Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ob-17/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zorici Škopić, odvjetnici u Zagrebu, Palmotićeva ulica 41, protiv tuženika GD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. iz Zagreba, Vodovodna 11, uz sudjelovanje posebne skrbnice BD, zaposlene u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-18/2024-20 od 10. veljače 2025., u sjednici održanoj dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika GD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-18/2024-20 od 10. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 7. listopada 2022. koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob719/2022- 2 od 18. listopada 2022. u dijelu ostvarivanju roditeljske skrbi nad mlt. djetetom te u pogledu održavanja osobnih odnosa oca i djeteta i za navedeno sudi:

1.Majka ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] će djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u dijelu koji se odnosi na zdravlje, obrazovanje, putovanja u organizaciji škole i izvannastavne aktivnosti te promjenu adrese stanovanja u mjestu i prebivališta mlt. ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], dok će u preostalom dijelu roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb.

2.Osobni odnosi mlt. ČD s ocem će se ostvarivati samo ako dijete za navedeno pokaže interes. II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te joj se naloži naknaditi troškove postupka tuženiku, zajedno s troškovima sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako su pobijanom presudom povrijeđene odredbe čl. 105. st. 4. Obiteljskog zakona, budući da je tužiteljica bila dužna dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a što ista nije učinila. Sud prvog stupnja nije naveo na kojem je zakonskom temelju donio svoju odluku iz toč. I. 1. izreke. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo argumente na temelju kojih bi izveo zaključak da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi ne bi bilo za dobrobit djeteta, a argumenti koje je naveo mogu biti temelj za odluku o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti, a nikako da se tuženik, kao otac djeteta, u cijelosti isključi iz svih aspekata života djeteta. Oduzimanje prava tuženiku na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom predstavlja iznimno tešku i zapravo drakonsku mjeru prema tuženiku koja nije razmjerna razlozima za takvu mjeru, koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude. Apsolutno je neprihvatljivo i nedopustivo da je tuženik dužan uzdržavati dijete, ali istovremeno ne smije na bilo koji način sudjelovati u životu tog djeteta pa čak dijete nikada ne smije ni vidjeti, odnosno sa djetetom ostvarivati bilo kakav odnos ili kontakt. Psihologijskom obradom tuženika nisu detektirana nikakva psihopatološka odstupanja koja bi ga diskvalificirala u roditeljsku, kao ni okolnosti koje bi upućivale na postojanje bilo kakve opasnosti za dijete od strane tuženika. Potpunim isključivanjem tuženika iz svakog aspekta života djeteta država se pobijanom presudom nedopustivo umiješala u privatan i obiteljski odnos tuženika i njegovog djeteta te im prekršila jamstva štovanja osobnog i obiteljskog života iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske odnosno iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Okolnost da je dijete samo izjavilo kako ne želi imati kontakt s ocem sama za sebe ne može biti razlog da se tuženiku u potpunosti uskrati pravo iz čl. 119. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona na ostvarivanje osobnih odnosa sa svojim djetetom, kojeg prava se ni u kojem slučaju ne smije lišiti. Smatra da je potrebno izvršiti socijalne i psihologijske obrade i tretmane s djetetom i tuženikom radi postupnog ponovnog povezivanja prekinutih veza između njih dvoje. U konkretnom slučaju niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi postojanje temelja za zaključak prvostupanjskog suda da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi od strane parničnih stranaka u odnosu na njihovo zajedničko mlt. dijete nije za dobrobit djeteta. I sama predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad na raspravi je potvrdila kako su te činjenice navedene isključivo na temelju onoga što im je tužiteljica ispričala, a da pri tom nisu uzeli u obzir i ono što im je rekao tuženik, a što je u kontradikciji s navodima tužiteljice. Do prekida osobnih odnosa između tuženika i njegovog djeteta došlo je krajem 2022. isključivo iz razloga što je samo dijete odbijalo bilo kakav kontakt s tuženikom, što potvrđuje i sama tužiteljica. U svjetlu okolnosti da je tužiteljica sprječavala susrete tuženika s djetetom te je kod djeteta stvorila averziju prema tuženiku evidentno je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije pokazao nikakav interes za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, dakle, on nije bio taj koji je taj kontakt prekinuo. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je dijete izjavilo da ne želi ostvarivati nikakve osobne odnose s tužiteljem, odnosno prvostupanjski sud je tu činjenicu utvrdio na nepravilan način, i to isključivo na temelju navoda Hrvatskog zavoda za socijalni rad i posebne skrbnice djeteta, a bio je u tom pravcu dužan izvesti dokaz neposrednim saslušanjem mlt. djeteta u svojstvu svjedoka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika ističući kako donesenom odlukom tuženik očito nije lišen roditeljske skrbi jer u preostalom dijelu u odnosu na izmijenjenu, zajedno s tužiteljicom ostvaruje roditeljsku skrb. Njegovo inzistiranje da sudjeluje u odlukama koje se tiču djeteta, iako svojevoljno i faktično u tim segmentima djetetova života uopće ne sudjeluje i nema nikakav odnos sa djetetom, ukazuje na to da dobrobit djeteta nije u fokusu tuženika, kao oca. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da nije sporno da se postojeća odluka o roditeljskoj skrbi ne izvršava, a izostaje i komunikacija između roditelja, pri čemu tuženik nema nikakav odnos s djetetom od 2022. godine, ne brine o djetetovom obrazovanju, ne ide u školu, ne zna kako se zove djetetov razrednik niti školski psiholog, ne brine o zdravlju djeteta, slijedom čega je djelomično samostalna roditeljska skrb majke u najboljem interesu djeteta. U odnosu na održavanje osobnih odnosa oca i djeteta prvostupanjski sud je uvažio mišljenje djeteta koje je jasno artikuliralo razloge svojeg protivljenja održavanju osobnih odnosa s ocem. Tuženik nije predlagao neposredno saslušati dijete kao svjedoka, a prijedlog tuženika da se pribavi mišljenje djeteta po posebnoj skrbnici je sud prvog stupnja prihvatio, pa se žalbeni navodi o propustima suda da neposredno sasluša dijete kao svjedoka ukazuju promašenima. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. U svom očitovanju na žalbu Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb istakao je da tuženik nije lišen prava na roditeljsku skrb, već zbog nepostojanja mogućnosti uspostavljanja kontakta i dogovora između roditelja nije u realitetu očekivati ostvarenja zajedničke roditeljske skrbi koja je u najboljem interesu mlt. ČD. Mlt. ČD omogućeno je iskazivanje vlastitog mišljenja koje je sukladno njezinoj dobi i autentičnosti i uvaženo. Osim toga nije predložena zabrana ostvarivanja osobnih odnosa mlt. ČD i oca, već ostvarivanje istih sukladno izraženom interesu mlt. ČD, čime se ostavlja prostor i mogućnost za unapređenje narušenog odnosa. Dodatno napominju kako je mlt. ČD prethodno bila uključena u multidisciplinarnu obradu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, čijim je nalazom od 22. svibnja 2023. utvrđeno da je bila izložena negativnim postupanjima oca uz dijagnoze emotivnog zlostavljanja od strane oca i ostalih negativnih događaja u djetinjstvu što je i u skladu sa navodima same mlt. ČD.

5. Žalba nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se izmijeni Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 7. listopada 2022., koji je odobren rješenjem istog prvostupanjskog suda posl. br. R1 Ob-719/2022-2 od 18. listopada 2022. u dijelu ostvarivanja roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom stranaka mlt. ČD i u pogledu održavanja osobnih odnosa oca i djeteta na način da se odredi da će majka djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u dijelu koji se odnosi na zdravlje, obrazovanje, putovanja u organizaciji škole i izvannastavne aktivnosti te promjenu adrese stanovanja u mjestu i prebivališta mlt. ČD, dok će u preostalom dijelu roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb, kao i da se odredi da će osobni odnosi mlt. ČD s ocem ostvarivati samo ako dijete za navedeno pokaže interes.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako tuženik, kao otac, od kraja 2022. ne ostvaruje osobne odnose s djetetom mlt. ČD ni neposredno ni posredno te faktično nije uključen u život djeteta, ne prepoznaje potrebe djeteta, dijete mu nije primarno u fokusu, ne brine o njenim školskim obvezama, ne sudjeluje u njenom životu i nije upoznat s važnim segmentima u pogledu njezinog obrazovanja, odnosno zdravlja, slijedom čega smatra da ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi u određenim segmentima nije u skladu s dobrobiti mlt. ČD, zbog čega je primjenom odredbe čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 156/23 – dalje ObZ) udovoljio zahtjevu tužiteljice kao pod toč. I 1. izreke.

9.1. U odnosu na održavanje osobnih odnosa tuženika sa djetetom sud prvog stupnja imajući u vidu prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb (dalje: Zavod) da se osobni odnosi oca i djeteta odvijaju samo ako dijete za to pokaže interes, kao i da mlt. ČD sada ima 15 godina, da je u psihologijskoj obradi izjavila da se ne želi viđati s ocem "jer ju je psihički zlostavljao, ne želi slušati njegove uvrede niti joj treba stres", dok je u razgovoru s posebnom skrbnicom nekoliko puta ponovila da ne želi ostvarivati kontakt s ocem zbog njegovog agresivnog ponašanja, psovanja i vikanja, slijedom čega je uvažavajući mišljenje mlt. ČD, a koje je stručni tim Zavoda ocijenio kao autentično, osobne odnose između tuženika i djeteta odredio kao pod toč. I 2. izreke primjenom čl. 119. st. 1. ObZ.

10. Iz stanja spisa proizlazi kako je rješenjem istog prvostupanjskog suda razveden brak između stranaka te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 7. listopada 2022., kojim je određeno da će mlt. ČD stanovati kod majke, te je dogovoren način održavanja kontakata između oca i djeteta.

11. Tužiteljica ističe da su se od donošenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi promijenile okolnosti na način da tuženik ne pokazuje nikakav interes za dijete, od listopada 2022. sa djetetom ne ostvaruje nikakav kontakt, a odbija i kontakt s tužiteljicom, zbog čega, a radi zaštite interesa i dobrobiti mlt. ČD, predlaže izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

12. Odredbom čl. 105. st. 1. ObZ propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

13. U konkretnom slučaju Zavod je proveo psihologijsku obradu stranaka i razgovor s mlt. ČD te je način na koji je opisivala obiteljsku dinamiku te svoje iskustvo u odnosu s ocem procijenio kao autentičan, zreo za njenu dob i iskren, te je uvažavajući obiteljske okolnosti vezano uz oblik privrženosti djeteta roditelju te uključenost roditelja u skrb djeteta, izostanak međusobne komunikacije roditelja, kao i informacije dobivene kroz razgovore psihologa s roditeljima i mlt. ČD, ocijenio zahtjev majke opravdanim.

13.1. Po prigovoru tuženika iznesenim na mišljenje i prijedlog Zavoda saslušana je psihologinja DD koja je pojasnila odluku Zavoda navodeći kako je majka isticala da često s ocem djeteta nije mogla stupiti u kontakt, jedno vrijeme je proveo i u pritvoru, a uzimajući u obzir dob djeteta te činjenicu da što je starija sve više će joj biti potrebni potpisi oba roditelja, te da dijete izravno odbija kontakt s ocem i ne postoji održavanje osobnih odnosa između oca i djeteta, a provedeni rezultati testiranja ukazuju i da je emocionalna povezanost oca prema djetetu upitna, to da smatra kako je u interesu djeteta da se odredi da će majka djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u dijelu koji se odnosi na zdravlje, obrazovanje, putovanja u organizaciji škole i izvannastavne aktivnosti, te promjenu adrese stanovanja u mjestu i prebivališta mlt. djeteta, a osobni odnosi mlt. djeteta s ocem da se ostvaruju samo ukoliko dijete pokaže interes.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja bio dužan izvesti dokaz neposrednim saslušanjem mlt. djeteta valja reći kako je razgovor sa djetetom proveden putem posebne skrbnice, u kojem razgovoru je mlt. ČD potvrdila da sa ocem ne ostvaruje kontakte od listopada 2022., a da su problemi u njihovoj međusobnoj komunikaciji počeli još 2019., kako je otac bezobrazan, neugodan, vrijeđao je majku ispred nje, smatra da ju je psihički zlostavljao, te iako stanuju blizu ne susreću se, ne pita ona za njega, a niti on za nju.

15. Imajući u vidu mišljenje i prijedlog Zavoda, iskaz psihologinje tog Zavoda TD, iskaze tužiteljice i mlt. ČD, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje osnovanim odluku suda prvog stupnja, a s obzirom da je u postupku utvrđeno da otac od kraja 2022. ne ostvaruje osobne odnose s djetetom ni neposredno ni posredno, dakle, da faktično nije uključen u njen život, ne prepoznaje potrebe djeteta, da mu dijete nije primarno u fokusu, da je odnos između roditelja nesporno narušen, kao i njihova komunikacija, a poznavanje činjenica o životu djeteta, prepoznavanje potreba djeteta i uključenost u djetetov život nužno je da bi se donosile odluke koje su u skladu s najboljim interesom djeteta.

15.1. Odredba čl. 119. st. 1. ObZ propisuje da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

16. U konkretnom slučaju, a uvažavajući obiteljske okolnosti i odnos oca sa mlt. ČD, odnosno njegovu upitnu emocionalnu povezanost s djetetom, Zavod podržava prijedlog majke djeteta da se osobni odnosi oca i djeteta odvijaju samo ako dijete za to pokaže interes, pa je uvažavajući i mišljenje mlt. ČD sukladno njezinoj dobi, a koje mišljenje je stručni tim Zavoda ocijenio kao autentično, zrelo za njenu dob i iskreno, ocjena ovog drugostupanjskog suda da je i u tom dijelu sud prvog stupnja donio pravilnu odluku. Pri tome je za istaći da predmetnom odlukom nije određena zabrana ostvarivanja osobnih odnosa mlt. ČD i oca, već ostvarivanje istih sukladno izraženom interesu mlt. ČD, čime se ostavlja prostor i mogućnost za unapređenje narušenog odnosa djeteta sa ocem.

17. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin