REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1064/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička 50, kojeg zastupa punomoćnik Sara Stjepanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1450/2021-2 od 20. siječnja 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-977/2019-28 od 6. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Tuženikova revizija se odbija.
II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnost ugovora o kreditu i dodatka ugovora o kreditu u kunama sklopljenih između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplati iznos od 53.197,78 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), ostavljeno je o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu odlučiti u slučaju pravomoćnog odbijanja tužbenog zahtjeva (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.167,50 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke za iznos od 23.750,60 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke za iznos od 29.447,18 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, preinačena je odluka o parničnom trošku te naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.128,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3. Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelju dosuđeni iznos od 3.700,00 kuna.
4. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd-2295/22-2 od 7. lipnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1450/21-2 od 20. siječnja 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 977/19-28 od 6. rujna 2021. zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Jesu li sudovi vezani za utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja se odnosi na ugovore koje su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorenu u švicarskim francima, ukoliko se radi o ugovoru sklopljenom u kunama?"
5. Tuženik je na temelju dopuštenja za podnošenje revizije, podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopušteno podnošenje revizije. U reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijani dio presude odnosno predlaže ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava revizije.
6. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode, te posebno ističe da se nižestupanjski sudovi nisu isključivo pozivali na presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope ugovora o kreditu u CHF. Predlaže reviziju odbaciti podredno odbiti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.
7. Revizija nije osnovana.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u kunama te isplata preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe.
9. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijani dio presude samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja radi kojih je dopuštena.
10. U postupku je utvrđeno:
- da je između stranaka sklopljen ugovor i dodatak ugovora o kreditu u kunama 28. rujna 2007. odnosno 9. rujna 2011., a u kojem ugovoru je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci stranke o kreditiranju građana,
- da je tri puta povećana kamatna stopa u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu,
- da među strankama nisu bili ugovoreni parametri za promjenu kamatne stope,
- da je ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika,
- da je tužitelju kao potrošaču banka nametnula ugovor odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojega stavljaju u neravnopravan položaj te uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Nižestupanjski sudovi pozvali su se i na presude povodom kolektivne zaštite potrošača u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu u CHF (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2), a pri čemu sud drugog stupnja iznosi pogrešno stajalište da se ne odnosi samo na tužene banke u odnosu na ugovore o kreditu u CHF.
12. Međutim, pobijana presuda se ne temelji isključivo na presudama povodom kolektivne zaštite potrošača u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu u CHF, već na temelju utvrđenja da je ugovor sklopljen na formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, te da je tuženikovo postupanje bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
13. Prema tome, neovisno o pozivanju nižestupanjskih sudova na odluke u kolektivnom sporu, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su utvrdili sve odlučne činjenice za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe o kreditu, a slijedom toga i zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa kamata, te su na tako utvrđeno činjenično stanje primijenili odredbe čl. 3. i 142. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) kao i odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i dodatka predmetnom ugovoru (u tom smislu i Ovr-203/2021-2 od 2. svibnja 2023. i dr.).
14. Zbog navedenog od postavljenog pravnog pitanja uopće ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, jer se bez pozivanja na presude povodom kolektivne zaštite potrošača u odnosu na kreditu vezane za CHF, trebalo jednako odlučiti u ovoj pravnoj stvari.
15. Neovisno o navedenom, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
"Sudovi nisu vezani za utvrđenje iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda se odnosi na ugovore koje su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorenu u švicarskim francima, ukoliko se radi o ugovoru sklopljenom u kunama".
16. Budući da odgovor na postavljeno pravno pitanje ne utječe na donošenje drugačije odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
