REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5056/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, odvjetnika u [adresa] (adresa stanovanja [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dolores Radovanović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102a, OIB 28163265527, zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Jageru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3975/2022-2 od 8. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-91/2021-27 od 1. lipnja 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3975/2022-2 od 8. srpnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-91/2021-27 od 1. lipnja 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Pobijano rješenje temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „...da je tužitelj tužbu radi smetanja posjeda podnio sudu 9. srpnja 2020...“, - „...da je tuženik još tijekom 2019., dakle svakako prije 15. lipnja 2020., postavio rampu na ulazu u parkiralište, koja se od tada redovito spuštala, a bila je podignuta samo kada je bila u kvaru, jer su je nepoznati vandali više puta oštetiti, no nakon popravaka rampa je bila ponovno spuštana, a od 15. lipnja 2020. otvaranje rampe tuženik je regulirano pomoću daljinskog upravljača i postavljanjem nadzorne kamare...“, te - „...da je tužitelj već 2019. godine bio onemogućen u svakodobnom faktičnom raspolaganju parkirališta, jer se rampa na ulazu u parkiralište od tada spuštala, a samo je za vrijeme kvara bila podignuta, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj prekludiran u svom pravu na posjedovnu zaštitu...“. Kod navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga kojima je odlučeno o zahtjevu za posjedovnom zaštitom, materijalnopravna pitanja kako ih je tužitelj naznačio u prijedlogu nisu važna za odluku u sporu. Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
