Poslovni broj: P-1412/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u GLUIĆ NINČEVIĆ odvjetničkom društvu d.o.o. u Zadru, protiv tuženika FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik obrta „ [obrt]“, zastupanog po Šimi Petriću, odvjetniku u [adresa], radi prestanka uznemiravanja, nakon javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom Karlom Guzobadom, odvjetnikom u GLUIĆ NINČEVIĆ odvjetničkom društvu u Zadru i tuženika sa zamjenikom punomoćnika VĐ, odvjetničkim vježbenikom kod Šime Petrića, odvjetnika u Zadru, te objave 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana ukloni s nekretnina u njegovom vlasništvu građevinski materijal, otpad i druge predmete i to s nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni PVC lajsne, koje su na skici sudskog očevida od 28. travnja 2023. godine sačinjene po GEO LESI j.d.o.o. i koja skica se nalazi u prilogu ove presude i čini njen sastavni dio, označene zelenim likom i brojem 12, materijal u kartonskim kutijama koji je na skici označen zelenim likom i brojem 13 i PVC materijal koji je na skici označen zelenim likom i brojem 9, s nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] PVC materijal koji je na skici označen zelenim likom i brojem 9, željeznu policu koja je na skici označena zelenim likom i brojem 10, željeznu policu sa staklenim lajsnama koja je na skici označena zelenim likom i brojem 11, staklo i daske koje su na skici označene zelenim likom i brojem 14, željezne nosače s alu i PVC stolarijom koji se na skici označeni zelenim likom i brojem 15 i željezne nosače s alu i PVC stolarijom koji se na skici označeni zelenim likom i brojem 16, s nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] željezni nosač za PVC otpad koji je na skici označen zelenim likom i brojem 18 i PVC materijal, stalaže za staklo i daske koje su na skici označene zelenim likom i brojem 19 kao i da s nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni kompresor koji je na skici označen crvenim likom i omeđen točkama K-L-M-N-K te ukloni sve pokretnine koje se nalaze u prizemnoj radionici koja je na skici označena točkama A-B-C-D, te se zabranjuje tuženiku takvo ili slično smetanje tužitelja ubuduće.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.165,07 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj AĐ u tužbi podnesenoj 16. prosinca 2022. navodi da je vlasnik nekretnine oznake 633/2 k. o. [katastarska općina], a suvlasnik nekretnina oznake 634/2 i 636/3, sve k. o. [katastarska općina]. Tuženik da je na navedenim nekretninama, bez znanja i odobrenja tužitelja, odložio i ostavio različiti građevinski otpad, građevinski materijal i druge predmete u njegovome vlasništvu, te da se oglušio na pozive tužitelja da ukloni ove predmete s njegovih nekretnina. Zbog navedenoga tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja navedenog u izreci, uređenog po izvršenom uviđaju i sačinjenoj skici vještaka mjernika, podneskom od 21. rujna 2023. (l.s. 51-52).

2. Tuženik FĐ se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom navodeći da tužitelj iznosi neistinite tvrdnje i tumači činjenice suprotno od činjeničnog stanja, onako kako bi njemu odgovaralo, a da pritom nema ni jedan dokaz koji bi potkrijepio njegove navode, stoga predlaže istog odbiti s tužbenim zahtjevom. Naime, tužitelj u tužbi da navodi, kako je tamo detaljnije navedeno, da je tužitelj vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], odnosno suvlasnik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Također navodi kako je tuženik bez znanja i odobrenja tužitelja na predmetnim nekretninama odložio i ostavio različiti građevinski otpad, materijal i druge predmete. Takvi navodi tužitelja da nisu točni budući da je iz zk. izvatka koji se prilaže u privitku vidljivo da je u korist JĐ i SĐ, roditelja tužitelja i tuženika, upisano pravo plodouživanja, pa tuženik naglašava da su mu upravo roditelji dali u najam predmetne nekretnine.

3. Općinski sud u Zadru je presudom poslovni broj P-2416/22 od 5. prosinca 2023. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj: Gž-373/2024-2 od 5. lipnja 2024. ukinuo presudu ovog suda i vratio predmet na ponovni postupak radi pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 4- 6), dopis tuženiku (l.s. 7-8), fotografije (l.s. 9-20), održan je uviđaj na licu mjesta 28. travnja 2023. uz nazočnost vještaka mjernika iz društva Geo lesi j.d.o.o. (l.s. 38-44), koji su sačinili skicu po stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini s fotografijama lica mjesta (l.s. 47-49), te su saslušani tužitelj i tuženik kao stranke (l.s. 56-57), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka JĐ i SĐ (l.s. 101-103), te su nadoslušane stranke (l.s. 106-108).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži zaštitu od uznemiravanja u izvršavanju svojih vlasničkih ovlaštenja na nekretninama oznake 636/3, 634/2 i 633/2, sve k. o. [katastarska općina], na način da se naloži tuženiku da s tih nekretnina ukloni određene predmete, kako je navedeno u izreci presude, te da mu se zabrani takvo ili slično smetanje tužitelja ubuduće.

7. Nije sporno da su stranke braća, te da je tužitelj vlasnik za cijelo čest 633/2 k. o. [katastarska općina], a da je zajedno sa sestrom CĐ suvlasnik za po ½ dijela nekretnina oznake 636/3 i 634/2 k. o. [katastarska općina], na kojima se nalazi kuća katnica, što proizlazi i iz priloženog zk izvatka (l.s. 4-6).

8. Sporno je kada je i na koji način pravo na posjed predmetnih nekretnina koje je tuženiku prenio njegov otac opozvano ili na drugi način prestalo.

9. Na temelju uvida u skicu vještaka i opažanjem suda na licu mjesta je utvrđeno da se prijepor sastoji od tri čestice zemlje koje predstavljaju jedinstvenu cjelinu, da se na nekretninama oznake 636/3 i 634/2 k. o [katastarska općina] nalazi obiteljska kuća katnica, s prizemnim prostorijama zvanim podrum i radiona, u kojima se nalaze određene stvari tuženika, označene na skici zelenom bojom, dok se na nekretnini oznake 633/2 k. o. [katastarska općina] nalazi prizemni objekt u kojem tuženik drži stvari potrebne za njegov obrt [obrt], označene zelenom i crvenom bojom.

10. Tuženik je na samom očevidu, kao i kasnije u svom iskazu, učinio nespornim da su sve zatečene stvari, opisane na zapisniku o očevidu, te navedene u uređenom tužbenom zahtjevu, njegove stvari, te u stranačkom iskazu tvrdi da mu je otac dao prijepor u posjed tako što ga je 1999./2000. godine usmeno zamolio da radi na prijeporu, te osporava da bi mu prijepor bio dan na korištenje do opoziva, kao i da su roditelji ikada tražili da makne svoje stvari sa prijepora.

11. Iz zk. izvatka proizlazi da roditelji stranaka JĐ i SĐ imaju uknjiženo pravo plodouživanja na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju solemniziranog kod javnog bilježnika Emila Brkića iz [adresa], pod brojem OV-4986/21 od 11. svibnja 2021., koja uknjižba je provedena prema zahtjevu od 12. svibnja 2021. pod brojem Z-12505/2021.

12. Odredbom čl. 203. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) određeno je da je pravo plodouživanja osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo, a odredbom čl. 204. st. 2. ZV određeno je da plodouživatelj može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz st. 1. ovoga članka (da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, čl. 204. st.1. ZV.

13. Dakle, roditelji stranaka su kao ovlaštenici prava služnosti plodouživanja ovlašteni prepustiti tuženiku pravnim poslom, pa i besplatno, izvršavanje svojih ovlaštenja iz plodouživanja. Prema uputi višeg suda iz ukidne odluke je valjalo raspraviti sporno pitanje kada je i na koji način pravo na posjed predmetnih nekretnina koje je tuženiku prenio njegov otac opozvano ili na drugi način prestalo.

14. Sud je radi utvrđenja spornih činjenica proveo dokaz saslušanjem roditelja stranaka JĐ i SĐ u svojstvu svjedoka.

14.1. Svjedok JĐ, otac stranaka rođen 1943. godine, otac stranaka, je naveo da je otišao u mirovinu 1995., pa je kasnije radio za tuženika kojeg je prethodno naučio staklarski posao. Nakon odlaska u mirovinu je dozvolio tuženiku da drži svoje stvari i da tu posluje sa svojom firmom jer su se dogovorili da će nakon mirovine ostati raditi za tuženika koji će mu davati plaću, što tuženik nije učinio, već ga je za sav njegov rad u trajanju od više godina platio u iznosu 300 DEM. Tuženiku je u više navrata rekao da uzme svoje stvari sa prijepora i da ode, ali on ga nije poslušao, ne zna kada je prvi put zatražio od tuženika da iseli sa prijepora sa svojim stvarima. Tuženik je najmanje 10 i više godina u posjedu prijepora bez njegovog odobrenja i drži svoje stvari bez njegovog odobrenja na prijeporu.

14.2. Svjedokinja SĐ, majka stranaka rođena 1949. godine, je navela da je njezin suprug nakon odlaska u mirovinu dozvolio tuženiku da obavlja posao svoje firme u objektu uz cestu kojeg zovu mlin. To mu je suprug dozvolio jer tuženik nije imao od čega živjeti. Tuženik najmanje 15 godina koristi prijepor i drži svoje stvari bez njihovog odobrenja. Suprug i ona su ga u više navrata, a prvi put prije negdje 15 godina, tražili da iseli sa prijepora sa svojom radionom. Kada mu je prvi put rekla da iseli sa svojim radionom i stvarima tada ju je tuženik fizički napao, uhvatio ju je za vrat i to je bilo jedini put da me je fizički napao. Iako su mu suprug i ona u više navrata naređivali da se iseli s radionom i stvarima za rad, tuženik ih nije poslušao pa oni i dalje nemaju ključ od objekta uz cestu kojeg tuženik koristi. Tuženik je obećao ocu davati plaću od 700 DEM, mjesečno nakon što je otišao u mirovinu, ali to nije održao iako su mu oni dali i svoj kamionom, pa nakon nekog vremena suprug nije htio raditi za tuženika.

15. Sud vjeruje iskazima svjedoka JĐ i SĐ jer su iskazivali životno, uvjerljivo i sukladno materijalnim dokazima u spisu, a njihovi iskazi u odnosu na bitne činjenice nisu u suprotnosti ni sa stranačkim iskazima.

16. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka i stranaka je sud utvrdio da je tuženik u posjedu prijepora od 1999./2000. godine kada mu je otac usmeno dozvolio da koristi predmetnu nekretninu za potrebe svog staklarskog obrta jer je bio dogovor da će otac stranaka JĐ po odlasku u mirovinu raditi za tuženika u tom obrtu i da će mu ovaj isplaćivati plaću. Kako tuženik nije ocu redovno isplaćivao plaću, te su roditelji stranaka, ujedno kao i titulari prava plodouživanja, opozvali tuženiku pravo na posjed predmetnih nekretnina prije 10 do 15 godina tražeći da iseli svoju radionicu i makne svoje stvari, a što tuženik nije poslušao.

16.1. Prema tome, sud je nedvojbeno utvrdio da su roditelji tuženika njemu prepustili izvršavanje svojih ovlaštenja iz plodouživanja usmeno do opoziva 1999./2000. godine time što su mu prenijeli pravo posjeda prijepora do opoziva, te je nadalje utvrđeno da su roditelji stranaka tuženiku prije 10 do 15 godina usmeno opozvali pravo posjeda predmetnih čestica zemlje, a potom su mu taj usmeni opoziv ponavljali više puta do podnošenja ove tužbe, ali tuženik nije postupio po zahtjevu titulara prava plodouživanja, a radi čega je tuženik podnio ovu tužbu.

17. Međutim, kako je to uputio viši sud u ukidnoj odluci u konkretnom se slučaju ne radi o uznemiravanju posjeda nego o oduzimanja posjeda, te je tužitelj kao vlasnik, odnosno suvlasnik, trebao podnijeti pravu vlasničku tužbu rei vindicatio koja je regulirana odredbom čl. 161. ZV.

17.1. Dakle, u konkretnom slučaju je tužitelj ustao tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria), a kako je izgubio posjed stvari, trebao je pravilno ustati s pravom vlasničkom tužbom (rei vindicatio) koja ga štiti u slučaju oduzimanja posjeda.

17.2. Prava vlasnička tužba rei vindicatio je regulirana odredbama čl. 161. i 162. ZV. Prema odredbi čl. 161. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. istog zakona da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

18. Slijedom izloženog je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije zatražio vlasničku zaštitu tužbom rei vindicatio kojom je jedino i mogao ustati ako mu je oduzet posjed, pa je tužbeni zahtjev trebao glasiti na predaju stvari u posjed, a pri tom može sadržavati i način povrata, kako to propisuje odredba čl. 161. ZV, dok predmetna tužba radi zabrane uznemiravanja glasi na uklanjanje pokretnina i zabranu smetanja tužitelja ubuduće. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, sve kako je navedeno u izreci ove presude.

19. Dodatno je navesti da tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da isti nije isključivi vlasnik, već samo suvlasnik spornih nekretnina, zbog čega da isti nije ovlašten na podnošenje ove tužbe.

19.1. Takav prigovor tuženika je osnovan u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer tužitelj nije samovlasnik ovih čestice već suvlasnik za ½ dijela. Prema tome je tužitelj pravilno trebao zatražiti predaju prijepora u posjed njemu i suvlasnici CĐ, kada se ima u vidu sadržaj odredbe o nedjeljivim obvezama iz čl. 46. st. 2. ZV-a, sadržaj koje zakonske odredbe upućuje da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

19.2. Tako iz odredbe čl. 64. ZV, čiji sadržaj upućuje na nedjeljive obveze, proizlazi da kada u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnih može zahtijevati da je dužnik ispuni njemu, samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu.

19.3. Temeljem izloženog proizlazi da je tužitelj u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su u suvlasništvu treće osobe, ispravno trebao zatražiti da tuženik njemu i suvlasnici CĐ preda u posjed te nekretnine, pa bi i radi navedenog bio neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ove nekretnine.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 82/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23), vodeći računa o vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,36 EUR po kojima je tuženiku valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav žalbe zatraženih 100 bodova (Tbr. 10.1.), za pristup na ročišta od 8. ožujka 2023., 28. rujna 2023., 24. listopada 2023., 22. listopada 2024., 4. prosinca 2024. i 19. veljače 2025. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), za pristup na odgođeno ročište od 28. travnja 2023. 25 bodova (Tbr. 9.5.), 825 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 2.062,50 EUR, čemu treba pridodati trošak predujma sudskog očevida radi saslušanja svjedoka od 49,48 EUR i trošak pristojbe na žalbu od 53,09 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tuženika iznosi 2.165,07 EUR, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

U Zadru, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

D N A:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku