Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-174/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐM, zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika po branitelju po službenoj dužnosti Marku Golubiću, odvjetniku iz Koprivnice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-271/2024- 47 od 25. veljače 2025., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ĐM, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-271/2024-47 od 25. veljače 2025. okrivljenik ĐM oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem osobne slobode iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku ĐM u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 10. rujna 2024. pa nadalje.

1.3. Temeljem čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku ĐM izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku ĐM naloženo je da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristo eura) sve u korist državnog proračuna Republike Hrvatske po pravomoćnosti i ovršnosti presude, dok preostali troškovi koji se odnose na provedeno vještačenje i troškove branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava suda, dok će se branitelju okrivljenika odvjetniku Marku Golubiću iz Koprivnice iz proračunskih sredstava suda po pravomoćnosti i ovršnosti presude isplatiti iznos od 5.187,50 eura (pettisućastoosamdesetsedam eura i pedeset centi eura) u kojem iznosu je njegov troškovnik osnovan u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja po službenoj dužnosti Marka Golubića, odvjetnika iz Koprivnice i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi okrivljenika od optužbe da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati predmet na ponovno suđenje ili izreče okrivljeniku blaža kazna.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

5.1. Osim što žalitelj u žalbi paušalno navodi žalbenu osnovu iz čl. 468. ZKP/08 odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne upirući pritom na niti jednu od 11 navedenih povreda u istom članku, žalitelj ni na koji način ne obrazlaže navedenu povredu. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude. Osim, dakle, što navodi zakonske razloge, žalitelj posebno ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda, a također povredu ne nalazi ni ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti. Iz sadržaja žalbe u tom dijelu proizlazi da se žalitelj zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te povredu Kaznenog zakona.

6.1. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz utvrđenog činjeničnog stanja da ne proizlazi kako bi okrivljenik počinio kazneno djelo protupravnim oduzimanjem slobode iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11. Upravo suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno analizirajući sve prikupljene dokaze, a primarno iskaz oštećenice žrtve ZM kao i svjedokinje OM, te medicinske dokumentacije za oštećenu, sadržaja zapisnika o očevidu i fotodokumentacije, zaključio kako je okrivljenik ĐM inkriminirane prigode svojim postupanjem supruzi ZM ograničio slobodu kretanja na način da ju je zatvorio u kuću, sprječavao je da izađe iz kuće, ne samo kroz vrata već i kroz prozore, pri tom je prema istoj upotrebljavao tjelesnu snagu s ciljem da ju drži zatvorenu, a radi čega je oštećenica zadobila tjelesne ozljede, što sve potvrđuje i medicinska dokumentacija. Upravo takvim svojim postupanjem okrivljenik je manifestirao iznimnu volju da oštećenu drži zatvorenu u kući, te bio svjestan da takvim svojim postupanjem oštećenici ograničava slobodu kretanja i takvo što je htio, a oštećenica ZM mu je supruga. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi okrivljenika da njegovom inkriminiranom postupanju nedostaje subjektivno obilježje, odnosno namjera da oštećenoj oduzme ili ograniči slobodu kretanja. Žalbeni navodi okrivljenika u kojima navodi da je cijeli događaj vrlo kratko trajao irelevantni su u situaciji kada je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.

6.2. Protivno navodima žalbe okrivljenika prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene okrivljenikove obrane, iskaza oštećenice, iskaza svjedokinje OM, sadržaja medicinske dokumentacije za oštećenu, te sadržaja zapisnika o provedenom očevidu i fotodokumentacije pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik ĐM. Za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude prvostupanjski sud je iznio valjane, logične i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđene odlučne činjenice potvrđuju i postojanje svih zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode iz čl. 136. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, za koje je okrivljenik oglašen krivim, kako objektivnih tako i subjektivnih, jer je sa potpunom sigurnošću dokazano i utvrđeno okrivljenikovo inkriminirano postupanje.

6.3. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši okrivljenika krivim za navedeno kazneno djelo, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

7. U odnosu na odluku o kaznenopravnoj sankciji.

7.1. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe da mu je sud odmjerio previsoku kaznu jer da i unatoč dosadašnjoj osuđivanosti on nije osuđivan za istovrsno kazneno djelo, te da mu sud nije pravilno cijenio iskazano žaljenje zbog inkriminiranog događaja i spremnost za liječenje od alkoholizma.

7.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne sukladno čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja okrivljeniku cijenio sve utvrđene otegotne okolnosti, a u nedostatku olakotnih, te mu je tako kao otegotno cijenio težinu kaznenog djela, upornost prilikom inkriminiranog postupanja, činjenicu da je do sada u četiri navrata pravomoćno osuđivan između ostalog i za kaznena djela s elementima nasilja pa je tako presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-108/2024 pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 na štetu supruge ZM kada mu je izrečena uvjetna osuda. Isto tako prekršajno je pravomoćno osuđen i za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koji prekršaj je također počinjen na štetu njegove supruge. U konkretnom kaznenom predmetu u roku kušnje iz presude K-108/2024 koja je postala pravomoćna 18. srpnja 2024. okrivljenik je počinio konkretno kazneno djelo.

7.3. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna okrivljeniku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik počinjenjem teretećeg mu kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

7.4. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika glede izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu sukladno čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11 kada isti u žalbi ističe da nije bilo mjesta izricanju navedene sigurnosne mjere obzirom da vještak psihijatar provedenim vještačenjem nije mogao na temelju pregleda okrivljenika i medicinske dokumentacije utvrditi o tome da bi okrivljenik bio ovisnik o alkoholu, te da bi zbog toga pod utjecajem alkohola mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela.

7.5. Upravo suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 69. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a koju mjeru mu je izrekao po prijedlogu vještaka psihijatra dr. Štefice Deuš, nalaz koje vještakinje je sud prihvatio kao stručan i objektivan. Štoviše, provedenim vještačenjem utvrđeno je kako je okrivljenik kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu radi čega postoji opasnost od počinjenja istovrsnog, drugog, pa i težeg kaznenog djela radi čega mu je i predložena mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a i sam okrivljenik je tijekom svoje obrane i na raspravi iskazao da je svjestan svega i da je spreman podvrći se liječenju od alkoholizma. Stoga su neosnovani žalbeni navodi obrane glede izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholizma.

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 1. travnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović