Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-249/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Lešnjaković, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR OSIJEK, Osijek, J. Huttlera 4, OIB: 89819375646, radi ukidanja i isplate regresa troška, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-31/2024-8 od 12. rujna 2024., 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-31/2024-8 od 12. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba od 29. ožujka 2024.
II. Ne dopušta se preinaka tužbe od 12. rujna 2024.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.“
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona na koju žalitelj ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).
6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim, odnosno za ukidanje Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu, Urbroj: R1-1901/2024 od 13. veljače 2024., kao i odluke kojom je preinačeno Upozorenje broj Urbroj : R1-2022/2024 od 23. veljače 2024.
8.U žalbenom stadiju sporno je pitanje predstavljaju li Upozorenja "odluku“ kojom je povrijeđeno neko pojedinačno radno pravo tužitelja i u odnosu na koju bi tužitelj imao pravo i na sudsku zaštitu - ili je to odluka kojom se ne mijenja sadržaj tužiteljevog radnog odnosa.
9. Ovaj sud je stava da je sud prvog stupnja pravilno odbacio tužbu kao nedopuštenu uz osnovno i odlučno shvaćanje da Upozorenje u smislu čl. 119. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17., 98/19, 151/22 i 64/23., u nastavku: ZR) nije odluka iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a, već je to samo izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno pravo tužitelja iz radnog odnosa, te da se isto ne može neposredno pobijati pred sudom, odnosno da se ne radi o odluci protiv koje bi radnik imao pravo na sudsku zaštitu.
9.1.Naime, upozorenje kakvo je tuženik dao tužitelju, predstavlja samo upozorenje poslodavca upućeno radniku, a takvo se samo za sebe ne može negativno reflektirati na prava tužitelja iz radnog odnosa: njime se ne mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika, niti se radniku uskraćuju prava koja mu pripadaju.
9.2.Konkretno, kako je odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a propisano da „radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava“ –to, prema stavu ovog suda, radnik zaštitu pred sudom može s uspjehom zahtijevati samo u odnosu na odluku poslodavca kojom je povrijeđen u svome pojedinačnom pravu. U konkretnom slučaju dano upozorenje nema značaj takve odluke, odnosno odluke kojom bi tužitelj bio povrijeđen u svome pojedinačnom pravu iz radnog odnosa, odnosno odluke koja bi se neposredno i negativno reflektirala na prava tužitelja iz radnog odnosa.
9.3.To upozorenje ostaje samo "upozorenje": dopis kojim tuženik obavještava tužitelja o onome što je naznačio u njegovom sadržaju i zahtjeva od njega određeno postupanje - s upozorenjem da će mu u protivnom prestati radni odnos, a takvom, s tim sadržajem, tuženik u ničemu nije mogao povrijediti neko pravo tužitelja iz radnog odnosa: tužitelj takvim sadržajem dopisa moguće nije bio zadovoljan i njegov sadržaj nije držao istinitim - a moguće se osjećao i ugroženim u pravu na rad, ali mu sve to ne daje osnovu s pravom tvrditi da je njime nešto i odlučeno - i da u odnosu na to što je odlučeno ima pravo na sudsku zaštitu.
10. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja odbio preinaku tužbe tužitelja pozivajući se na odredbu čl. čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a kojima je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, te i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
10.1. Ovo stoga što je tužitelj nakon dostave tužbe tuženiku, preinačio tužbu na način da je, uz prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, istaknuo drugi zahtjev, i to na utvrđenje da je tuženik svojim šikanoznim i ponižavajućim postupanjem nadređenog radnika tuženika povrijedio dostojanstvo tuženika, pa da se radi otklanjanja navedenih povreda ukinu izdana Upozorenja. Kako se tuženik protivio preinaci, te kako ista, i po stavu ovog suda, nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, to je pravilno postupio sud prvog stupnja kada nije dopustio preinaku tužbe tužitelja. Žalitelju valja ukazati i da u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev nije dostavio dokaz o isticanju zahtjeva za zaštitu prava prema čl. 133. ZR, pa stoga nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za sudsku zaštitu povrijeđenog prava kako je postavljena preinačenim tužbenim zahtjevom.
10.2. Razmatrajući žalbene navode tužitelja, ovaj sud je stava da se odredba čl. 187. st. 3. i 4. ZPP-a ne može primijeniti na konkretni slučaj, jer iz navedene odredbe proizlazi da ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. Isticanje zahtjeva prema odredbi stavka 3. čl. 187. ZPP-a nakon podnošenja tužbe neće se smatrati preinakom.
11. Po stavu ovog suda, odluka u povodu tužbe (ukidanje Upozorenja) ne ovisi o pitanju je li tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja u postupku koji je prethodio donošenju predmetnog Upozorenja jer, a kako je ranije obrazloženo, izdano Upozorenje nije odluka iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a, nego izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno pravo tužitelja iz radnog odnosa, te se ne radi o odluci protiv koje bi radnik imao pravo na sudsku zaštitu.
12.Pravilna je i odluka o trošku postupka jer tužitelj nije uspio u sporu, pa mu ne pripada niti pravo na naknadu troškova u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
13. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 1. travnja 2025.
Sutkinja
Sanja Sušilović
