je tužitelj u predmetnom računu za mjesec 07/20 tuženiku pravilno zaračunao naknade za prijevremene raskide ugovora. Tužitelj napominje kako je tuženik na obvezu plaćanja naknada za prijevremene raskide ugovora upozoren u tužiteljevom dopisu od 26.06.2020.g., a koji je tuženik dostavio uz svoj prigovor. Nadalje, tužitelj ukazuje da iz dokumentacije koju dostavlja sam tuženik i to dopisa tužitelja od 26.06.2020.g. te odluke HAKOM-a od 29.09.2020.g. zapravo proizlazi kako je potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano. Tužitelj ističe i kako su neosnovani navodi tuženika da su naknade za prijevremene raskide ugovora paušalno određene. Naime, tužitelj je prije pokretanja ovršnog postupka tuženiku odaslao i Obračune naknada za prijevremene raskide ugovora iz kojih su razvidni svi relevantni elementi temeljem kojih su predmetne naknade obračunate. Nadalje, tužitelj ovim putem tuženika upućuje i na sadržaj odredbe čl. 50. ZEK-a kojim zakonskim odredbama je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Ukoliko je tuženik bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, isti je mogao, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu cit. zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak. Na temelju podataka dostavljenih od strane nadležnih službi tužitelja proizlazi kako tuženik naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristio. Kako tuženik, barem prema tužiteljevim saznanjima, pisane prigovore na utužene račune nije podnosio, posljednom primjenom cit. odredbe ima se smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio. Tuženik je, dakle, prekludiran u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa, budući da je svojom krivnjom propustio pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim cit. odredbama. Slijedom naprijed iznesenog, tužitelj smatra da je priloženim dokazima u cijelosti dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku, pa predlaže u cijelosti održati na snazi pobijani platni nalog te obvezati tuženika na podmirenje parničnih troškova tužitelju zajedno s kamatama.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga (list 3 spisa), e-mail korespondencija (list 7 spisa), dopis (list 8-10 spisa), dopis (list 11 spisa), rješenje (list 12-14 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 24-25 spisa), preslika osobne iskaznice (list 26 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 27-28 spisa), račun (list 29-31 spisa), kartica kupca (list 32-39 spisa), Opći uvjeti poslovanja (list 40-45 spisa), izvadak iz Zagrebačke banke (list 60 spisa), rješenje (list 61-64 spisa), e-mail korespondencija (list 65-68 spisa) te je saslušao tuženika kao stranku (list 73-74 spisa).

6. Iz navedenog proizlazi da među strankama nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu, da je isti raskinut, ali je sporno je li tužitelj isporučio tuženiku ugovorene usluge te posljedično tko je odgovoran za raskid ugovora, dakle sporan je osnov i visina utužene tražbine, odnosno je li tuženik u obvezi platiti utuženu tražbinu.

7. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu dana 17. veljače 2025. proizlazi da je točno je da je zaključio ugovor s tužiteljem, a tužitelj mu se obvezao isporučivati tri usluge i to mobilni telefon, neograničeni internet i televizija. To je bilo u lipnju 2016. ili 2017. Može reći da je tada živio u [adresa] iza Zaprešića i usluga je bila putem aparata Home-box. to je bio bežični aparat, međutim, tamo gdje je živio, u [adresa], signal je bio vrlo slab. Kvaliteta usluge je bila nikakva, više se nije moglo ne koristiti nego koristiti. Može reći da se cca 60% usluga nije moglo koristiti dok se cca 40% moglo koristiti. Mobilni telefon je otprilike funkcionirao, ali internet i televizija vrlo slabo. Reklamirao je uslugu i to je išao kod njih kod ovlaštenog partnera gdje je i kupio Home- box gdje su mu rekli da se zbog svega treba priključiti preko "parice", a to je žičana veza. Uzeli su mu Home-box i dali su mu ruter i spojili su me preko "parice" i onda je internet funkcionirao, ali televizija nije jer je trebao imati satelitski prijamnik na krovu kuće. Dali su kod tužitelja satelitski prijamnik, a tužitelj mu je zamijenio Home-box s "paricom" 29. siječnja 2021., a satelit 7. veljače 2021. Nakon što se tuženiku predočava ugovor na listu 27-28 spisa, pojašnjava da je upravo taj ugovor za Home- box i da je taj ugovor tuženik potpisao, ali to je upravo bio ugovor koji nije funkcionirao, odnosno Home-box nije funkcionirao pa su ga zato prebacili na "paricu". Može reći da taj Home-box nije funkcionirao pa sam ga je vratio. Može i dalje reći da taj Home-box nije radio. Ugovor je otkazao kod tužiteljevih predstavnika u Zaprešiću zato što Home- box nije radio kako je naprijed opisao. To je prodajni predstavnik Fibis u Zaprešiću. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je imao kakvih problema od strane tužitelja prilikom produljenja, odgovara da je želio produžiti ugovor, ali mu nisu dozvolili jer su tvrdili da ima dug prema tužitelju. Može reći da se nigdje nije utvrdilo da dug postoji, već samo nekakav saldo koji je ovdje utužen, ali uopće nije jasno od kuda i kako je to nastalo. Nakon što se tuženiku predočava dopis na listu 53, tuženik navodi da je to sadržajno bio poziv da se vrati jer iz tog poziva proizlazi da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Pojašnjava da mu je u tom trenutku Internet bio izuzetno važan jer je u tom vremenskom razdoblju radio kao sudski vještak i bio je angažiran od strane Državnog odvjetništva stoga mu je internet bio nužan za obavljanje posla i prikupljanje podataka.

8. Sud prihvaća iskaza tuženika jer je logičan, životan i uvjerljiv, a tužitelj svojim dokazima nije doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja.

9. Pun. tužitelja je prigovorio istinitosti iskaza koji je u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom te navodima tužitelja.

10. Prije svega valja reći da nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik prekludiran u iznošenju prigovora koji se tiču spornih računa jer iste nije reklamirao u roku od 30 dana. Takav navod ne može se prihvatiti jer bi se time tuženiku bilo povrijeđeno pravo iz čl. 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (NN MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) i to pravo na pristup sudu. Nadalje, niti jednim pozitivnim propisom nije propisano da potrošač gubi svoja prava osporavati račune u parničnom postupku ako ih prethodno nije osporio.

11. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Da bi se navedena odredba mogla primijeniti, tužitelj mora dokazati postojanje obveznog odnosa, njegov sadržaj, kao i da je izvršio svoju ugovornu obvezu. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj mora dokazati da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene kako po kvantiteti tako i po kvaliteti.

13. Odredbom čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17, dalje: ZEK) propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.

14. Odredbom čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: OU) (list 40-45 spisa) određeno je da u slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor ili ako A1 raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora (što uključuje i raskid ugovora u slučaju prijenosa broja), krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

15. Slijedom navedenog proizlazi da je zakonska ili/i ugovorna obveza plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na ugovorene usluge predviđena za slučaj kad je do raskida došlo krivnjom pretplatnika. Tužitelj u gore navedenom podnesku navodi sadržajno da je raskinut ugovor zbog tuženikovog neplaćanja ispostavljenih računa u utuženom razdoblju dok je tuženik tvrdio da nije bio u obvezi iste plaćati jer mu nije isporučena ugovorena usluga.

16. Iz odredbi ZEK i OU koje reguliraju pravo tužitelja na raskid ugovora proizlazi da isti može raskinuti pretplatnički ugovor u slučaju krivnje krajnjeg korisnika, ali se ukazuje da je navedeno primjenjivo samo kad se dugovanje odnosi na uslugu koju je tužitelj zaista pružio tuženiku sukladno predmetnom ugovoru.

17. S obzirom na navedeno, proizlazi da je na tužitelju koji je raskinuo predmetni ugovor teret dokaza da je pružio tuženiku spornu uslugu i to na način da dokaže da je u cijelosti isporučio ugovorenu uslugu.

18. Tuženik je u prigovoru i tijekom postupka osporio da mu je tužitelj isporučio ugovorenu uslugu a to je osobito naveo u svom iskazu, a tužitelj nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je tuženiku isporučio ugovorenu uslugu, stoga sud cijeni iskaz tuženika istinitim, kao što je naprijed navedeno.

19. Iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelj mora dokazati da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene kako po kvantiteti tako i po kvaliteti te da je raskinuo ugovor zbog krivnje tuženika te da je tuženik u obvezi plaćanja naknade radi prijevremenog raskida ugovora.

20. Po istaknutom prigovoru tuženika tužitelj nije predložio dokazni prijedlog kojima bi dokazao da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene kako po kvantiteti tako i po kvaliteti. Navodi tužitelja sadržajno se iscrpljuju u tome da tuženik nije prigovarao računima. Ukazuje se da je ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa zaključen 29. siječnja 2019. a iz specifikacije poziva koju je dostavio tužitelj list 31 spisa razabire se da je vršen prijenos podataka samo za razdoblje od 30. lipnja 2020. do 2. srpnja 2020.

21. U spisu ne prileži niti jedan dokaz da je od zaključenja ugovora dana 29. siječnja 2019. do 30. lipnja 2020. vršen prijenos podataka ili da su obavljani telefonski razgovori.

22. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, Odluka USRH 84/08, 96/08, Odluka USRH i 123/08, - ispr. 57/11, 25/13, 148/11, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

23. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Tužitelj ne mora dokazati svoje tvrdnje sa stupnjem potpune izvjesnosti već sa stupnjem dovoljne životne uvjerljivosti što tužitelj nije učinio.

25. Odredbom članka 10. st. 2. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

26. Naime, općepoznata je činjenica da je tužitelj u vrijeme nastanka spornih tražbina bio društvo koje se lukrativno i trajno bavilo pružanjem usluga prijenosa govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i dr. telekomunikacijskim kapacitetima u pokretnoj mreži, pružanjem internet usluga te prijenosa govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog telekomunikacijskim kapacitetima u nepokretnoj i pokretnoj satelitskoj službi. Također nije sporno da tužitelj u svom poslu mora postupati u skladu s odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a (s pažnjom dobrog stručnjaka).

27. Ponašanje u skladu s naprijed navedenom pažnjom, prema mišljenju ovog suda, podrazumijeva da je obveza tužitelja, između ostalog, dokazati da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene, kako po kvantiteti tako i po kvaliteti te da je raskinuo ugovor krivnjom tuženika te da je tuženik u obvezi plaćanja kako naknade za isporučene usluge tako i naknade radi prijevremenog raskida ugovora, a osobito one usluge temeljem kojih su izdani računi koji nisu plaćeni te se naplata istih zahtijeva sudskim putem. Slijedom navedeno tužitelj je dužan dokazati koje su usluge pružene tuženiku i u kojoj količini (a za koje zahtijeva naplatu u ovom postupku), te da tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu – da mu tužitelj nije isporučio ugovorenu uslugu, te posljedično da je tuženik odgovoran za raskid ugovora. Tužitelj je, dakle, trebao dokazati da je razlog za raskid nastao krivnjom tuženika. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je došlo do tehničke neispravnosti uređaja zbog koje nije mogao koristiti ugovorenu uslugu tužitelja, da je o istom obavještavao tužitelja, a tužitelj nije dokazima osporio navode tuženika. Sud smatra, a osobito uzimajući u obzir da je tužitelj dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka prilikom ispunjavanja svojih obveza iz ugovornog odnosa, da je razumno očekivati kako je tužitelj trebao na teren poslati ovlaštenog tehničara te kako je trebala biti sastavljena kakva evidencija ili zapisnik o izlasku na teren ovlaštenog tehničara kako bi se mogli potvrditi ili opovrgnuti izneseni navodi. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da je raskinuo ugovor zbog krivnje tuženika.

28. Propust tužitelja da dostavi odgovarajuće dokaze, prema mišljenju ovog suda, ne smije ići na štetu tuženika.

29. Kako tužitelj nije dokazao koje su usluge pružene tuženiku i u kojoj količini, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije imao osnovu za terećenje tuženika za utuženu tražbinu, naime tužitelj je dužan dokazati kako je njegova tražbina utemeljena po osnovi i visini, odnosno da su računi za isporučenu uslugu sačinjeni sukladno ugovoru te da je usluga pružena. Valja reći da je predmetni pravni stav zauzeo i Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici u presudi posl. broj Gž- 710/2020-2 od 5. siječnja 2021. te Županijski sud u Zadru u presudi posl. broj Gž- 771/2022-2 od 12. listopada 2022.

30. Naime čl. 41. st. 5. ZEK određuje da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku a pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. toga Zakona. Iz naprijed iznesenog ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je za raskid ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora odgovoran tuženik, stoga sud teleološkim tumačenjem navedene zakonske odredbe zaključuje da tuženik kao pretplatnik nije u obvezi platiti naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora. Neprijeporno je da je tužitelj izvršio raskid ugovora, ali tužitelj nije dokazao da je ugovor raskinut upravo zbog krivnje odnosno odgovornosti koja se može pripisati tuženiku.

31. Stoga je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (toč. I. izreke).

32. U toč. I. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1278/2021 od 26. svibnja 2021., u cijelosti te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija pa tako i u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 528,75 eura (slovima: petstodvadesetosameuraisedamdesetpetcenti) s pripadajućim zatraženim kamatama. Nadalje, a budući da tužitelj nije uspio u parnici, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška zajedno sa zatraženim zateznim kamatama sukladno čl. 154. ZPP (toč. II. izreke).

34. Primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a tuženiku su budući da je u cijelosti uspio u sporu, dosuđeni troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) i postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška. Tuženiku su tako dosuđeni troškovi sastavljanja prigovora od 7. lipnja 2021. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 14. veljače 2023. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 9. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 12. studenog 2024. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 17. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife ukupno 250,00 eura što uvećano za PDV u visini od 25% iznosi 312,50 eura. Tom iznosu valja pribrojiti 26,54 eura sudske pristojbe na izjavljeni prigovor protiv rješenja o ovrsi te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 339,04 EUR (toč. III. izreke).

35. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu tužiteljevih navoda, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

36. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Sudac

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- pun. tuženika