Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-504/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ksenije Grgić predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Taraš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri iz Zadra protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević &Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2465/2018-32 od 10. prosinca 2020. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2465/2018-44 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2465/2018-32 od 10. prosinca 2020. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2465/2018-44 od 5. ožujka 2025. u dijelu pod točkom 1. izreke i 2. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 24.140,00 kn / 3.203, 93 EUR[1] / i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom 1. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 101.462,17 kuna /13.466,34 EUR/, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je navedeno u točki 1. izreke. Pod točkom 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 24.140,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,89% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška do iznosa od 29.202,50 kn / 3.875,84 EUR/ (za iznos od 5.062,50 kn / 671,01 EUR/) sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovanim.
Protiv navedene presude u dijelu pod točkom 1. i 2. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 24.140,00 kn / 3.203, 93 EUR / žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova za sastav žalbe.
2. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženika uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Prije iznošenja žalbenih navoda tuženik opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući u bitnome da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu članka 71. stavak 1. točka ZPP-a, odnosno situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, a u kojem slučaju izjavljena žalba tuženika se ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu članka 73. ZPP-a, s tim da tuženik istodobno i predlaže postupanje sukladno članku 72. stavak 2. ZPP-a.
5. Ovaj sud drugog stupnja navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije, jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju u kojoj se uređujući sudac ili njemu bliska osoba nalaze u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka čime bi bila uvjetovana njihova pristranost. Obzirom na prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu članka 71. stavak 7. ZPP-a i potom postupi u smislu članka 72. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi da se uopće radi o zahtjevu za izuzeće, to više što je isti podnesen uvjetno, ukoliko uređujući suci nalaze da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesno pravne odredbe sadržane u ZPP-u ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.
6. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 101.462,17 kn / 13.466,34 EUR/ sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose a koji iznos je tužitelj više platio prilikom otplate kredita u vremenskom periodu od 2. kolovoza 2007. do 13. rujna 2014. zbog ništetnih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana na valutu švicarski franak (dalje: CHF) u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160 od 19. lipnja 2007. obzirom da ga tuženik kao trgovac nije kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke što je za posljedicu imao neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj na CHF u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu. Radi se o presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 te o odluci Rev-3142/2018 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.
7. Nadalje, prvostupanjski sud se pozvao na članak 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 dalje: ZPP), ZPP-a, prema kojemu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ovog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
8. Odbijen je prigovor zastare, jer da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu rok počinje teći od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 19. listopada 2018., zastara nije nastupila.
9. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Katici Pehar iz čijeg nalaza proizlazi da je tuženik od tužitelja naplatio 101.462,17 kn / 13.466,34 eur/ više nego što bi naplatio da promjene tečaja CHF nije bilo.
10. Zbog toga je prvostupanjski sud primjenom 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.
11. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj s tuženikom dana 15. siječnja 2015. sklopio Anex br. 1. Ugovora o kreditu, kojim je na temelju zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da više ne postoji pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora niti pravo zahtijevati isplatu na temelju tog ugovora.
12. Osnovano tuženik navodi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku nije dao jasne razloge, odnosno nije dao odgovor na sve prigovore koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Prvostupanjski sud se uopćeno pozvao na dokaze koje je proveo zaključujući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, dakle bez analize činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, osobito pozivanja tuženika na zaključen Anex broj 1 Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i zbog čijeg postojanja tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes na utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora, a niti na isplatu. Dakle, nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pa presudu nije moguće ispitati. Kako prvostupanjski sud očigledno zaključenje Anexu ugovoru ne smatra bitnim za tužbeni zahtjev tužitelja, to je za sada i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
13. Nije sporno da su tužitelj i tuženik 15. siječnja 2015. sklopili Anex broj 1 Ugovora o kreditu kojim su suglasno ugovorili promjenu valute obveze na način da danom sklapanja Anexa broj 1 Ugovora o kreditu nedospjela glavnica kredita iz osnovnog ugovora u iznosu od 68.029,56 CHF iznosi 56.648,81 EUR. Također iz odredbe čl.3. stavka 6. predmetnog Anexa je razvidno da su ugovorne strane u cijelosti suglasne sa svim odredbama osnovnog ugovora i njegovih sastavnih dijelova te da nemaju nikakvih prigovora ili zahtjeva prema tuženiku.
14. Imajući u vidu sklopljeni Anex broj 1 Ugovora od 15. siječnja 2015. to sud prvog stupnja nije mogao u pobijanoj presudi samo navesti da isti ne utječe na odredbe ugovora glede valutne klauzule ne navodeći nikakve razloge za takvo svoje utvrđenje pri čemu nije imao u vidu da je predmetni Anex broj 1 Ugovor o kreditu između stranaka sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.dalje- ZID ZPK/15). Ovaj zakon je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.
15. Valja reći da je ZID ZPK /15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH te je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju od 4. travnja 2017. broj U-I-3685/2015 i dr. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske osporenih zakona - Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.dalje- ZID ZPK i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.) jer je utvrdio da su kao jednokratne interventne mjere zakonodavca bile nužne za ostvarenje legitimnih ciljeva koji su se njima željeli postići - povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, na način da je osporenim zakonima postavljen temelj za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF te je provedena konverzija kredita u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kune s valutnom klauzulom u EUR kako bi se potrošače kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi bili da su od početka imali ugovorene takve kredite.
16. U odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno stajalište da ugovor o konverziji koji su stranke sklopile na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Polazeći od načela konverzije kredita koje je sadržano u čl. 19.b ZID ZPK koji propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR; da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK dok čl. 19.d propisuje postupak informiranja, pa je tako za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u čl. 19.c ZID ZPK te je dužan učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, te da je prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici vjerovnik dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK i takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupnja na snagu ZID ZPK; da je prema čl. 19.e ZID ZPK kojim je propisana sama konverzija kredita banka kao vjerovnik bila dužna u roku od 45 dana po stupanju na snagu ZID ZPK preporučenom pošiljkom obavijestiti korisnike kredita - potrošače o izračunu konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu; da je zajedno s izračunom konverzije kreditna institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015. preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije, te da je izračun trebao sadržavati jasan pregled svih promjena iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZID ZPK, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK ako je on utvrđen; da je potrošač o prihvatu izračuna konverzije dužan preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno obavijestiti vjerovnika u roku 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka (st. 5. čl. 19.e ZID ZPK), a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona, iz čega proizlazi da su banke bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
17. Primjenom citiranih zakonskih odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banka je bila dužna uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
18. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. U slučaju potrošačeva pristanka prisilne odredbe ZID ZPK zamjenjuju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF. To nastavno znači da se sva učinjena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF vežu uz konvertirani ugovor o kreditu u EUR i taj ugovor predstavlja novu pravnu osnovu. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF, korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.
19. Dakle, intervencijom zakonodavca retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu u EUR, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u EUR. To znači da pravila ZID ZPK u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.
20. Ukoliko je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK-a, tada tužitelj ne bi imao pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
21. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sud na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca, a primjenom članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a.
22. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o naknadi parničnog troška.
23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu na način da će u novoj odluci dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, vodeći računa o tvrdnjama tužitelja i prigovorima tuženika u odnosu na koje je potrebno iznesti jasan i određen stav.
24. Prvostupanjski sud će posebno ocijeniti činjenicu da su stranke sklopile Anex broj 1 Ugovora o kreditu te od koje je važnosti isti u odnosu na zahtjev tužitelja, te će radi nadopune činjeničnog stanja od vještaka zatražiti da se izjasni je li konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK-a i matematički.
25. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.
26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Grgić