REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1074/2022-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I.-tužiteljice KJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tužitelja PJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. -tužiteljice RJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

IV.-tužitelja ŽJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

V.-tužiteljice UJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VI.-tužitelja ĐJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 01. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužiteljima i to: I.-tužiteljici KJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II.-tužitelju PJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III.-tužiteljici RJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

IV.-tužitelju ŽJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

V.-tužiteljici UJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VI.-tužitelju ĐJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 73.249,71 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi I.-VI. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 11.764,72 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik I.-VI. tužitelja ŠJ u tužbi navodi da je tužena 10.02.2017. sačinila Izjavu kojom pod materijalnom, moralnom i krivičnom odgovornošću potvrđuje da je od tužitelja posudila iznos od 551.900,00 kn, na kojoj Izjavi je izvršena ovjera potpisa tuženice kod javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, pod brojem Ov-1825/17 od 10.03.2017, da se navedenom Izjavom od 10.02.2017. tužena obvezala pozajmljeni iznos vratiti tužitelju najkasnije do 30.06.2017., a na opomene tužitelja se oglušila, da je pozajmljeni iznos iz Izjave od 10.02.2017. pozajmljivao tuženici na način da je čak od svojih prijatelja pozajmljivao novac da bi pomogao tuženici koja ga je uvjeravala da novac samo što nije vratila, a isti će stići čim "ostvari u brakorazvodnom postupku sa suprugom FJ prodaju pokretne i nepokretne imovine", da je dio prijatelja tužitelja čak vršio uplate na račun maloljetnog sina tužene, MJ i to na njegov žiro račun u Zagrebačkoj banci d.d., a to su prijatelji OJ, EJ, DJ, TJ, ČJ, AJ, JJ, GJ, CJ, HJ, SJ, ZJ, IJ, NJ, VJ, BJ i LJ te je tužitelj vršio i osobne uplate na žiro račun maloljetnog sina tužene, kako vlastitim sredstvima, tako i pozajmicom od svojih prijatelja, da je sve u svemu morao prodati vlastiti stan u [adresa], a sredstvima koja je ostvario dobivenom kupoprodajnom cijenom za svoj stan vratio je prijateljima pozajmljene iznose za tuženu, da je to i razlog seljenja tužitelja u Skradin. Budući da tužena nije tužitelju vratila pozajmicu, predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženicu da vrati tužitelju pozajmljeni iznos od 551.900,00 kn sa zakonskim kamatama tekućim od 01.07.2017. do isplate kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tužena ĆJ, ranije MJ, u svom odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, da je tužitelja upoznala 1999. preko zajedničkog prijatelja, a u periodu od kraja 1999. pa do 2006. nisu se družili, da su se nastavili družiti od 2007. pa nadalje, da se s tužiteljem viđala više puta mjesečno, a u prosjeku 2 puta mjesečno je dolazila kod njega u stan u [adresa], da joj je tom prilikom davao novce za taxi kojim je dolazila do njega te novac za kozmetiku i garderobu, da je nakon što se razvela češće boravila kod tužitelja te je njihov odnos postao intiman, da je održavala domaćinstvo kada je boravila kod tužitelja, da ju je u razdoblju kada je bila u depresiji zbog razvoda braka, tužitelj tješio, te joj je svojevoljno pomagao oko plaćanja kreditne kartice Amex. Nadalje navodi da joj je uz održavanje stana u [adresa], za koje joj je tužitelj davao novac uplatom na račun, davao i novac za održavanje kuće u [adresa], koja je prema saznanjima tužene bila u vlasništvu tužitelja, da je uplaćena sredstva trošila za potrebe kućanstva, počevši od kupnje hrane, pa do kupnje svih potrepština za domaćinstvo, da je tužitelja upoznala sa svojom djecom te su se družili, a tužitelj je prema potrebi, kao vrsni matematičar podučavao sina tužene matematici, da je 2016. kada je tužitelj završio u bolnici tužitelja njegovala u bolnici, a sve troškove njegovanja je nadoknađivao tužitelj uplatom sa svog računa na račun tužene, da se tužitelj na području Skradina, navodno bavio uzgojem poljoprivredne kulture te je istu prodavao trećim osobama, da ju je tužitelj zamolio da treće osobe, odnosno njegovi prijatelji, kako ih je prezentirao tuženoj, mogu uplaćivati novce na njezin račun, a obzirom se ona nalazila u "blokadi", kao bliska i intimna prijateljica tužitelja da je predložila tužitelju da treće osobe uplaćuju novčana sredstva na račun njezinog maloljetnog sina MJ, da je podizala sve uplate koje su došle na račun njezinog sina i sa punim povjerenjem predavala tužitelju na ruke. Nadalje navodi da kada je odlučila prekinuti vezu sa tužiteljem da je tužitelj to shvatio kao izdaju i nije prestajao prijetiti i moliti tuženu da ostane s njim, kako je ustrajala da prekine svaki odnos sa tužiteljem, da joj tužitelj nije prestao prijetiti na način da joj je govorio da je on potrošio silne novce na nju, a da ga je ona izdala, kako su ti telefonski pozivi i prijetnje postali kontinuirani i prijeteći da je tužitelj zahtijevao od nje da mu potpiše izjavu da je on njoj posudio novčani iznos od 551.900,00 kn, da je ona popustila prijetnjama i radi svog mira potpisala izjavu 10.02.2017. u nadi da će je pustiti na miru iako joj nije bilo jasno kako je tužitelj došao do navedenog iznosa, da je potpisavši izjavu mislila da je "kupila mir" od tužitelja da je više ne uznemirava, ali da nikada nije od tužitelja pozajmljivala novce, da su svi novci koji su uplaćivani na njezin račun uplaćivani dobrovoljno od strane tužitelja kao pomoć tuženoj, ali i za podmirivanje troškova zajedničkog života, te troškova održavanja nekretnina na adresi [adresa], te kuće u [adresa], da je sve uplate trećih osoba vršene na račun maloljetnog MJ predavala na ruke tužitelja. Tužena nadalje navodi da tužitelj nije dostavio u spis dokaz da je tuženoj uplaćivao navedene novčane iznose, kao što nije dostavio dokaz da je specifikaciju iznosa i datuma kada su navedeni novčani iznosi uplaćivani na račun tužene. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Rješenjem ovoga suda od 07. svibnja 2021. utvrđen je prekid postupka jer je tužitelj ŠJ umro. Rješenjem od 13. prosinca 2021. nastavljen je postupak prekinut rješenjem od 07. svibnja 2021. te su pozvani nasljednici iza pok. ŠJ da preuzmu postupak. Slijedom navedenog, sud je nastavio raspravljanje sa nasljednicima pok. ŠJ, uvodno naznačenim I. -VI. tužiteljima.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izjavu od 10.02.2017. (list 4 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora, Z-42709/2916, broj [broj poduloška] (list 5 spisa), potvrdu Zagrebačke banke d.d. (list 19 spisa), potvrdu o prometu po računu (stranica 20-27 spisa), potvrdu Zagrebačke banke d.d. - pregled uplata po žiro računu MJ (list 34-38 spisa), potvrde Zagrebačke banke d.d. (list 41 i 42 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 26.7.2021. O-793/2021 iza pok. ŠJ (list 61-64 spisa), proveden je dokaz saslušanjem: tužitelja ŠJ (list 44-46 spisa), svjedoka: NJ (list 146-147 spisa) i AJ (list 174 spisa).

5. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu kojeg I.-VI. tužitelj temelje na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je prednik I.-VI. tužitelja pozajmio tuženoj iznos od 73.249,71 eur/551.900,00 kn o čemu je tužena sačinila Izjavu na kojoj je izvršena ovjera potpisa tuženice kod javnog bilježnika Zorke Despot pod brojem OV-1825/17 od 10.03.2017., da se tužena obvezala navedeni iznos vratiti do 30.06.2017., a koji iznos nije vratila.

7. Uvidom u Izjavu od 10. veljače 2017. utvrđeno je da istom KD OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stalnim prebivalištem u [adresa], VIII: Južna obala 21, pod moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću daje izjavu da je od gospodina ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], sa stalnim prebivalištem u [adresa], posudila iznos od 551.900,00 HRK, da će postojeći dug podmiriti iz sredstava koja joj pripadaju u visini 50% od pokretne imovine po brakorazvodnoj parnici sa suprugom FJ, da je najveći dio svote uplaćivan na njezin zahtjev osobno od gospodina ŠJ u korist Žiro-računa [broj bankovnog računa] u Zagrebačkoj banci Zagreb, koji glasi na njezinog maloljetnog sina PD, za čiju se skrb brine kao majka po Rješenju o razvodu, da je manji dio sredstava uplaćivan na isti račun od strane prijatelja gospodina ŠJ u [adresa] i izvan Grada Zagreba, od kojih je gospodin ŠJ posudio sredstva u vidu pozajmice, da su uplaćena sredstva korištena za podmirenje njezinih dospjelih, a nepodmirenih dugovanja prema Zagrebačkoj banci Zagreb i drugim bankama kao i institucijama na području Republike Hrvatske, da se samo neznatni dio u okviru dugovanja prema gospodinu ŠJ odnosi na njezine osobne posudbe u gotovini za podmirenje njenih životnih i drugih potreba. U izjavi se nadalje navodi ukoliko sredstva budu nedostatna iz pokretne imovine za podmirenje gore navedenog duga da je suglasna da će razliku do ukupnog duga u roku, vratiti u cijelosti iz njezinih pripadajućih 50% sredstava iz nepokretne imovine stečene u braku s gospodinom FJ, prema brakorazvodnoj parnici iz Rješenja o razvodu braka, iz 2016., da je prema dogovoru sa gospodinom ŠJ rok vraćanja posuđenih sredstava 30. juna (lipnja) 2017., da je u protivnom na svotu nevraćenog duga u datom roku, suglasna osim duga, platiti redovnu i zateznu kamatu prema propisima koje primjenjuje Zagrebačka banka Zagreb. Navedena Izjava je sačinjena u Zagrebu, 10. veljače 2017. i potpisana po KD čiji potpis je ovjeren od strane javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1825/17, dana 10.03.2017.

8. Prednik I.-VI. tužitelja ŠJ u svom iskazu navodi da je u kontakt sa tuženom stupio po nagovoru bivšeg vozača guvernera HNB-a, koji je sada nažalost pokojni, a koji je tuženu uputio na njega, ističe da ga nije trebalo dugo moliti da nekom pomogne, da je dobar dio novca davao tuženoj u gotovini na ruke, a jedan dio je dobila i od njegovih prijatelja koji su na njegov nagovor uplaćivali iznose, što sveukupno iznosi 551.900,00 kuna, da je predmetna Izjava koja je priložena uz tužbu sačinjena u dogovoru sa tuženom, on ju je napisao i ona ju je potpisala, da je potpisivanjem navedene izjave tužena bila uvjerena da do sudskog postupka neće doći, da su svi uplaćivali u korist maloljetnog sina tužene jer tužena je bila pod različitim ovršnim postupcima od strane kartičnih kuća pa između ostaloga bila je dužna i Zagrebačkoj banci, pa bi tako svaka uplata koja bi sjela na račun tužene kod Zagrebačke banke bila uzeta i zaplijenjena od strane Zagrebačke banke radi podmirenja njezinoga duga prema istoj, da je do utuženog iznosa od 551.900,00 kuna došao na način da je zbrojio ono što je uplatio, ono što joj je dao na ruke i dio koji su prijatelji uplatili na račun, da su njegovi prijatelji od njega potraživali iznose koje su oni uplaćivali na račun malodobnog sina tužene, a kao rezultat toga je činjenica da je morao prodati stan, da ne stoji tvrdnja tužene iz odgovora na tužbu da je ona podizala iznose sa računa u Zagrebačkoj banci i potom ih njemu davala na ruke obzirom da za navedeno nije bilo nikakve potrebe, da ne stoji navod tužene iz odgovora na tužbu da je priroda njihovog odnosa bila intimna, da oni nisu bili u vezi, da mu je tužena prezentirala da će mu utuženi iznos vratiti deblokadom novčanih sredstava njezinoga supruga u Zagrebačkoj banci, a ukoliko to ne bi bilo dovoljno, da će mu vratiti od prodaje stana koji je u međuvremenu i prodan, ali dug nije podmiren, da navod tužene da ga je njegovala dok je bio u bolnici, da ga je zaista posjetila jedanput u bolnici, ali što se njegovanja tiče za tim nije bilo potrebe obzirom je u dugogodišnjoj vezi koja traje i na dan davanja iskaza, da ne stoji navod tužene da je novac podizala s računa i trošila ga na održavanje kuće u [adresa] jer navedena kuća u [adresa] predstavlja drvenu klet od 12m2 koju je tužena imala prilike vidjeti samo jedanput u životu, bila je u njegovom vlasništvu, ali je ista prodana prije svih ovih događanja tako da nije bilo apsolutno nikakve potrebe za održavanjem navedene kuće, da mu tužena nije kuhala i trošila utuženi iznos za namirnice od kojih mu je pripremala obroke obzirom da tužena nije znala kuhati, a ako je netko kuhao to je bio on i on ju je osobno ili putem taksi službe vozio do njenog stana, da je tužena tijekom jednog ljeta bila kod njega stanovala i tada je čak i prijavio kod MUP-a RH i nju i njezinu kćer iz vanbračne zajednice te je i na taj način uskočio s pomoći da ne bi plaćala smještaj, da tuženoj nije nikada prijetio, da u životu nije mrava ugazio, da joj nije prijetio niti ju na bilo koji način prisilio da potpiše predmetnu izjavu, da je navedena izjava potpisana u dogovoru s tuženom, da je tužena štoviše taksijem s Kajzerice došla u ured javnog bilježnika, koji taksi je on platio i navedenu izjavu je pred ovlaštenim osobama u javnobilježničkom uredu i potpisala, da se ne sjeća točno kada je upoznao tuženu, koje godine, ali da je bilo prije negdje 15 godina prije davanja iskaza, da je osoba koja ih je upoznala pokojni RD, da tužena kada ju je upoznao još nije bila u braku sa ŽD, da je pomagao tuženu kada ju je upoznao, da joj je pomagao pripremajući hranu, odvozom, kupovao joj je higijenske potrepštine, međutim, nije joj pomagao za vrijeme trajanja braka obzirom je taj brak funkcionirao, čak štoviše u tome periodu bila je zaposlena u računovodstvu kod FJ pa je i od vlastitoga muža dobila otkaz obzirom je za obavljanje posla trebalo nešto i znati, da novci koje je dao tuženoj prije sklapanja braka sa ŽD nisu predmet ove tužbe, da je novce koje je posuđivao tuženoj zaradio i da je radio na radnom mjestu gdje je imao dobra primanja, a između ostalog bio je i direktor trezora HNB-a, da izjave o posudbi od strane njegovih prijatelja nije potpisivao niti su mu prijatelji izdavali potvrde da je dug vratio obzirom da niti je on tražio potvrde od njih, niti su oni tražili potvrde od njega, da se ne sjeća kada je KD živjela u njegovom stanu kad ju je prijavio sa kćerkom, ali je u svakom slučaju bilo prije nego je stupila u brak sa FJ.

9. Svjedok NJ u svom iskazu navodi da je prednika tužitelja gospodina ŠJ poznavala 30-ak godina, naime on je radio u Hrvatskoj narodnoj banci, dok je ona radila u Zagrebačkoj banci, da ju je u jednom trenutku on zamolio da mu posudi novac jer je zapeo u dugove, a njoj je to bilo čudno obzirom je imao dobra primanja i dobru mirovinu, kad ju je upitao da mu posudi novac ona ga je zbog naprijed navedenog pitala o čemu se tu radi i on joj je spomenuo dotičnu gospođu, pritom misli na tuženu, i da njoj posuđuje novac, da joj je tom prilikom izdiktirao na čiji račun je vršio uplate, navedenu potvrdu ima, ali ne kod sebe, međutim navedeno ne bi trebalo biti problem niti dobiti temeljem izvoda iz banke, da u svemu ovome tu nije bio kraj jer se ŠJ očito zaduživao i na drugim mjestima pa je u konačnici morao prodati i vikendicu i svoj stan radi pokrića dugova, da tuženu nije nikada upoznala, ali joj je ŠJ u razgovoru s njom spomenuo da se radi o gospođi koja stanuje na Kajzerici, da mu je ona govorila kako će kad plati dobiti nekakav novac i da će mu sve vratiti, da se na kraju ispostavilo da tužena ima i sina i muža, a račun na koji je ona uplatila novac ŠJ s naslova posudbe se nalazi u Zagrebačkoj banci, da je njezin zaključak da ga je tužena debelo iskoristila, a on je u svemu tome bio naivan, da je gospodin ŠJ imao malu grbu na leđima, bio je sam i bio je naivan, a ona ga se uhvatila kao priljepak i iskoristila, da ne zna ime gospođe o kojoj joj je pokojni pričao obzirom je prošlo 15, 20 godina, ali ima potvrdu na čiji račun je uplatila navedeni novac i poznato joj je da je ista stanovala na Kajzerici, a da joj je poznato da se radi baš o tuženici jer je prilikom posudbe i uplate na račun u Zagrebačkoj banci razgovarala sa ŠJ i istoga upozorila da račun na koji vrši uplatu ne glasi na ime i prezime tužene već na drugo ime, na što joj je ŠJ odgovorio da je to račun od njezinog sina i da kad ona uplati novac na taj račun da će onda tužena nešto dobiti temeljem čega će njemu vratiti posudbu, da je uz dodatno upozorenje ŠJ, a obzirom je bila djelatnik banke, da kako može biti siguran da uplaćuje na pravi račun, dobila odgovor kojim joj je isti potvrdio da je to u redu i da je to to.

10. Svjedok AJ u svom iskazu navodi da je poznavala pok. ŠJ i poznato joj je da je isti nju i njezinoga supruga došao zamoliti da mu posude novac u iznosu od oko 1.500,00 do 2.000,00 kn i zna da je to trebalo poslati na neku adresu preko Zagrebačke banke, pa kako je to bilo prije 25 godina, ne sjeća se kome su novac slali, da ne postoji mogućnost da je ta pozajmica učinjena 2015., 2016. jer se sjeća da su njeni klinci bili mali, a radilo se o jednokratnoj uplati.

11. Uvidom u potvrde Zagrebačke banke d.d. (list 19-27 i 34-38 spisa) utvrđeno je da su, između ostalih, pravni prednik I.-VI. tužitelja, te osobe LJ, JJ te NJ, za koje je prednik tužitelja naveo da su njegovi prijatelji koji su po njegovoj molbi uplaćivali iznose na račun malodobnog MJ, sina tužene, vršili uplate na račun malodobnog MJ u razdoblju od 01. lipnja 2016. do 30. lipnja 2018., a kako to uostalom navodi i prednik tužitelja u tužbi i u svom iskazu, te svjedok NJ.

12. Iz naprijed navedenih dokaza Izjave od 10.02.2017. koja je potpisana od strane tužene čiji potpis je ovjeren od strane javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1825/17, dana 10.03.2017. te iskaza prednika I.-VI. tužitelja, sud je u bitnom utvrdio da je prednik I.-VI. tužitelja pozajmio tuženoj iznos od ukupno 73.249,71 eur/551.900,00 kuna, koju činjenicu je tužena priznala potpisivanjem predmetne Izjave te ovjerom svoga potpisa na istoj dana 10.03.2017. kod javnog bilježnika Zorke Despot. Iz iskaza svjedoka NJ, čijem je iskazu sud poklonio vjeru jer je iskazivala životno i logično, sud je utvrdio da je i ona, po zamolbi prednika I.-VI. tužitelja uplaćivala novac na račun malodobnog sina tužene, te je potvrdila navode prednika I.-VI. tužitelja da je navedeno činio da pomogne tuženoj, a da mu je tužena obećala kako će sve to vratiti. Nadalje, iz iskaza prednika I.-VI. tužitelja sud je utvrdio da je isti tuženoj dobar dio novca davao u gotovini na ruke, da je do utuženog iznosa od 551.900,00 kuna došao na način da je zbrojio ono što je uplatio, ono što joj je dao na ruke i dio koji su prijatelji uplatili na račun, tako da iz potvrda Zagrebačke banke ne proizlazi cjelokupni iznos koji je prednik I.-VI. tužitelja davao tuženoj već samo dio utuženog iznosa koji je uplaćen na račun njezinog maloljetnog sina, a ukupan dug je upravo onaj koji je sadržan u izjavi od 10.02.2017. koju je tužena potpisala.

13. Kako se tužena višekratno pozivana radi saslušanja, nije niti odazvala pozivu suda te je navedeno ispričala poslovnim obvezama u Austriji i to u periodu od 04. studenog 2019. do 18. veljače 2025., sud je odustao od izvođenja dokaza njezinim saslušanjem imajući u vidu odredbu čl. 10. ZPP-a, a navedenu činjenicu, sud je cijenio na način da je tužena višekratno odbila dati iskaz pred sudom kako bi izbjegla odgovornost za utuženu tražbinu. Pritom navodi tužene iz odgovora na tužbu "da je uplaćena sredstva trošila za potrebe kućanstva, počevši od kupnje hrane, pa do kupnje svih potrepština za domaćinstvo, da je 2016. njegovala tužitelja kad je završio u bolnici te da je sve troškove njegovanja je nadoknađivao tužitelj uplatom sa svog računa na račun tužene, da su svi novci koji su uplaćivani na njezin račun uplaćivani dobrovoljno od strane tužitelja kao pomoć tuženoj, ali i za podmirivanje troškova zajedničkog života, te troškova održavanja nekretnina na adresi [adresa], te kuće u [adresa], ovaj sud smatra paušalnim i ničim dokazanim, kraj suprotnih navoda prednika I.-VI. tužitelja pok. ŠJ na navedene okolnosti, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivao životno i logično. Isto tako navod tužene "da se tužitelj na području Skradina, navodno bavio uzgojem poljoprivredne kulture te je istu prodavao trećim osobama, te da ju je tužitelj zamolio da treće osobe, odnosno njegovi prijatelji, mogu uplaćivati novce na njezin račun, a obzirom se ona nalazila u "blokadi", kao bliska i intimna prijateljica tužitelja da je predložila tužitelju da treće osobe uplaćuju novčana sredstva na račun njezinog maloljetnog sina MJ, da je podizala sve uplate koje su došle na račun njezinog sina i sa punim povjerenjem predavala tužitelju na ruke", ovom sudu predstavljaju neživotnu i potpuno nelogičnu konstrukciju tužene da otkloni svoju obvezu. Naime, u činjenicu da se prednik I.-VI. tužitelja na području Skradina bavio uzgojem poljoprivredne kulture koju je prodavao trećim osobama, prema mišljenju ovoga suda, ne vjeruje niti sama tuženica obzirom da i sama u odgovoru na tužbu navodi da se prednik I. -VI. tužitelja "navodno" bavio uzgojem poljoprivredne kulture. Nadalje, prema mišljenju ovoga suda, nije niti životno niti logično da je prednik I. -VI. tužitelja tuženu zamolio da treće osobe novac od prodaje poljoprivredne kulture uplaćuju na njezin račun, a pritom je taj račun i blokiran, pa da su zbog toga novčana sredstva uplaćivana na račun njenog maloljetnog sina, a da pritom ničim ne obrazlaže zbog čega bi to prednik I.-VI. tužitelja učinio kraj činjenice da je imao i svoj račun u banci. Nadalje, navod tužene iz odgovora na tužbu "da je ona popustila prijetnjama i radi svog mira potpisala izjavu 10.02.2017. u nadi da će je pustiti na miru, da je potpisavši izjavu mislila da je "kupila mir" od tužitelja da je više ne uznemirava", ovaj sud isto tako smatra neživotnim i nelogičnim obzirom je i životno i logično da svaka prosječna, poslovno sposobna osoba ne potpisuje Izjave bilo kome, a najmanje nekome kome nije dužan, u kojima potvrđuje primitak iznosa, kao što je predmetni utuženi, obvezuje se isti vratiti do 30.06.2017. da bi "kupio mir", pritom se dodatno angažirao i na takvoj izjavi ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika punih mjesec dana od kada je Izjava sačinjena i da pritom očekuje da će je osoba kojoj je to potpisao samo "pustiti na miru". Prijetnje prednika I.-VI. tužitelja, osim što u odgovoru na tužbu tvrdi, tužena baš ničim nije dokazala. Navod tužene iz odgovora na tužbu "da joj nije bilo jasno kako je tužitelj došao do navedenog iznosa" koji se navodi u predmetnoj Izjavi od 10.02.2017. i koju je tužena potpisala, tužena je, prema mišljenju ovoga suda trebala raspraviti sa prednikom I. -VI. tužitelja prije potpisivanja same Izjave. Potpisivanjem predmetne izjave tužena je priznala sadržaj iste, pa tako, uz način vraćanja i rok za vraćanje predmetnog duga, potpisala je, i samim time priznala, i iznos samog duga prema predniku I. -VI. tužitelja. Zaključno, navod tužene iz odgovora na tužbu "da nikada nije od prednika I.-VI. tužitelja pozajmljivala novce", ovaj sud ocjenjuje neuvjerljivim i usmjerenim na izbjegavanje svoje obveze, obzirom je isti u suprotnosti sa dokazima koji prileže spisu (Izjavi od 10.02.2017. na kojoj je ovjeren potpis tuženice dana 10.03.2017.).

14. Sud nije posebno vrednovao iskaz svjedoka AJ obzirom da ista ne može pozajmicu koju je izvršila predniku I. -VI. tužitelja dovesti u vezu sa ovdje tuženom.

15. Tako je sud zaključio da su prednik I.-VI. tužitelja i tužena bile u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je prednik I.-VI. tužitelja pozajmio tuženoj iznos 73.249,71 eur/551.900,00 kuna, koju činjenicu je tužena priznala potpisivanjem predmetne Izjave od 10.02.2017. te ovjerom svoga potpisa na istoj kod javnog bilježnika dana 10.03.2017., a koji iznos se tužena obvezala vratiti do 30.06.2017. i to u cjelokupno posuđenom iznosu. Tužena temeljem odredbe čl. 219. st.1. u vezi čl. 221 a ZPP ničime nije dokazala da bi ispunila ugovorom preuzetu obvezu i vratila pozajmljeni iznos.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev I.-VI. tužitelja za isplatu iznosa 73.249,71 eur sa zateznom kamatom od 01. srpnja 2017. do isplate, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

18. Kako je tužena izgubila spor, dužna je I.-VI. tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u smislu odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a. I.-VI. tužiteljima je tako dosuđena naknada parničnih troškova, koji se odnose na zastupanje po odvjetniku, a visina troška odmjerena je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (73.249,71 eur) i zatraženom troškovniku. Na temelju odredbe čl.155. ZPP-a I.-VI. tužiteljima je kao potreban priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 550 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 29.10.2018. u zatraženom iznosu od 550 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 14.03.2019., 04.11.2019., 03.02.2021., 04.03.2024. i 19.02.2025. u zatraženom iznosu od po 550 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 17.06.2019., 21.07.2021., 22.10.2021., 19.10.2022., 22.11.2022., 08.04.2024. i 09.10.2024. u iznosu od po 25 bodova svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 06.10.2022., 16.03.2023. i 19.09.2024. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno ukupno 4175 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 8.350,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 10.437,50 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 663,61 eur s naslova sudske pristojbe na tužbu i iznos od 663,61 eur s naslova sudske pristojbe na presudu tako da ukupan trošak I.-VI. tužitelja iznosi 11.764,72 eur, a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

19. I.VI. tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 29.05.2018. obzirom da isti nije bio potreban za vođenje postupka, istim prednik I. -VI. tužitelja samo dostavlja sudu dokaz o uplaćenoj sudskoj pristojbi, kao niti trošak zastupanja na ročištu od 12.10.2023. obzirom da navedeno ročište nije održano u predmetnom postupku, odnosno odgođeno je prije početka raspravljanja.

20. Na tako određen trošak I.-VI. tužiteljima su dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, dana 1. travnja 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. I.-VI. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eur

- tuženiku