Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-533/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, za račun Državnih nekretnina d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 1, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika LIVO & DESNO j.d.o.o., [adresa], OIB: 61081027023, zastupanog po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja IS, više državnoodvjetničke savjetnice-specijalistice na Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, privremeno upućene na rad u Županijsko državno odvjetništvo u Splitu te zamjenika punomoćnika tuženika Antona Luke Pivca, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku LIVO & DESNO j.d.o.o. da tužitelju Republici Hrvatskoj, za račun Državnih nekretnina d.o.o., isplati iznos od 56.503,18 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 43.818,75 EUR-a od 29. lipnja 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 16. srpnja 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 22. srpnja 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 20. kolovoza 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 21. rujna 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 20. listopada 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 20. studenog 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 21. prosinca 2023. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 22. siječnja 2024. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 22. veljače 2024. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 21. ožujka 2024. pa do isplate,
- na iznos od 1.153,13 EUR-a od 20. travnja 2024. pa do isplate,
po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II Nalaže se tuženiku LIVO & DESNO j.d.o.o. da tužitelju Republici Hrvatskoj naknadi trošak postupka u iznosu od 3.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 5. studenog 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je tužitelj vlasnik nekretnine koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa]. Naime, radi se o nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2576, k. o. [katastarska općina] u kojoj se nalazi poslovni prostor površine 50,00 m2. Predmetnim prostorom da upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. koje je u vlasništvu Republike Hrvatske.
2. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik taj poslovni prostor koristio do 30. travnja 2024., bez valjane pravne osnove. Naime, u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. tuženik da je prostor koristio na temelju Ugovora o zakupu od 14. prosinca 2018. kojeg je sklopio sa Republikom Hrvatskom, Uredom državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji na razdoblje od godinu dana. Tuženik da je zakupninu podmirivao Uredu državne uprave, a nakon isteka ugovora da je prestao plaćati naknadu za korištenje (osim u siječnju 2020. kad je naknada plaćena u korist državnog proračuna). Stoga, tužitelj je obračunao naknadnu za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove za razdoblje od veljače 2020. do travnja 2024. i od tuženika potražuje iznos od 56.503,18 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Naime, mjesečna naknada da je izračunata u visini od 1.153,13 EUR-a, sukladno Odluci Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018., odnosno prema kriterijima za utvrđivanje zakupnine Grada Supetra, Odluke o davanju u zakup i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu Grada Supetra za zonu 1., djelatnost br. 2., uvećano za PDV.
4. Tužitelj je u tužbi naveo kako se isti prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno članku 186.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023.
– dalje: ZPP).
5. Stoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka, u kojem će sud izvesti dokaz čitanjem isprava koje su dostavljene uz tužbu (izvadak iz zemljišnih knjiga, zapisnike o očevidu od 16. ožujka 2020. i 31. kolovoza 2021., zapisnik o primopredaji prostora od 30. travnja 2024., tlocrt prostora, ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 1/19 od 14. prosinca 2018., potvrdu o uplati, izvadak otvorenih stavki na dan 6. travnja 2024., izračun naknade za korištenje poslovnog prostora, Odluku Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018., tablicu zakupnina Grada Supetra, zahtjev za mirno rješenje spora od 1. srpnja 2024. s povratnicom), donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 56.503,18 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Sukladno odredbi članka 284. ZPP-a tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.
7. Tuženik je u odgovoru na tužbu najprije istaknuo kako tužba nije dopuštena iz razloga što tužitelj svoje tvrdnje dokazuje, između ostalog, izvatkom otvorenih stavki na dan 6. lipnja 2024. Stoga, kako tužitelj nije naveo razloge zbog kojih je podnio tužbu umjesto da je pokrenuo ovršni postupak, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu. Nadalje, tuženik je istaknuo i prigovor zastare te je naveo kako se radi o potraživanju koje zastarijeva za tri godine, sukladno članku 229. Zakona o obveznim odnosima.
8. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je visina zakupnine koju tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku određena u višestruko većem iznosu od onog iznosa koji je bio određen ugovorom o zakupu. Osim toga, tuženik je naveo kako se tuženik nakon isteka Ugovora o zakupu obraćao tužitelju dopisima, međutim, zbog statusnih i internih promjena na strani tužitelja da nije došlo do sklapanja novog ugovora o zakupu. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tuženik dostavio u prilogu odgovora na tužbu te je predložio da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika.
9. Tuženik je predložio da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu, podredno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.
10. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u navodima iz tužbe, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.
11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 56.503,18 EUR- a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za korištenje poslovnog prostora u [adresa], na adresi [adresa], bez pravne osnove, u razdoblju od veljače 2020. do 30. travnja 2024.
12. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 4 spisa), zapisnik Ministarstva državne imovine od 16. ožujka 2020. (list 5 spisa), fotografije (listovi 6-10 spisa), zapisnik Državnih nekretnina, Klasa: 372-01/21-01/04, Ur.broj: DN-5-01/RV-21-58 od 31. kolovoza 2021. (list 11 spisa), zapisnik Državnih nekretnina o izvršenom očevidu nekretnine – primopredaja, Klasa: 372-10/24-01/05. Ur.broj: DN-16 od 30. travnja 2024. (list 12 spisa), fotografije (listovi 13-21 spisa), dokaz o uplati od 7. siječnja 2020. (list 22 spisa), e-mail korespondencija (list 23 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 1/19 zaključen između Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji i trgovačkog društva LIVO & DESNO j.d.o.o., Klasa: 372-01/18-01/11, Ur.broj:
2181-02-01-18-2 od 14. prosinca 2018. (listovi 24-25 spisa), izvadak otvorenih stavki na dan 6. lipnja 2024. (listovi 26-27 spisa), odluku Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske, Klasa: 372-01/18-01/134, Ur.broj: 536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018. (listovi 28-30 spisa), dopis Državnih nekretnina d.o.o., Klasa: 372-03/21-01/04, Ur.broj:
DN-5-01/RV-10 od 17. lipnja 2023. (list 31 spisa), dopis Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: N-DO-33/2024 od 1. srpnja 2024. (list 32 spisa), tužbu Republike Hrvatske protiv tuženika LIVO & DESNO j.d.o.o. (listovi 33-36 spisa), izvod otvorenih stavki od 6. lipnja 2024. (listovi 50-51 spisa), dopis Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za informatiku i zajedničke poslove – zahtjev za produljenje ugovora o zakupu poslovnog prostora, Klasa: 940-01/20-01/0007, Ur.broj: 2181/1-03- 01/09-20-0002 od 20. siječnja 2020. (list 60 spisa), e-mail od 24. siječnja 2020. (list 61 spisa), dopis Državnih nekretnina d.o.o., Klasa: 372-03/21-01/04, Ur.broj: DN-5-
01/RV-21-1 od 25. siječnja 2021. (listovi 62-63 spisa), dopis Državnih nekretnina d.o.o., Klasa: 372-03/21-01/04, Ur.broj: DN-5-01/RV-10 od 27. lipnja 2023. (list 64 spisa) te odgovor tuženika na obavijest i poziv na podmirivanje duga od 10. srpnja 2023. (listovi 65-66 spisa).
13. Tuženik je predlagao da sud izvede i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika. Ovaj sud je takav dokazni prijedlog odbio kao nepotreban iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu.
14. Člankom 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
15. Stoga, kako su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava koje su sadržane u spisu, izvođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika je ocijenjeno kao nepotrebno.
16. Tužbeni zahtjev je osnovan.
17. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora.
18. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], kao ni to da se radi o poslovnom prostoru veličine 50 m2. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da tim poslovnim prostorom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o., čiji osnivač je ovdje tužitelj.
19. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. poslovni prostor koristio na temelju Ugovora o zakupu od 14. prosinca 2018. kojeg je sklopio s Uredom državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji.
20. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik i nakon proteka roka na koji je ugovor o zakupu sklopljen nastavio koristiti predmetni poslovni prostor i u njemu obavljati fotografsku djelatnost.
21. Među strankama nije sporno da je tuženik za siječanj 2020. platio naknadu za korištenje poslovnog prostora, kao ni to da tužitelj od tuženika potražuje naknadu za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove za razdoblje od veljače 2020. do 30. travnja 2024. u iznosu od 56.503,18 EUR-a.
22. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za korištenje poslovnog prostora za razdoblje od veljače 2020. do 30. travnja 2024. u iznosu od 56.503,18 EUR-a, kao i je li osnovan istaknuti prigovor zastare.
23. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako tužba nije dopuštena iz razloga što je tužitelj mogao pokrenuti ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 6. lipnja 2024. koji je sadržan u spisu.
24. U odnosu na te navode tuženika, istom je za odgovoriti kako tužitelj svoj zahtjev za isplatu ne temelju na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 6. lipnja 2024. nego da je taj izvadak dostavljen u spis kao jedan od dokaza kojim tužitelj dokazuje da u poslovnim knjigama tuženika zadužuje za iznos od 56.503,18 EUR-a. Stoga, kako je tužitelj tužbu podnio radi isplate naknade za neovlašteno korištenje poslovnog prostora, a čiju visinu tužitelj dokazuje ispravama koje su sadržane u spisu (Odlukom Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu / suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018.), ne radi se o tužbi koja bi bila nedopuštena.
25. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], upisana u ZK. UL. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako je kao vlasnik te nekretnine upisana Republika Hrvatska.
26. Uvidom u zapisnik s očevida na licu mjesta na adresi [adresa] u [adresa], sastavljenog od strane Ministarstva državne imovine 16. ožujka 2020., utvrđeno je kako predmetna nekretnina predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade. Na samoj zgradi da nema anagrafske oznake, međutim, prema službenoj evidenciji da se radi o kućnom broju Put Gaja 1a, ulaz u poslovni prostor gleda na susjednu ulicu te da se isti u županiji i kod korisnika vodi pod oznakom [adresa]. Prostor da se sastoji od sanitarnog čvora i jedne veće prostorije ukupne površine 50,00 m2. Poslovni prostor koristi se od strane trgovačkog društva LIVO & DESNO j.d.o.o., koji u tom prostoru obavlja djelatnost pružanja fotografskih usluga. U prilogu tog zapisnika sadržane su i fotografije prostora (listovi 5-10 spisa).
27. Uvidom u zapisnik s očevida na licu mjesta na adresi [adresa] u [adresa], sastavljenog od strane trgovačkog društva Državne nekretnine od 31. kolovoza 2021., utvrđeno je kako je predmetni prostor u vrijeme obavljanja očevida bio zatvoren zbog kraćeg radnog vremena te da očevid unutarnjeg dijela nije obavljen. Međutim, tim očevidom da je potvrđeno kako je korisnik prostora onaj koji je naveden u evidenciji poslovnih prostora (trgovačko društvo LIVO & DESNO j.d.o.o.), kao i da je korisnik prostora naveden i na ulaznim vratima prostora.
28. Uvidom u zapisnik s očevida na licu mjesta na adresi [adresa] u [adresa], sastavljenog od strane trgovačkog društva Državne nekretnine od 30. travnja 2024., utvrđeno je kako je taj dan obavljena primopredaja poslovnog prostora, kao i da je prostor preuzet od korisnika poslovnog prostora (ovdje tuženika) u viđenom stanju. Iz zapisnika proizlazi kako je preuzet jedan ključ ulaznih vrata te da se prostor fotografira kako bi se fotografije priložile zapisniku. Fotografije su sadržane na listovima 13-20 spisa.
29. Na listu 21 spisa sadržan je tlocrt poslovnog prostora.
30. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 1/19 od 14. prosinca 2018. utvrđeno je kako je taj ugovor sklopljen između Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji kao zakupodavca te tuženika LIVO & DESNO j.d.o.o. kao zakupnika. Predmet ugovora o zakupu je poslovni prostor koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], površine 50 m2 (jedne prostorije od 46,80 m2 te sanitarnog čvora površine 3,20 m2). Ugovor o zakupu je sklopljen na određeno vrijeme i to od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. (članak 2. Ugovora).
31. Dakle, za odluku o tužbenom zahtjevu nužno je najprije utvrditi pravni položaj posjednika.
32. Člankom 18. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. – dalje: ZVDSP) propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
33. Člankom 165. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te da mora naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
34. Dakle, kako je ugovor o zakupu poslovnog prostora, na temelju kojeg je tuženik koristio predmetni poslovni prostor, zaključen na određeno vrijeme, do 31. prosinca 2019., tuženik je nakon isteka roka na koji je ugovor zaključen postao nepošteni posjednik tog poslovnog prostora pa je isti, sukladno ranije citiranoj odredbi članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, dužan tužitelju naknaditi koristi koje je imao od posjedovanja predmetnog poslovnog prostora.
35. Uvidom u izvadak otvorenih stavki na dan 6. lipnja 2024. utvrđeno je kako Državne nekretnine d.o.o. tuženika zadužuju za iznos od 57.064,37 EUR-a (glavnica u iznosu od 56.503,18 EUR-a te kamate u iznosu od 561,19 EUR-a).
36. Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu / suvlasništvu Republike Hrvatske Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018. određen je iznos naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu / suvlasništvu Republike Hrvatske sa korisnicima koji poslovne prostore koriste bez valjane pravne osnove. Visina mjesečne zakupnine za Zonu 1. u [adresa] navedena je u tablici koja je sadržana u Privitku 1. te Odluke i ista je određena ovisno o tome koja djelatnost se obavlja u tom prostoru.
37. Za trgovinske djelatnosti na malo, prodaju prehrambenih proizvoda robe široke potrošnje, suvenira (a u koju kategoriju bi spadala i fotografska djelatnosti koju je u poslovnom prostoru obavljao tuženik), propisano je da početni iznos mjesečne zakupnine po m2 iznosi 18,45 EUR-a, bez PDV-a. Nakon što se taj iznos uveća za 25% PDV-a dobije se iznos od 23,06 EUR-a po m2.
38. Nije sporno da poslovni prostor kojeg je koristio tuženik ima površinu od 50,00 m2. Dakle, sukladno naprijed spomenutoj Odluci, visina zakupnine za korištenje poslovnog prostora bez valjane pravne osnove koju je tuženik dužan platiti iznosi 1.153,13 EUR-a mjesečno.
39. Stoga, kako je tuženik predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove koristio od siječnja 2020. pa do predaje poslovnog prostora u posjed trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. 30. travnja 2024., tuženik je dužan platiti tužitelju naknadu za neovlašteno korištenje poslovnog prostora. Naime, nije sporno da je tuženik takvu naknadu platio za siječanj 2020., dok od veljače 2020. pa do 30. travnja 2024. takvu naknadu nije platio, iako je bio u posjedu poslovnog prostora, pa je tuženika valjalo obvezati da tužitelju plati naknadu u ukupnom iznosu od 56.503,18 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice na način kako je to određeno u izreci ove presude, po stopi koja je određena sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO).
40. Tuženik je isticao i prigovor zastare.
41. Ovaj sud je istaknuti prigovor zastare ocijenio kao neosnovan. Naime, člankom 165. stavak 2. ZVDSP-a propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.
42. Kao što je već ranije navedeno, iz zapisnika o predaji poslovnog prostora koji je sadržan na listu 12 spisa proizlazi da je predmetni prostor predan trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. od strane tuženika 30. travnja 2024. (a koja činjenica nije bila niti sporna među strankama). Stoga, kako od predaje poslovnog prostora pa do podnošenja tužbe nije proteklo tri godine, nije osnovan istaknuti prigovor zastare.
43. Naime, kako tužitelj svoj zahtjev za isplatu temelji na članku 165. stavak 1. ZVDSP-a i od tuženika potražuje naknadu za neovlašteno korištenje poslovnog prostora, neosnovano je tuženikovo pozivanje na članak 229. ZOO-a koji regulira pitanje zastare tražbine zakupnine. Nije sporno da stranke za razdoblje za koje tužitelj potražuje naknadu nisu imale zaključen ugovor o zakupu pa obveza tuženika ne može niti biti plaćanje zakupnine, nego se radi o zahtjevu za plaćanje naknade za korištenje tuđe stvari sukladno članku 165. stavak 1. ZVDSP-a.
44. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
45. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredaba 154. stavak 1. ZPP-a, 154.a ZPP-a, 155. stavak 1. ZPP-a i 164. stavak 1. ZPP-a.
46. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.
47. U postupcima u kojima državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo nastupa kao stranka, odluka o troškovima postupka donosi se u korist, odnosno protiv Republike Hrvatske (članak 154.a ZPP-a).
48. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
49. Iz članka 164. stavak 1. ZPP-a proizlazi da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.
50. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju na ime troškova postupka osnovano pripada trošak sastavljanja tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife), 500 bodova za sastavljanje podneska od 10. veljače 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) te 500 bodova za zastupanje na ročištu koje je održano 21. veljače 2025. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju osnovano pripada 1.500 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati iznos od 3.000,00 EUR-a na ime troškova postupka.
51. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, tužitelju je na dosuđeni trošak postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja (1. travnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose.
52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
53. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. ZPP-a.
U Splitu 1. travnja 2025.
Sutkinja
Rajana Buljan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- tužitelju po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split
- tuženiku po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić iz Splita
- u spis