Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-177/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrinjska 9, protiv ovršenice ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 19, radi naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Ovr-eu- 5/2024-4 od 5. srpnja 2024., dana 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice AB kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Ovr-eu-5/2024-4 od 5. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Odbacuje se zahtjev ovrhovoditelja za izdavanjem europskog naloga za blokadu računa podnesen 28. svibnja 2024. kao nedopušten.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud prvog stupnja postupio suprotno Uredbi broj 655/2014 i Ovršnom zakonu na način da je primijenio analogiju koja nema nikakve veze s Uredbom 655/2014. Naime, čl. 66. st. 1. Uredbe Vijeća broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima je izričito propisano da se ista primjenjuje samo na pravne postupke koji su započeti i na isprave koje su službeno sastavljene ili registrirane kao autentične isprave nakon njezina stupanja na snagu, dok Uredba broj 655/2014 od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima nema takvu odredbu

P o s l o v n i b r o j: G ž O v

već je samo propisano kada stupa na snagu. Nigdje nije propisano vremensko razdoblje primjene Uredbe odnosno na što se primjenjuje već samo kad stupa na snagu. Slijedom navedenog nije moguća analogna primjena tumačenja Europskog suda pravde u predmetu broj C-514/10 Wolf Naturprodukte v. Sewar, što znači da je moguće ishoditi europski nalog za blokadu računa i za odluke koje su donesene prije stupanja na snagu Uredbe broj 655/2014. Nadalje, navodi da je odredbom čl. 364.b Ovršnog zakona propisano da su za provedbu Uredbe broj 655/2014 za izdavanje naloga za blokadu računa na temelju isprave koja je sastavljena u Republici Hrvatskoj, a čija se vjerodostojnost odnosi na potpis i sadržaj isprave i koja je utvrđena od strane tijela javne vlasti ili drugog tijela ovlaštenog u tu svrhu, nadležni sudovi Republike Hrvatske koji imaju nadležnost za odlučivanje o meritumu stvari. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U donošenju pobijanog rješenja nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka propisane čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP.

6. Pobijanim rješenjem odbačen je zahtjev ovrhovoditeljice za izdavanjem europskog naloga za blokadu računa podnesen temeljem Uredbe (EU) br. 655/2014 od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje - Uredba (EU) br. 655/2014).

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditeljica dana 28. svibnja 2024. podnijela prvostupanjskom sudu zahtjev za izdavanje europskog naloga za blokadu računa radi osiguranja namirenja tražbine prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, posl. br. Ovrv- 62/14 od 7. veljače 2014. U zahtjevu kao razloge hitne potrebe za nalogom za blokadu te stvarne opasnosti da će bez takve mjere naknadno izvršenje tražbine prema ovršenici biti spriječeno ili znatno otežano u smislu čl. 7. st. 1. Uredbe (EU) br. 655/2014, navodi da se više nikako ne može naplatiti u Republici Hrvatskoj jer da ovršenica već 6 godina nije platila ništa od dugovanog iznosa te da postoji opasnost od zastare.

8. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditeljice prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da se glede vremenskog razdoblja primjene Uredbe (EU) br. 655/2014 treba analogno primijeniti tumačenje Europskog suda pravde koje se odnosi i na Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 (Brussels I), odnosno pravno shvaćanje da se Uredba primjenjuje samo ako je u trenutku donošenja odluke bila na snazi u državi članici podrijetla, kao i u zamoljenoj državi članici, što da u konkretnom predmetu nije slučaj obzirom da je citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno prije stupanja na snagu Uredbe temeljem koje se zahtjeva izdavanje europskog naloga za blokadu računa. Iz navedenog razloga odbacuje zahtjev kao nedopušten.

9. Po stajalištu ovog suda drugog stupnja osnovano žaliteljica navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je donijeti identičnu odluku.

P o s l o v n i b r o j: G ž O v

10. U pravu je žaliteljica kada navodi da je primjenjiva Uredba (EU) br. 655/2014 u odnosu i na one odluke koje su donijete prije njezine primjene određene čl. 54. st. 2. Uredbe (18. siječnja 2017.), posljedično čemu se ne može analogno primijeniti tumačenje Europskog suda pravde kako to čini prvostupanjski sud obzirom da sama Uredba ne sadržava odredbu o vremenskom ograničenju njezine primjene.

11. Međutim, cilj ove Uredbe (EU) br. 655/2012 u smislu čl. 1., je uspostava postupka Unije za zaštitnu mjeru koja vjerovniku omogućuje ishođenje naloga za blokadu kojim se sprečava ugrožavanje naknadnog izvršenja tražbine vjerovnika putem prijenosa ili povlačenja sredstava u posjedu dužnika na bankovnom računu unutar Unije. U preambuli Uredbe pod točkom (6) se navodi da bi postupak utvrđen ovom Uredbom trebao služiti kao dodatno i fakultativno sredstvo za vjerovnika koji je i dalje slobodan iskoristiti bilo koji drugi postupak za dobivanje istovrsne mjere u okviru nacionalnog prava, dok pod točkom (7) vjerovnik bi trebao moći dobiti zaštitnu mjeru u obliku europskog naloga za blokadu računa („nalog za blokadu” ili „nalog”) koji sprječava prijenos ili povlačenje sredstava koje drži njegov dužnik na bankovnom računu u nekoj državi članici ako postoji opasnost da, bez takve mjere, naknadno izvršenje njegove tražbine prema dužniku bude spriječeno ili znatno otežano.

12. Nadalje, u toč. 11. preambule Uredbe navodi se da bi postupak za nalog za blokadu trebao biti dostupan vjerovniku koji želi osigurati izvršenje kasnije presude o meritumu stvari prije pokretanja postupka o meritumu stvari i u bilo kojoj fazi tijekom takvog postupka. Postupak bi trebao biti dostupan vjerovniku koji je već ishodio presudu, sudsku nagodbu ili vjerodostojnu ispravu kojima se od dužnika zahtijeva isplata tražbine vjerovnika. S druge strane, uvjetima za izdavanje naloga za blokadu trebala bi se postići odgovarajuća ravnoteža između interesa vjerovnika da ishodi nalog i interesa dužnika da spriječi zlouporabu naloga.

13. Odredbom čl. 7. Uredbe propisani su uvjeti za izdavanje naloga za blokadu, pa prema toč. 1. sud izdaje nalog za blokadu kada je vjerovnik podnio dovoljno dokaza da sud uvjeri da postoji hitna potreba za zaštitnom mjerom u obliku naloga za blokadu jer postoji stvarna opasnost da će bez takve mjere naknadno izvršenje vjerovnikove tražbine prema dužniku biti spriječeno ili znatno otežano.

14. Također je odredbom čl. 48. propisano da ova Uredba ne dovodi u pitanje, među ostalima, Uredbu (EU) br. 1215/2112.

15. Imajući u vidu prednje iznijeto kao i pravno shvaćanje suda Europske unije izraženo u predmetima Pula Parking d.o.o. C-267/19, C-323/19 i C-551/15, prema kojem rješenja koja su donesena u tim postupcima od strane javnih bilježnika u okviru ovršnih postupaka, nije donio sud u smislu te uredbe te se ne mogu kvalificirati "sudskom odlukom" pa time se ne mogu priznati i ovršiti u drugoj državi članici na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012, i to neovisno o kriteriju državljanstva stranaka, upućuje na zaključak da ispravu radi čijeg naknadnog izvršenja ovrhovoditeljica traži izdavanje naloga za blokadu računa uopće nije moguće ovršiti u državi članici izvršenja, odnosno u konkretnome Saveznoj Republici Njemačkoj.

16. Slijedom navedenoga, zahtjev ovrhovoditeljice ukazuje se nedvojbeno neprihvatljivim u konkretnom slučaju jer nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje naloga za blokadu računa budući da ovrhovoditeljica ne raspolaže odlukom o tražbini koja bi bila podobna za naknadno izvršenje vjerovnikove tražbine prema dužniku obzirom da rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave izdane od javnog bilježnika nije moguće priznati i ovršiti u drugoj državi članici.

P o s l o v n i b r o j: G ž O v

17. Stoga je žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu valjalo odbiti i pobijano rješenje potvrditi pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Zadru, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Blanka Pervan