Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-585/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pokojnog ĐS, koju zastupa punomoćnica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju članovi uprave, a ove punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom uredu Poldan, K, Vižintin, Komorski, Đ, PS, [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-514/2023-8 od 28. veljače 2024. ispravljene rješenjem poslovni broj P-514/2023-12 od 3. travnja 2024., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika NM, [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-514/2023-8 od 28. veljače 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-514/2023-12 od 3. travnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužiteljice KS za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom je suđeno:
„I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora: 628-50- 4408617 sklopljenog dana 21. rujna 2007.g., između tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika, NM [adresa], sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditora, te potvrđenog dana 26. rujna 2007.g., po javnom bilježniku Jadranki Borčić iz Rijeke pod brojem ovjere OV-6437/07, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika – Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,49% godišnje.
II. Nalaže se tuženiku NM [adresa], sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 1.294,42 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja kamata teče na svaki pojedini mjesečni iznos, od dospijeća do isplate, kako slijedi:
na iznos od 14,52 € od 1.12.2007. godine pa do isplate,
na iznos od 14,31 € od 1.1.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 14,44 € od 1.2.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 14,43 € od 1.3.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 14,53 € od 1.4.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 14,03 € od 1.5.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 17,98 € od 1.6.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 18,01 € od 1.7.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 17,50 € od 1.8.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 17,32 € od 1.9.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 17,30 € od 1.10.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 18,50 € od 1.11.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 17,36 € od 1.12.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 18,31 € od 1.1.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 18,26 € od 1.2.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 18,10 € od 1.3.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 31,27 € od 1.4.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 30,94 € od 1.5.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 29,96 € kn od 1.6.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 29,14 € od 1.7.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 28,84 € od 1.8.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 28,65 € od 1.9.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 28,21 € od 1.10.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 27,58 € od 1.11.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 27,53 € od 1.12.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 27,39 € od 1.1.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 27,36 € od 4.2.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,80 € od 1.3.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,90 € od 8.4.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,32 € od 6.5.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,03 € od 1.6.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 27,20 € od 8.7.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,33 € od 12.8.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,81 € od 1.9.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 25,91 € od 1.10.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 24,83 € od 1.11.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 25,39 € od 1.12.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 26,18 € od 1.1.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 24,61 € od 1.2.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 24,33 € od 4.3.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 23,31 € od 13.4.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 22,77 € od 1.5.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 23,76 € od 28.6.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 23,24 € od 28.7.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 21,37 € od 25.8.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 20,14 € od 1.9.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 18,89 € od 11.10.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 16,04 € od 1.11.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 15,49 € od 3.12.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 15,16 € od 1.1.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 14,76 € od 4.2.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 14,19 € od 1.3.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 13,46 € od 1.4.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 12,93 € od 1.5.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 12,36 € od 1.6.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 11,64 € od 15.7.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 11,04 € od 1.8.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 10,34 € od 1.9.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 9,58 € od 2.10.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 9,05 € od 1.11.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 8,45 € od 1.12.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 7,75 € od 1.1.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 6,92 € od 1.2.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 6,38 € od 1.3.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 5,70 € od 1.4.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 4,98 € od 1.5.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 4,19 € od 1.6.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 3,50 € od 1.7.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 2,83 € od 1.8.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 2,16 € od 1.9.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 1,46 € od 1.10.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 1,17 € od 1.11.2013. godine pa do isplate,
sve u roku 15 dana.
III. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora: 628- 50- 4408617 sklopljenog dana 21. rujna 2007.g., između tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika, NM [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditora, te potvrđenog dana 26. rujna 2007.g., po javnom bilježniku Jadranki Borčić iz Rijeke pod brojem ovjere OV-6437/07, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) odnosno kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak (CHF) te kojima je ugovorena otplata (povrat) kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu švicarski franak (CHF).
IV. Nalaže se tuženiku NM [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju, ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 5.352,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja kamata teče na svaki pojedini mjesečni iznos, od dospijeća do isplate, kako slijedi:
na iznos od 3,05 € od 1.12.2007. godine pa do isplate,
na iznos od 1,54 € od 1.1.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 6,80 € od 1.2.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 9,69 € od 1.3.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 14,65 € od 1.4.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 7,21 € od 1.5.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 4,24 € od 1.6.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 7,85 € od 1.7.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,55 € od 1.8.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 2,82 € od 1.9.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 5,97 € od 1.10.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 29,84 € od 1.11.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 13,86 € od 1.12.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 34,22 € od 1.1.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 37,37 € od 1.2.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 38,82 € od 1.3.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 34,30 € od 1.4.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 35,08 € od 1.5.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 29,25 € od 1.6.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 24,95 € od 1.7.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 26,14 € od 1.8.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 28,46 € od 1.9.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 28,30 € od 1.10.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 26,02 € od 1.11.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 30,42 € od 1.12.2009. godine pa do isplate,
na iznos od 33,96 € od 1.1.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 39,00 € od 4.2.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 37,91 € od 1.3.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 44,75 € od 8.4.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 43,52 € od 6.5.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 46,10 € od 1.6.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 67,99 € od 8.7.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 63,59 € od 12.8.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 77,45 € od 1.9.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 72,80 € od 1.10.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 65,24 € od 1.11.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 81,55 € od 1.12.2010. godine pa do isplate,
na iznos od 102,34 € od 1.1.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 87,85 € od 1.2.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 93,13 € od 4.3.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 86,73 € od 13.4.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 88,05 € od 1.5.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 116,10 € od 28.6.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 119,02 € od 28.7.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 142,98 € od 25.8.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 131,13 € od 1.9.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 118,09 € od 11.10.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 115,15 € od 1.11.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 115,81 € od 3.12.2011. godine pa do isplate,
na iznos od 122,77 € od 1.1.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 128,49 € od 4.2.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 129,41 € od 1.3.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 125,75 € od 1.4.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 128,53 € od 1.5.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 130,50 € od 1.6.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 127,69 € od 15.7.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 128,67 € od 1.8.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 126,60 € od 1.9.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 121,91 € od 2.10.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 127,31 € od 1.11.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 130,01 € od 1.12.2012. godine pa do isplate,
na iznos od 128,45 € od 1.1.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 118,76 € od 1.2.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 127,36 € od 1.3.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 128,30 € od 1.4.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 125,19 € od 1.5.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 115,08 € od 1.6.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 115,01 € od 1.7.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 117,74 € od 1.8.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 122,01 € od 1.9.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 127,87 € od 1.10.2013. godine pa do isplate,
na iznos od 125,03 € od 1.11.2013. godine pa do isplate,
sve u roku 15 dana.
V. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora: 628- 50- 4408617 sklopljenog dana 21. rujna 2007.g., između tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika, NM [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditora, te potvrđenog dana 26. rujna 2007.g., po javnom bilježniku Jadranki Borčić iz Rijeke pod brojem ovjere OV-6437/07, i to čl. 3. u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
VI. Nalaže se tuženiku NM [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju, ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 592,92 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 02. listopada 2007.g. pa do isplate, i to od 02. listopada 2007.g. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
VII. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u visini od 2.464,37 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana.“.
2. Prvostupanjskim rješenjem od 28. veljače 2024. dopuštena je preinaka tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva iznijeta u podnesku tužiteljice od 3. rujna 2021.
3. Prvostupanjskim rješenjem od 3. travnja 2024. je odlučeno:
„Ispravlja se presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-514/2023 od 28. veljače 2024. u izreci, stavak VII, redak drugi, na način da umjesto sadržaja "visini od 2.464,37 eura..." ima stajati sadržaj "visini od 2.872,50 eura (dvijetisućeosamstosedamdesetuidva eura i pedesetcenti).“.
4. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu jasna, razumljiva i uočljiva i ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu najviša kamatna stopa iznosila je 15%, a sve izmjene kamatne stope bile su manje od najviše dopuštene stope. Sporni dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sve i kada bi bio ništetan po svom karakteru je manjeg značaja, ugovor je ispunjen, pa se ništetnost ne može isticati u ovom postupku. U odnosu na valutnu klauzulu sud je trebao utvrđivati jesu li ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti u konkretnom slučaju, a kako su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, učinjena je bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Što se tiče procjene nepoštenosti te ugovorne odredbe ni prednik tužiteljice niti tuženik nisu mogli znati točne ukupne troškove kredita s osnove promjene tečaja valute. Prije zaključenja Ugovora predniku tužiteljice su bili dostupni promotivni uvjeti gdje je izričito navedeno na što se odnosi ulazna naknada, i to na trošak obrade i trošak osiguranja kredita. Predmetna odredba je zakonita i tuženik je postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja ugovaranjem te odredbe. U presudi nisu obrazloženi razlozi zbog kojih odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu sud smatra ništetnom. U odnosu na zatezne kamate na tužiteljici je bio teret dokaza da je tuženik kao stjecatelj bio nepošten prilikom stjecanja. U slučaju zahtjeva za vraćanje primljenog na temelju ništetnog pravnog posla, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina koji počinje teći u trenutku povećanja imovne stjecatelja. Zbog pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu pogrešna je i odluka o troškovima postupka koji su previsoko odmjereni. predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
5. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika ističući da tuženik nije ni pojasnio na što bi se odnosio "trošak obrade kredita" te da u situaciji kada tuženik naplaćuje naknadu u visini od čak 3,30 % iznosa kredita, a pritom u Ugovoru nije navedeno za što se plaća takva naknada, niti to tuženik može objasniti, proizlazi da tužitelj plaća 3,30 % iznosa kredita bez ikakve protučinidbe od strane tuženika, čime je prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača. Predlaže odbiti žalbu tuženika i naložiti mu da joj naknadi troškove žalbenog postupka.
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koju upire žalba tuženika, jer je izreka presude razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.
7.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredba Ugovora o kreditu broj 628-50-4408617 sklopljenog 21. rujna 2007. između prednika tužiteljice ĐS kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika – Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,49% godišnje, valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i čl. 3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita te isplata iznosa od 1.294,42 eura po osnovi ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, 5.352,08 eura po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i 592,92 eura po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je između prednika tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 21. rujna 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 628-50-4408617 na iznos kredita od 30.844,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 72 mjeseca i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja u vrijeme sklapanja ugovora iznosi 5,49% godišnje,
- da je ugovor sklopljen za kupnju novog vozila "MAZDA",
- da je ugovor sklopljen vezano uz valutnu klauzulu CHF sadržanu u odredbi čl. 1. i 7. Ugovora,
- da je ugovor u cijelosti otplaćen 31. listopada 2013.,
- da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja anuiteta kako uslijed povećanja prvotno ugovorene kamatne stope na temelju odluka tuženika tako i uslijed povećanja tečaja CHF,
- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev- 249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republika Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača,
- da se učinci naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu, a učincima tih presuda je vezan sud u ovom slučaju u smislu odredbe čl. 502.c ZPP,
- da je sadržaj odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita naveden u ranije pripremljenom obrascu kojega je sačinio tuženik, da se radi o formuliranim (tipskim) ugovorima koje je tuženik ranije pripremio, a u postupku nije dokazao da se o sadržaju te odredbe između stranaka pojedinačno pregovaralo, zbog čega je i taj dio ugovorne odredbe nepošten u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača i stoga ništetan jer je plaćanje takve naknade prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice kao potrošača,
- da je tužiteljica tijekom trajanja Ugovora o kreditu, kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Tomislavu Prpiću, dipl. oec., na ime promjenjive kamatne stope više uplatila iznos od 9.752,68 kn, a na ime tečajnih razlika iznos od 40.324,94 kn.
10. Na temelju iznesenih utvrđenja, a polazeći od činjenice da u spornim odredbama Ugovora o kreditu činidba nije bila određena odnosno odrediva, prvostupanjski sud zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nepoštene u smislu odredbe čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. i 41/14.; dalje ZZP) te posljedično tome ništetne pa prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te utvrđuje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i o plaćanju jednokratne naknade za obradu kredita.
11. Kao posljedicu ništetnosti navedenih odredaba Ugovora prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa u visini od 1.294,42 eura, 5.352,08 eura i 592,92 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zaključujući da je tuženik prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) dužan tužiteljici vratiti sve iznose koje je naplatio na temelju tih ništetnih odredaba. Pritom prvostupanjski sud vezano uz istaknute zahtjeve za isplatu po osnovi ništetnih odredaba cijeni neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare zaključujući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici u siječnju 2020. zauzeo stav da kod restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nevaljanost odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 96. i 97. ZZP uvažavajući ujedno direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
13. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je pored ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
14. Isto tako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju vezan učincima presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.
15.1. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP koji je bio na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15.2. Dakle, ta odredba propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.
16. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu s obzirom na utvrđenja iz kolektivne presude temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je bio ovlašten tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 21. rujna 2007., ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.
16.1. Tuženik u ovom postupku nije pružio dokaz da je postojao informirani pristanak prednika tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora po tuženiku kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba o načinu promjene početno ugovorene kamatne stope te određivanju visine njegove obveze te ugovorene valutne klauzule vezano uz valutu CHF te nije dokazao da je informirao prednika tužiteljice o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu te da je prednik tužiteljice unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
17. Spornim odredbama Ugovora način promjene redovne kamatne stope te valutna klauzula ugovoreni su na sadržajno identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope te valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.
18. Zakonita je odluka prvostupanjskog suda kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope i to u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem, koja odluka se temelji na čl. 1111. st. 1. ZOO na čiju pravilnu primjenu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
19. Neosnovano žalitelj prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužiteljici uz primjenu odredbe čl. 1115. ZOO pripada zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika).
20. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu prednik tužiteljice podnio 10. lipnja 2019., očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje 13. lipnja 2014. u odnosu na ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i 14. lipnja 2018. u odnosu na ugovornu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF).
21. O ništetnosti ugovorne odredbe o jednokratnoj (ulaznoj) naknadi, valja reći da iako je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena jednokratna naknada 3,30 % od iznosa kredita, jasna, razumljiva i lako uočljiva, s obzirom da se ista ne odnosi na predmet ugovora i cijenu dopušteno je ocjenjivati je li poštena.
22. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da prednik tužiteljice kao korisnik kredita nije s tuženikom kao kreditorom posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 3. Ugovora o kreditu, u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji jednokratna naknada, niti na što se odnosi te zašto je ta naknada određena u visini od 3,30 % od iznosa kredita, pa kako se radi o tipskom ugovoru koji je pripremio tuženik i o čemu se nije pojedinačno pregovaralo već je prednik tužiteljice na unaprijed postavljene uvjete po tuženiku morao pristati da bi uopće mogao ishoditi kredit, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice kao potrošača te je u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP nepoštena i u smislu čl. 102. st. 1. ZZP ništetna.
23. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO naložio tuženiku vratiti tužiteljici s osnove jednokratne naknade za obradu kredita iznos od 592,92 eura s kamatama od slijedećeg dana od isplate naknade, od 2. listopada 2007. do isplate.
24. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) time što je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.872,50 eura s kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
25. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.
26. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.
U Zadru 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov
