Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1335/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (za Ministarstvo obrane), OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, protiv tuženice CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ĆE (suprugu tuženice), povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P- 22/2021-9 od 15. srpnja 2024., dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-22/2021-9 od 15. srpnja 2024. u pobijanom dijelu, toč. II. i III. izreke.

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 307,32 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, u toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 982,31 EUR, dok je u toč. III. izreke određeno da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu u toč. II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka, uključujući i trošak žalbe, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tužiteljica ne pobija presudu u toč. I. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a (vrijednost predmeta spora je 1.289,63 EUR, dakle manja od propisanog iznosa od 1.320,00 EUR), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbene navode tužiteljice koje ističe u okviru žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (iako odlučne činjenice smatra nespornim!), ovaj sud nije niti razmatrao.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. (kod čega ovaj sud primjećuje da se tužiteljica pogrešno poziva na st. 1. tog članka) toč. 11. ZPP-a na kojeg tužiteljica upućuje sadržajem žalbe jer presuda (i) u pobijanom dijelu sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

6.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. Imajući u vidu odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a, prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, ovaj sud naglašava da tužiteljica u žalbi izričito navodi, iako se poziva i na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, da: „(…) iz cijelog postupka proizlazi da su odlučne činjenice nesporne, dok je sporna primjena materijalnog prava“.

8. Stoga se u žalbenom postupku u ovoj parnici u kojoj je predmet spora zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati ukupan iznos od 1.289,63 EUR, nespornim mogu smatrati sve odlučne činjenice utvrđene u prvostupanjskom postupku, i to:

- da je IE (pravna prednica tuženice) do svoje smrti živjela u stanu koji se nalazi u Karlovcu, Dubovac 4a, kao najmoprimka,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: O- 2513/18 od 2. rujna 2019. utvrđeno da je IE umrla **.**.2018. i da je njezinom zakonskom nasljednicom proglašena ovdje tuženica CE,

- da tuženica nije s tužiteljicom sklopila pismeni ugovor o najmu predmetnog stana tako da tuženica nije ugovorna strana,

- da tuženica nikada nije živjela odnosno boravila u predmetnom stanu odnosno nikada nije koristila taj stan.

9. Nastavno, osnovano se prvostupanjski sud pozvao na slijedeće odredbe:

- čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96; 48/98; 66/98; 22/06 i 68/18; dalje: ZNS) prema kojem se ugovorom o najmu stana obvezuje najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu,

- čl. 4. st. 2. ZNS-a kojim je propisano da se ugovor o najmu sklapa u pisanom obliku i

- čl. 24. st. 2. ZNS-a prema kojem u slučaju smrti najmoprimca, prava i obveze najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegovog bračnog druga, a ako nema bračnog druga, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovom sporazumu,

posljedično čemu ovaj sud pravilnim prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženica kao pranećakinja pok. IE, slijedom navedenih odredbi ZNS-a nije u obvezi podmirenja najamnine za predmetni stan nakon smrti IE, budući da nije sklopila pismeni ugovor o najmu stana i nikada nije koristila predmetni stan pa stoga nije ugovorna strana a isto tako na tuženicu nisu prešla prava i obveze iz ugovora o najmu, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev u iznosu od 982,31 EUR koji se odnosi na najamninu za stan za period od siječnja 2019. do lipnja 2020. (nakon smrti IE). Zbog navedenog, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. U odnosu na žalbenu tvrdnju tužiteljice da je već u tužbi kao pravnu osnovu isticala izvanugovorni odnos odnosno stjecanje bez osnove, valja kratko reći da će prema izričitoj odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj naveo pravnu osnovu, da sud nije za nju vezan.

10.1. Žalbenim navodima da je tuženica bila u posjedu predmetnog stana jer je bila u posjedu ključeva od predmetnog stana pa da tužiteljica kao vlasnica stana nije mogla njime raspolagati, niti ga iznajmljivati i ostvarivati dobit u visini najamnine, tužiteljica zapravo osporava činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je već navedeno, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati.

11. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a koju tužiteljica pobija samo za slučaj svog eventualnog uspjeha s odbijenim dijelom tužbenog zahtjeva.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. II. i III. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 1. travnja 2025.

Sudac

Milko Sambolek