Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-661/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Marina Skorić Rojc, odvjetnica u Zadru, Ulica plemića Borelli 14/I, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-788/2015-35 od 5. ožujka 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja RR i djelomično žalba tuženice ABC i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-788/2015-35 od 5. ožujka 2024.:

- u toč. I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici ABC platiti tužitelju GR, [adresa], s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos u visini od 2.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana,

- u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici ABC platiti tužitelju GR, [adresa], s osnova naknade imovinske štete iznos u visini od 2.058,05 eura sa zateznom kamatom tekućom do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 291,99 EUR tekuće od 29. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,29 EUR tekuće od 20. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 957,86 EUR tekuće od 23. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 85,91 EUR tekuće od 23. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 555,58 EUR tekuće od 29. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR tekuće od 29. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 117,00 EUR tekuće od 23. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR tekuće od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR tekuće od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR tekuće od 01. studenog 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana,

- u toč. III. izreke i

- u toč. IV. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici ABC naknaditi tužitelju GR, [adresa], parnični trošak u visini iznosa od 1.452,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 05. ožujka 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda:

- u toč. I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici ABC platiti tužitelju GR, [adresa], s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos u visini preko 2.500,00 eura do iznosa od 20.000,00 eura, tj. za iznos od 17.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2014. godine do isplate,

- u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici ABC platiti tužitelju GR, [adresa], s osnova naknade imovinske štete iznos u visini preko 2.058,05 eura do iznosa od 3.358,53 eura, tj. za iznos od 1.300,48 eura sa zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 1.050,96 EUR tekućom od 23. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 249,52 EUR tekuće od 23. rujna 2012. do isplate i

- u toč. IV. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici ABC naknaditi tužitelju GR, [adresa], parnični trošak preko iznosa od 1.452,00 eura do iznosa od 14.931,13 eura, tj. iznos od 13.479,13 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2024. do isplate,

te se sudi tako da se tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u tim iznosima odbijaju kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja RR kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-788/2015-35 od 5. ožujka 2024.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici ABC platiti tužitelju GR, [adresa], s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos u visini od 20.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici ABC platiti tužitelju GR, [adresa], s osnova naknade imovinske štete iznos u visini od 3.358,53 EUR sa zateznom kamatom tekućom do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 291,99 EUR tekuće od 23. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 9,29 EUR tekuće od 20. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 957,86 EUR tekuće od 23. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 85,91 EUR tekuće od 23. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 555,58 EUR tekuće od 29. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR tekuće od 29. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.167,96 EUR tekuće od 23. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 249,52 EUR tekuće od 23. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR tekuće od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR tekuće od 01. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR tekuće od 01. studenog 2012. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu neimovinske štete za iznos u visini od 19.816,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2014. godine do isplate, kao prekomjerno zatraženim iznosom te u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva isplatu naknade imovinske štete zbog izmakle zarade za vremensko razdoblje od 01. siječnja 2012. godine pa do 31. prosinca 2017. godine kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženici ABC naknaditi tužitelju GR, [adresa], parnični trošak u visini iznosa od 14.931,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05. ožujka 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužitelj zahtijeva naknada imovinske štete zbog izmakle zarade nakon 31. 12. 2017. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti odnosno do 70. godine života tužitelja.".

3. Rješenjem prvostupanjskog suda od 29. travnja 2024. odlučeno je:

"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj 78 P-788/2015-35 od 05. ožujka 2024. tako da u izreci presude pod točkom II u drugom pasusu odozgo prvi redak iza riječi "tekuće od" umjesto "23. prosinca 2011. godine" treba stajati "29. lipnja 2011. godine"."

4. Protiv citirane presude u toč. III. izreke i rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava jer se u obrazloženju navodi da tužitelj nije predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja činjenica da je doživljavao neugodnosti u mjestu stanovanja i mjestu rada, iako je tužitelj predložio saslušanje supruge ZR i kolege s posla PR, a sud je odlučio da ove svjedoke neće saslušavati. Odbijanjem izvođenja dokaza na okolnost utvrđivanja visine i materijalne koristi nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, pri čemu je pogrešno utvrđeno da potraživanje naknade štete na ime izmakle koristi nije osnovano. Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-5612/2011 i dr. od 23. siječnja 2013. je utvrđeno da je svaki imenovani javni ovršitelj pretrpio štetu odgodom i ukidanjem službe javnih ovršitelja slijedom čega ima pravo pred redovnim sudom zahtijevati naknadu tako pretrpljene štete prema općim pravilima obveznog prava, pa tako i one s osnove izmakle koristi. Prvostupanjski sud je prenisko odredio iznos naknade štete na ime povrede prava osobnosti. Tužitelj je prvo ispunio rigorozne uvjete i obveze iz javnoovršiteljske službe koje mu je tuženica nametnula, potom ga je godinu dana držala u neizvjesnosti odgađanjem i konačnim ukidanjem službe, za koje vrijeme je protiv njega i drugih javnih ovršitelja provođena negativna medijska kampanja u kojem je javno objavljeno ime tužitelja. Tužitelj je zbog postupanja tuženice pretrpio neimovinsku štetu koja se sastoji u povredi prava osobnosti odnosno prava na dostojanstvo, čast, ugled, ime i dobar glas te prava na zdravlje. Pobijanim rješenjem sud nije dopustio usklađenje tužbe s protekom vremena od njenog podnošenja već je isto smatrao nedopuštenom preinakom tužbe. Radi se o potraživanjima s osnove izmakle koristi dospjelima za vrijeme trajanja postupka, a objema strankama je u interesu da se u istoj pravnoj stvari odlučuje u ovom postupku umjesto da se, samo za to razdoblje, vodi nova parnica s novim troškovima. Radi se o svrsishodnoj preinaci potrebnoj za konačno rješenje odnosa među strankama po čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže usvajanje žalbe te ukidanje pobijane točke III izreke presude i rješenja te vraćanje predmeta u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Protiv citirane presude u toč. I., II. i IV. izreke, tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za primjenu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave jer za postojanje odgovornosti države za štetu moraju kumulativno biti ispunjene tri pravne pretpostavke – nezakonit i nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete nastale tužitelju i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada državne uprave i nastale štete. Tužitelj nije dokazao niti je sud utvrdio da bi tužitelj pretrpio štetu na način da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje. Tužitelj nije predložio vještačenje po vještaku psihijatru niti je potražio liječničku pomoć koja mu očito nije bila potrebna. Iz iskaza svjedoka kao i iz iskaza tužitelja, bez provođenja odgovarajućeg vještačenja, ne proizlazi da bi tužitelj trpio duševnu bol takvog intenziteta koja bi opravdala dosudu naknade neimovinske štete, a pogotovo ne u visini od 20.000,00 eura. Tužitelju nije bila ugrožena egzistencija jer je i nakon ukidanja javnoovršiteljske službe nastavio raditi kao sudac na Općinskom sudu u Zadru. Treba uzeti u obzir da mu je isplaćen iznos od 18.000,00 kn (2.389,01 euro) na ime zadovoljštine. Poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1469/2019 od 28. veljače 2023. i na presudu i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-947/2020 od 23. prosinca 2020. protiv koje su odbačeni prijedlozi za dopuštenje revizije. Tuženica ne može prihvatiti ocjenu suda da se njezina odgovornost nalazi u činjenici da je država izborom ovršnog postupka po sudskim ovršiteljima, odnosno ukidanjem javnoovršiteljske službe iznevjerila tužiteljeva legitimna očekivanja. Zakonodavac je slobodan odabrati model ovrhe za koji smatra da će najdjelotvornije, najbrže i s najmanje troškova ispuniti ciljeve zbog kojih novi ovršni model ustanovljava. Tužitelj je zakupio poslovni prostor koji je dvostruko veći od onog propisanog Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu, prema kojem njegova najmanja površina iznosi 55 m2, pa tuženica ne može biti odgovorna za činjenicu da je tužitelj iznajmio više nego što je propisano. Osporavaju se i noćenja u Hotelu Laguna d.d. za koja ne postoji dokaz o plaćanju, jer paušalni navodi tužitelja da je zbog uspostavljanja javnoovršiteljske službe imao desetak dolazaka u Zagreb nisu relevantan dokaz o učinjenim troškovima po toj osnovi. Tužitelju je neosnovano dosuđen trošak kupovine nove četiri zimske gume te su neprihvatljivi navodi da su gume kupljene isključivo za potrebe putovanja u Zagreb, odnosno da tužitelj ne bi nigdje zimi putovao autom jer je zakonska obveza svakog vozača da zimi ima zimske gume. Osporava dosudu iznosa od 555,58 eura za kupnju vatrootpornog ormara koji je ostao u vlasništvu tužitelja. Tvrdi da je pogrešno obračunat parnični trošak po svakoj pojedinoj radnji dosuđujući tužitelju previsok iznos. Na konkretni slučaj nije primjenjiva presuda Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Republike Hrvatske jer nije smisao dosuditi tužitelju parnične troškove u visini na koju uopće imao pravo, ne uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i pravednu ravnotežu i razmjernost. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženici, a podredno ukinuti presudu u tom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

O žalbi protiv rješenja

8. Rješenjem od 5. ožujka 2024. prvostupanjski sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbe u dijelu kojim tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete zbog izmakle zarade nakon 31. prosinca 2017. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti odnosno do 70. godine života tužitelja s obrazloženjem da je prethodni postupak zaključen 15. veljače 2016. te je ranije sud već odbio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva i to rješenjem broj Pn-788/15 od 9. svibnja 2018.

8.1. Tužitelj u žalbi tvrdi da se radi o svrsishodnoj preinaci za konačno rješenje odnosa među strankama koja se može dopustiti po odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13. i 70/19.; dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.).

8.2. Prema odredbi čl. 190. st. 3. ZPP/19 nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8.3. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem broj Pn-788/15-21 od 9. svibnja 2018. odbio tužiteljevu preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za vremenski period od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. iz razloga što je prethodni postupak zaključen 15. veljače 2016. pa preinaka tužbe nije dopuštena. Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-852/2018-2 od 23. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

8.4. Iako je u vrijeme odlučivanja o preinaci tužbe na snazi bila odredba čl. 190. st. 2. ZPP/19 prema kojoj iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud ima diskrecijsko pravo da ne dopusti objektivnu preinaku tužbe ako smatra da to ne bi bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8.5. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je ranije pravomoćno odbijena preinaka tužbe za ranije razdoblje te da je ovom postupku spojen postupak koji je tužitelj pokrenuo pod brojem Pn-338/2021 u kojem zahtijeva naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi sa zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2014. do 31. prosinca 2017., pravilno je prvostupanjski sud odbio preinaku tužbe u dijelu kojim tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete zbog izmakle zarade nakon 31. prosinca 2017. pa nadalje do 70. godine života tužitelja smatrajući da takva preinaka ne bi bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

8.6. Stoga je trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja.

O žalbama protiv presude

9. Suprotno žalbenim navodima stranaka, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka pobijane presude razumljiva, nije proturječna sama sebi ni razlozima presude, ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

9.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu obične štete i izmakle koristi te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju je tužitelj pretrpio jer je tuženica donijela Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima kojim je s danom 15. listopada 2012. ukinula javnoovršiteljsku službu.

11. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je zakonodavac donio Zakon o javnim ovršiteljima 23. studenog 2010. ("Narodne novine", broj 139/10.),

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske oznake UP/I-133- 07/11-01/502, Ur.broj: 514-03-01—03/1-11-1 od 24. studenog 2011. imenovan javnim ovršiteljem sa službenim sjedištem u [adresa], za područje Županijskog suda u Zagrebu,

- da je 24. listopada 2011. određen početak rada službe s danom 1. prosinca 2012.,

- da je dodijeljen matični broj tužitelju kao javnom ovršitelju te mu je odobrena izrada natpisne ploče kao i da je tužitelj podnio nadležnom sudu zahtjev za ovjeru potpisa,

- da je tužitelj sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u kojem je trebao obavljati javnoovršiteljsku službu sa zakupodavcem ... Zagreb – stan oznake S121 u Ulici Ljudevita Posavskog 32b, Zagreb, ukupne površine 82,87 m2, a koji će stan koristiti kao uredski prostor za potrebe ureda javnog ovršitelja te je člankom 2. Ugovora o zakupu ugovoren rok zakupa na određeno vrijeme od 22. prosinca 2011. do 31. prosinca 2012., a člankom 3. Ugovora o zakupu stranke su ugovorile visinu mjesečne zakupnine u iznosu od 480,00 EUR dočim je člankom 10. ugovorena primopredaja nekretnine s danom 22. prosinca 2011.,

- da je tužitelj platio na ime zakupnine 7.217,00 kn 22. prosinca 2011. (račun od 22. prosinca 2011.),

- da je zakonodavac donio Zakon o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012. godine, a potom je donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio za 15. listopada 2012.,

- da je zakonodavac donio Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima ("Narodne novine", broj 112/12.), koji je stupio na snagu 15. listopada 2012., a njime je služba javnih ovršitelja ukinuta,

- da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-5612/11, U-I-6274/2011, U-I-178/2012, U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. određeno plaćanje zadovoljštine u iznosu od 18.000,00 kn svakom od imenovanih javnih ovršitelja te je određeno da ta zadovoljština ne utječe na opće pravo svake osobe tj. imenovanog javnog ovršitelja da u redovnom sudskom postupku potražuje naknadu pretrpljene štete,

- da je tužitelj imao trošak računa za razdoblje od razdoblje od 19. studenoga 2011. do 22. prosinca 2012. i to materijalne troškove s osnove plaćanja državnih biljega i to prema računu broj 5547/2011 od 19. studenoga 2011., prema računu od 22. prosinca 2011. trošak javnobilježničkih usluga u iznosu od 647,30 kn, materijalne troškove za inventar ureda u iznosu od 4.186,00 kn, troškove prijevoza prema računu broj 7/2012 od 28. svibnja 2012. u iznosu od 150,00 kn, potom troškove noćenja u vrijeme boravka u Zagrebu u vezi otvaranja javnobilježničkog ureda u iznosu od 870,48 kn (117,00 EUR), što je utvrđeno uvidom u račun od 29. studenoga 2011. do 2. prosinca 2011., trošak prema računu vulkanizersko – trgovačkog obrta broj 501/12 od 20. rujna 2012. (trošak automobilskih guma) u iznosu od 1.880,00 kn i troškove za kupnju vatrootpornog ormara u iznosu od 2.500,00 kn,

- da su u postupku saslušani tužitelj i svjedoci KR i ŠR,

prvostupanjski sud tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete za povredu ugleda i časti dosuđuje iznos od 20.000,00 eura sa zateznom kamatom od 20. prosinca 2014. do isplate, dok je odbio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete po toj osnovi u iznosu od 19.816,84 eura, po osnovi imovinske štete dosuđuje tužitelju iznos od 3.358,53 eura sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate te odbija zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi izmakle zarade za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2017.

12. Tuženica prigovara da nisu ostvareni uvjeti za primjenu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave jer za postojanje odgovornosti države za štetu moraju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke – nezakonit i nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete nastale tužitelju i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada državne uprave i nastale štete.

13. Ustavni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj U-I-5612/2011 od 23. siječnja 2013. izrazio pravno shvaćanje prema kojem je zakonodavac imao ustavnu ovlast da institut javnih ovršitelja zamijeni institutom sudskih ovršitelja, zahtjevi vladavine prava nalažu da u okolnostima kakve su postojale u slučaju službe javnih ovršitelja sistemske zakonodavne promjene budu provedene u skladu s načelom pravilne ravnoteže, sa što manje posljedica za one koje će promjene pogoditi, a ako je zakonodavac iz opravdanih razloga odlučio ukinuti službu javnih ovršitelja, bio je dužan uspostaviti pravednu ravnotežu između ostvarenja tog cilja u općem ili javnom interesu i zaštite interesa osoba imenovanih za javne ovršitelje.

14. Oslanjajući se na tu ustavnosudsku odluku Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-1532/14-2 od 23. siječnja 2018. izrazio pravno shvaćanje prema kojem su odgađanje početka rada javnih ovršitelja i prestanak važenja Zakona o javnim ovršiteljima proizveli izravne i neposredne posljedice na individualne situacije imenovanih javnih ovršitelja (djelovanje ex lege), da je nametanjem tužitelju financijskih obveza vezanih za edukaciju za javnog ovršitelja, osiguranje opreme i prostora, napuštanje naplatnog zaposlenja, a posljedično tome i gubitak zarade koju bi po redovnom tijeku stvari u okviru dotadašnjeg zaposlenja mogao ostvarivati u određenom razdoblju, došlo do miješanja javne vlasti u mirno uživanje vlasništva. Stoga, radi uspostavljanja pravedne podjele postojećeg tereta reforme ovršnog sustava postoji obveza tuženice za naknadu štete koja je tužitelju nastala miješanjem javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, i to imovinske u visini koja je potrebna da bi se tužitelja vratilo u poziciju u kojoj bi se on nalazio da takvog miješanja nije bilo i neimovinske razmjerno težini povrede prava osobnosti.

15. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari štetnu radnju predstavlja propust tuženice da se donese odgovarajuća odluka u vezi rješenja statusa tužitelja i ostalih javnih ovršitelja slijedom čega su ostvarene pretpostavke odštetne odgovornosti tuženice iz čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO).

16. Prvostupanjski sud je tužitelju na ime naknade neimovinske štete za povredu ugleda i časti, koja je kod tužitelja opravdano mogla izazvati intenzivnu duševnu bol, cijeneći pri tome intenzitet i trajanje povrede u kojoj je tužitelj bio izvrgnut neizvjesnosti, povrijeđenosti i strahu zbog neizvjesne budućnosti što je prouzročilo jasno manifestiranu povredu časti i ugleda, dosudio iznos od 20.000,00 eura.

17. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja i svjedoka KR i ŠR ocijenio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prvenstveno prava na ugled i čast zbog čega je deset mjeseci bio u strahu, neizvjesnosti i nesigurnosti što je kod njega izazvalo osjećaj nezadovoljstva, ogorčenosti, povrijeđenosti i prevare, koja neizvjesna situacija je utjecala na neugodu i osjećaj povrijeđenosti u radnoj okolini u kojoj je nastavio raditi.

18. Prema tome, tužitelj je pretrpio štetu postupanjem zakonodavca koji je propustio riješiti status tužitelja kao imenovanog javnog ovršitelja nakon što je on postupio po nalogu tuženice, koji je u situaciji u kojoj je odgađan početak rada javnoovršiteljske službe, koja je konačno i ukinuta, bio izložen povredi prava osobnosti, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da mu na temelju čl. 1100. ZOO, imajući u vidu da ipak nije bio egzistencijalno ugrožen budući da je očekujući početak rada kao javni ovršitelj i dalje radio kao sudac te imajući u vidu isplaćenu zadovoljštinu u iznosu od 18.000,00 kn, s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 eura.

19. Pri ocjeni visine pravične novčane naknade ovaj sud je imao u vidu usporedivu sudsku praksu iz pravomoćnih odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3844/2021-2 od 29. studenog 2022. (na ime povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 10.000,00 kn), Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-771/2024 od 11. prosinca 2024. (dosuđen iznos od 2.000,00 eura), Županijskog suda u Zadru broj Gž-721/2019- 2 od 29. rujna 2021. (dosuđen iznos od 15.000,00 kn) i broj Gž-947/2020-2 od 23. prosinca 2020. (dosuđen iznos od 15.000,00 kn), Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1864/2019-2 od 8. listopada 2020. (dosuđen iznos od 10.000,00 kn) te Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-610/2016-5 od 19. studenoga 2018. (dosuđen iznos od 30.000,00 kn, s tim što je tužiteljica iz tog postupka napustila posao zamjenice općinskog državnog odvjetnika zbog čega je ostala bez prihoda), koja odluka je prošla revizijsku provjeru u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2091/2019-2 od 6. prosinca 2022.

20. Stoga osnovano tuženica tvrdi da tužitelj nije potražio liječničku pomoć koja mu očito nije bila potrebna te da iz iskaza svjedoka i tužitelja, bez provođenja odgovarajućeg vještačenja, ne proizlazi da bi tužitelj trpio duševnu bol takvog intenziteta koja bi opravdavala dosudu naknade neimovinske štete preko iznosa od 2.500,00 eura.

21. U odnosu na naknadu imovinske štete prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao iznos od 291,99 eura za polaganje javnoovršiteljskog ispita, 9,29 eura državnog biljega, 957,86 eura plaćene zakupnine i garantnog pologa zakupodavcu ... Zagreb, 85,91 euro za plaćene javnobilježničke usluge za solemnizaciju isprava, 555,58 eura za vatrootporni ormar koji bi bio funkcionalan u javnoovršiteljskoj službi i 19,90 eura za dostavu ormara, 15,48 eura prema privremenom poreznom rješenju i poštarinu u iznosu od 2,52 eura, kao i plaćeno noćenje u Hotelu "Laguna" u Zagrebu za razdoblje od 29. studenoga do 2. prosinca 2011. u iznosu od 117,00 eura, jer su svi ti troškovi dokazani dostavom računa i ostale dokumentacije.

22. Tužitelj je po osnovi troškova smještaja za desetak dolazaka u Zagreb tražio iznos od 1.167,96 eura pozivajući se na to da je dolazio iz Biograda na R u [adresa] barem desetak puta radi polaganja javnoovršiteljskog ispita, prisege, ali i na poziv Ministarstva pravosuđa kako bi se organizirala javnoovršiteljska komora te donijeli pravni akti za njezin rad. Međutim, za plaćanje smještaja u Zagrebu tužitelj je dostavio samo račun od 2. prosinca 2011. koji za tri noćenja s doručkom glasi na iznos od 117,00 eura, koji mu je opravdano i priznat, a za ostale dolaske u Zagreb nije priložio nikakve dokaze o plaćanju smještaja pa mu taj trošak ne treba ni priznati.

23. Prvostupanjski sud je tužitelju priznao iznos od 249,52 eura za kupnju četiri zimske gume za osobno vozilo kojim je dolazio u Zagreb. Obveza uporabe zimske opreme u razdoblju od 15. studenoga tekuće godine do 15. travnja iduće godine propisana je za vlasnike vozila za 839,2 km autocesta i 1863,3 km državnih i županijskih cesta, od kojih se dio tih cesta nalazi i u Zadarskoj županiji, tako da se trošak kupnje zimskih guma ne može isključivo staviti na teret tuženici kao posljedica ukidanja javnoovršiteljske službe već se radi o trošku kojim su izloženi svi vlasnici vozila u zimskom razdoblju.

24. Tužiteljev zahtjev za naknadu izmakle zarade za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2017. prvostupanjski sud je odbio utvrđujući da je u spornom vremenskom razdoblju tužitelj radio kao sudac na Općinskom sudu u Zadru, da nikada nije razriješen sudačke dužnosti zbog otvaranja javnoovršiteljskog ureda te da je bio sudac i nakon donošenja Zakona o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima, u tom razdoblju je primao plaću te bi mu eventualno pripadala naknada imovinske štete za izgubljenu zaradu da je napustio naplatno zaposlenje, a kako nije razriješen dužnosti suca te je ostvarivao prihod, nije došlo do povrede tužiteljevih prava na mirno uživanje vlasništva jer legitimno očekivanje tužitelja nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 14/02. i 13/03.).

25. Izmakla korist prema odredbi čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Dakle, sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke - da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena. O tome postoje li sve ove pretpostavke, koje samo ako su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovi istih mjerila (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 113/14 od 28. veljače 2018. i Rev 247/2015-2 od 5. studenoga 2019.).

26. Pravilno je prvostupanjski sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, jer je početak rada tužitelja kao javnog ovršitelja odgađan s 1. siječnja 2012. na 1. srpnja 2012., a nakon toga na dan 15. listopada 2012., da bi Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima, koji je stupio na snagu 15. listopada 2012., bila ukinuta u cijelosti služba javnih ovršitelja, s tim što tužitelju dužnost suca nikada nije ni prestala, što sve ukazuje da nije ni postojala objektivna izvjesnost da bi po redovnom tijeku stvari tužitelj zaista ostvario korist koju zahtjeva u tužbi da nije ukinuta služba javnih ovršitelja. I način na koji tužitelj predlaže utvrditi imovinsku štetu zbog izmakle zarade već sam za sebe govori da se ne radi o objektivnoj zaradi i izvjesnosti da bi po redovnom tijeku stvari ostvario korist da nije ukinuta služba javnih ovršitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2875/2018-2 od 14. lipnja 2022.).

27. Tužitelju je za odgovoriti da nema automatizma kojim se prihvaćaju svi oblici štete u situaciji kada je sud utvrdio odgovornost države za štetu već je za svaki pojedini oblik štete nužno da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu. Stoga činjenica da je tužitelju priznato pravo na naknadu neimovinske štete i obične štete ne dovodi automatski do zaključka da mu pripada i pravo na naknadu izmakle koristi, a već je odgovoreno da tužitelju ta naknada ne pripada zbog neispunjenja svih pretpostavki za naknadu štete.

28. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odbiti žalbu tužitelja i djelomično žalbu tuženice i o glavnoj stvari odlučiti kao u toč. I i II izreke ove presude.

29. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

30. Primjenjujući čl. 154. st. 2. ZPP/19, koji se kod odlučivanja o troškovima postupka primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na konkretan slučaj, uzimajući u obzir omjer uspjeha stranaka u postupku koji se ocjenjuje uzimajući u obzir osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a s visinom istog je uspio u omjeru od 10,56% pa mu treba priznati upravo taj postotak parničnih troškova.

31. Ukupni troškovi tužitelja sastoje se od po 500 bodova za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 15. veljače 2016., 8. lipnja i 9. studenog 2017., 13. studenog 2023. i 22. siječnja 2024., sastav podnesaka od 15. veljače 2016., 11. svibnja 2017., 5. travnja 2018. i 15. siječnja 2024. i sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 27. prosinca 2017., što je ukupno 5500 bodova koji pomnoženi s vrijednosti boda od 2,00 eura i uvećano za PDV od 25% daju ukupan iznos od 13.750,00 eura.

32. Priznajući tužitelju na temelju čl. 154. st. 2. ZPP/19 razmjerni trošak od 10,56%, tuženicu treba obvezati da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.452,00 eura, zbog čega je o trošku postupka odlučeno kao u toč. I i II izreke ove presude.

33. Tužitelj nije uspio sa žalbom, a tuženica je djelomično uspjela pa tužitelju treba naložiti da tuženici naknadi trošak sastava žalbe od 625,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Zadru 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov