Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj 10. Gž-541/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Stipinović, Miočić, Glavota, Miškulin Felih iz Rijeke, Prolaz Marije K. Kozulić 2, protiv tuženika ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Plavecu, odvjetniku iz Zagreba, Čazmanska 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika ĐA protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-1099/2022-16 od 27. lipnja 2023., u sjednici održanoj dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika BA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P- 1099/2022-16 od 27. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.354,61 EUR (tritisućetristopedesetčetirieurašezdesetjedancent)/25.275,32kn1(dvadesetpettisućad vijestosedamdesetpetkunatridesetdvijelipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25.11.2019. pa do isplate, po stopi koja se do 30. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.155,00EUR(tisućustopedesetpeteura)/8.702,35kn(osamtisućasedamstodvijekunetri

Polovni broj 10 Gž-541/2023-2

desetpetlipa)sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik ĐA (dalje tuženik) iz svih žalbenih razloga i odluke o troškovima postupka, u bitnom navodeći da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u presudi prvostupanjski sud uopće ne navodi da li su i u kakvom odnosu, u vrijeme oduzimanja vozila, bili tužitelj i tuženik, kao i kakve veze tužitelj ima sa oduzetim vozilom, te ističe da je on vozilo dobio od treće osobe, njegovog poslodavca, a tužitelj nije bio njegov poslodavac niti njegov pravni slijednik, a niti je vlasnik tog vozila, pa smatra da je pogrešno prvostupanjski sud odbio njegov prigovor nedostatka aktivne legitimacije kod tužitelja. Smatra da činjenično stanje nije potpuno niti pravilno utvrđeno jer je prvostupanjski sud odustao od dokaznog prijedloga saslušanja stranaka iako je prvotno bio odlučio da će saslušati obije stranke, a samo je saslušao tuženika, pa je time ostalo neutvrđeno u kakvom odnosu je tužitelj sa oduzetim vozilom. Ukazuje da sud nije naveo temeljem koje pravne osnove je ovakvo potraživanje dosudio, odnosno nije jasno naveo po kojem osnovu tužitelj ima pravo potraživati uplaćen iznos trošarine za ime tuženika, jer je sigurno znao da nije dužan taj dug platiti, odnosno to je očito radio na svoju ruku bez ovlaštenja dužnika, a nije u ovom postupku dokazao da je prilikom plaćanja zadržao pravo traženja povrata novca. Ističe da je i odluka o troškovima postupka suprotna odredbi članka 11. stavak 4. Zakona o sudovima jer sud nije priznao trošak njegovog punomoćnika za prijevoz i izbivanje iz pisarnice, pa predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, uvećano za trošak sastava žalbe, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer izreka pobijane presude nije u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su dati valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku pa se presuda može valjano ispitati.

6. Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

Polovni broj 10 Gž-541/2023-2

7. Prvostupanjski sud je odluku donio temeljem utvrđenja da je tuženik, temeljem poreznog rješenja od 11. travnja 2019. bio u obvezi u roku od 10 dana platiti 24.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama, na ime trošarine za nezakonito posjedovanje 40 kg sitno rezanog duhana, kao i da je istim rješenjem privremeno oduzeto vozilo marke Dacia, tip: Logan, reg. oznake [registarska oznaka], a u svrhu osiguranja plaćanja duga, te da je, rješenjem od 11. studenog 2019., obzirom da trošarina nije plaćena, vozilo trajno oduzeto radi prodaje i namirenja dugovanja, te utvrđenja, temeljem uvida u potvrdu banke tužitelja, da je tužitelj dana 25. studenog 2019. dug tuženika temeljem poreznog rješenja u ukupnom iznosu od 25.275,32 kune platio u državni proračun, čime je izvršio uplatu za tuženika, pa sud zaključuje da tužitelj ima pravo na povrat uplaćenog iznosa od stvarnog dužnika, ovdje tuženika te, odbija prigovor nedostatka aktivne legitimacije i tužbeni zahtjev prihvaća, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje - Tarifa).

8. Neosnovano se u žalbi tvrdi kako prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da nije vidljivo u kakvom su odnosu, u vrijeme oduzimanja vozila, bile stranke između sebe, kao i tužitelj sa oduzetim vozilom jer, iako je točno da tužitelj nije bio poslodavac niti njegov slijednik kod kojega je tuženik u to vrijeme bio uposlen, treba reći da je tužitelj bio, temeljem Ugovora o financijskom leasingu (dalje Ugovor), primatelj leasinga za vozilo marke Dacia Logan 09 MCV Ambianca, broja šasije [broj šasije], a koje vozilo je bilo privremeno, a kasnije trajno oduzeto rješenjima Ministarstva financija, radi namirenja dugovanja tuženika po osnovi razrezane trošarine, dok su tuženik i njegov poslodavac Cammeo grupa d.o.o. u tom Ugovoru bili označeni kao jamci platci, pa je stoga svakako tužitelj imao valjanog razloga i pravnog osnova, obzirom da je prijetila javna prodaja vozila za kojeg je on bio korisnik leasinga, a za tuđi dug odnosno dug ovdje tuženika, isti dug platiti u njegovo ime radi ostvarenja povrata vozila, a zatim i tražiti, sukladno odredbi članka 1111., u svezi članka 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje ZOO), isplatu za njega plaćenog iznosa po osnovi rješenja Ministarstva financija za plaćanje trošarine za duhan, zajedno sa kamatama na isplaćeni iznos.

9. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je dug tuženika prema Državnom proračunu postojao, da tuženik taj dug nije podmirio, da je doneseno rješenje o trajnom oduzimanju i prodaji vozila marke Dacia Logan 09 MCV Ambianca, broja šasije [broj šasije] radi namirenja duga tuženika, koji se u trenutku oduzimanja vozila njime služio te u istom nezakonito prevozio rezani duhan, kao i da je tužitelj taj dug prema Državnom proračunu podmirio, a iz razloga vraćanja vozila kojeg je po osnovi Ugovora on dužio od UniCredit lesing Croatia d.o.o. kao davatelja leasinga, te je, suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno zaključio da tužitelj ima valjanog pravnog osnova za potraživanje isplaćenog iznosa Državnom proračunu uvećano za kamate od dana plaćanja do dana plaćanja dosuđenog iznosa.

10. Iz istog razloga nisu prihvatljive niti žalbene tvrdnje kako tužitelj nema prava na povrat plaćenog duga u ime tuženika jer da bi znao da nije dužan za njega plaćati, te da nije dokazao kako je prilikom plaćanja zadržao pravo povrata, jer, kako je to već naprijed obrazloženo tužitelj je bio korisnik leasinga oduzetog poreznim rješenjem od tuženika, a koje oduzimanje nije skrivio ovdje tužitelj, pa obzirom da je prijetila

Polovni broj 10 Gž-541/2023-2

opravdana opasnost da to vozilo bude prodano radi naplate duga tuženika, kada svoje dugovanje nije isplatio tuženik, to je isti imao valjani razlog to učiniti za njega kako bi zaštitio vozilo koje je dužio temeljem Ugovora od prodaje na javnoj dražbi od strane Ministarstva financija, pa stoga dug tuženika prema državnom proračunu nije plaćen, kako se to u žalbi navodi "na svoju ruku i bez ovlaštenja" već iz valjanog i opravdanog razloga i pravnog interesa.

11. Ne stoje niti žalbene tvrdnje da činjenično stanje nije valjano i potpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud odustao od saslušanja zastupnika tužitelja, jer kako to proizlazi iz zapisnika s pripremnog ročišta od 26. travnja 2023. prvostupanjski sud je na tom ročištu, a prije zaključenja prethodnog postupka, odbio dokazni prijedlog saslušanja zastupnika tužitelja kao stranke u postupku, a koji se dokaz, sukladno odredbi članka 264. ZPP, provodi isključivo po ocjeni suda kada sporne činjenice ne može utvrditi drugim materijalnim ili personalnim dokazima, dakle ne nužno, tako da je pravilno sud, sukladno odredbi članka 265. stavak 1. ZPP, odlučio u konkretnom slučaju saslušati samo tuženika kao stranku u postupku, pa stoga i po stavu ovog suda, obzirom da je činjenično stanje valjano i potpuno utvrđeno temeljem priloženih materijalnih dokaza u spisu, te iskaza tuženika, nije bilo nužno u postupku saslušavati i zastupnika tužitelja i zbog toga bespotrebno odugovlačiti sa postupkom.

12. Tuženik u žalbi upire kako prvostupanjski sud nije, bez valjanog razloga, njemu dosudio trošak putovanja i izbivanja iz pisarnice za vrijeme odlaska na ročišta, a sve temeljem odredbe članka 11. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23. i 155/23. - dalje ZS), obzirom je predmet, temeljem iste odredbe, rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, iz stvarno i mjesno nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu ustupljen u Općinski sud u Zlataru.

13. Odredbom članka 11. stavak 4. ZS je propisano da u slučaju ustupanja predmeta sukladno stavku 1. i 2. toga članka, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima i pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, stavkom 5. istog članka je određeno da će se naknada iz stavka 4. toga članka, isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu kojim su troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom, a prema stavku 6. istog članka odluku o troškovima postupka iz tog članka sud će donijeti zajedno sa odlukom o troškovima postupka.

14. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP je propisano da sud odlučuje o troškovima na određen zahtjev stranke bez raspravljanja, a u stavku 2. istog članka je propisano da je stranka dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu.

15. Dakle, stranka je dužna u zahtjevu za naknadu troška sve troškove postaviti određeno, za svaku radnju navodeći osnovu i visinu troška, jer u protivnom takav zahtjev sud treba odbiti.

16. U konkretnom slučaju punomoćnik tuženika je troškovnik, odnosno zahtjev za naknadu troškova postupka, podnio na ročištu 26. travnja 2023. na kojem je i zaključeno raspravljanje, dakle pravodobno, s time da je tražio troškove: odgovora na

Polovni broj 10 Gž-541/2023-2

žalbu u iznosu od 1.500,00 kn, zastupanja na dva ročišta 21. veljače 2023. i 26. travnja 2023., za svako po 1.500,00 kn, te troškove puta 4x60 km, ukupno 240 km.

17. Ovakav zahtjev za naknadu troška nije sastavljen sukladno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP, jer u istom nisu ni traženi troškovi na koje bi po odredbi članka 11. stavak 4. ZS odvjetnik imao pravo, pa stoga opravdano prvostupanjski sud iste nije niti dosudio, dok je, i prema stavu ovog suda o troškovima postupka pravilno odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te sukladno odredbama Tarife.

18. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda, odnosno presuditi kao u presudi.

U Zadru 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov