Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-107/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ani Čule, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-68/2024-17 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-68/2024-17 od 14. veljače 2025. u dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom II. izreke za dosuđeni iznos parničnog troška od 1.650,00 eur.
II. Preinačuje se odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude u dijelu kojim je tuženicima dosuđen iznos preko iznosa od 1.650,00 eur do iznosa od 1.760,00 eur (za iznos od 110,00 eur) i rješava:
"Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 110,00 eur kao neosnovan."
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pok. MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koja je prestala smrću MA dana 6. lipnja 2023. godine."
2. Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.760,00 eur (točka II. izreke).
3. Presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepostupno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba je neosnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.
8. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je između tužiteljice i prednika tuženika MA postojala izvanbračna zajednica koja je prestala smrću MA **.**.2023.
10. U prvostupanjskom postupku utvrđene su slijedeće činjenice:
- da su tužiteljica i prednik tuženika MA bili u braku koji je razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-119/2020 od 4. lipnja 2021.,
- da iz predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-119/2020 proizlazi da je postupak za razvod braka pokrenuo MA podnošenjem tužbe 20. listopada 2020. navodeći da više godina nije bilo komunikacije između bračnih drugova, odvojeno su jeli, odnosi između njih bili su poremećeni, te obnavljanje zajednice nije bio moguće,
- da je u postupku za razvod braka tužiteljica iskazala da se protivi razvodu braka jer nema drugo mjesto za stanovanje, kao i da komunicira s MA samo kad mu treba nešto pomoći,
- da je MA sastavio oporuku od 11. lipnja 2021. kojom je tužiteljicu izričito isključio iz nasljeđivanja jer protiv njega "vodi sporove", "trača" ga kod obitelji i prijatelja i prema njemu se "grubo ponaša",
- da su nakon razvoda braka tužiteljica i MA nastavili živjeti na istoj adresi, te je tužiteljica obavljala osnovne kućanske poslove, MA je plaćao račune za struju i odvoz smeća, a ogrjevno drvo su plaćali zajedno,
- da je MA bio sve lošijeg zdravlja, te mu je potrebnu pomoć pružala tužiteljica,
- da zajednica života između tužiteljice i MA nije bila skladna, emotivna, niti intimna, jer je u zajedničkom životu tužiteljice i MA prije i poslije razvoda braka bilo grubosti, neuvažavanja i sukoba.
11. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je zajedničkim stanovanjem nakon razvoda braka tužiteljica riješila svoje stambeno pitanje budući drugog prebivališta niti boravišta nije imala, dok je MA na taj način imao barem u osnovnim elementima funkcionalno domaćinstvo i osobu koja je za njega brinula.
12. Prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja odbija tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 11 st. 1 Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20; dalje u tekstu: ObZ), s obrazloženjem da nisu ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe jer nakon razvoda braka tužiteljica i MA nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici tri godine.
13. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna, međutim ne iz razloga koje navodi sud prvog stupnja.
14. Odredba čl. 11. st. 1 ObZ izvanbračnu zajednicu definira kao životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, ili kraće ako je u toj zajednici rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena zaključenjem braka.
15. Odredbom čl. 8. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) određeno je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, kao i da se izvanbračnom zajednicom u smislu Zakona o nasljeđivanju smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, koje pak su propisane odredbama čl. 25.-29. ObZ.
16. Prvenstveno valja navesti da za postojanje trajnije izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značenja (sama po sebi) činjenica stanovanja na istoj adresi, nego o postojanju trajnije zajednice života izvanbračnih drugova sud mora odlučivati od slučaja do slučaja. Izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova, te uzajamna prava i dužnosti.
17. U konkretnom slučaju okolnost da su stranke živjele na istoj adresi iz praktičnih razloga jer tužiteljica nije imala gdje živjeti a MA je u bolesti bila potrebna pomoć tužiteljice, sama za sebe ne potvrđuje postajanje izvanbračne zajednice između stranaka.
18. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su se tužiteljica i prednik tuženika razveli 2021. radi trajno poremećenih međusobnih odnosa, te da su i nakon toga, neovisno o životu na istoj adresi, tužiteljica i MA i dalje bili u lošim odnosima, prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda između njih nije postojala emotivna i ekonomska povezanost, pa slijedom toga nije postojala niti izvanbračna zajednica između tužiteljice i prednika tuženika u razdoblju od razvoda braka do smrti MA.
19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP.
20. Odluka o parničnom trošku zakonita je kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini (čl. 155. ZPP). Neosnovano tužiteljica pobija odluku o trošku u dijelu kojim je tuženicima priznat trošak zastupanja na ročištu od 8. svibnja 2024. jer iz sadržaja zapisnika od 8. svibnja 2024. proizlazi da se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari. Međutim osnovano tužiteljica ukazuje da se na ročištu od 3. srpnja 2024. nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime iz sadržaja zapisnika od 3. srpnja 2024. proizlazi da je ročište odgođeno zbog bolesti tužiteljice, koja je naknadno u sudski spis dostavila dokaz o bolesti. Stoga tuženicima za zastupanje na ročištu od 3. srpnja 2024. pripada naknada prema Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa)
21. Tuženici imaju pravo na trošak sastava odgovora na tužbu i jednog obrazloženog podneska za svaku radnju po 200,00 eur (Tbr. 8.1 Tarife), zastupanje na pet ročišta za po 200,00 eur (Tbr. 9/1 Tarife), te zastupanje na jednom ročištu u iznosu od 100 eur (Tbr 9/2 ), uz uvećanje za 10% po osnovi zastupanja dvije osobe 150,00 eur po Tbr. 40. Tarife, ukupno 1.650,00 eur.
22. Stoga je odluku o trošku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude valjalo potvrditi do dosuđenog iznosa od 1.650,00 eur na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, dok je za iznos od 110,00 eur odluku o trošku valjalo preinačiti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP i za taj iznos odbiti zahtjev za naknadu troška.
23. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu u odnosu na sporedno potraživanje o trošku u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
